Dječji umovi često odlutaju na neko drugo mjesto tijekom igre ili kad god požele. Međutim, nedavna studija objavljena u časopisu Emotion pokazala je da je sanjarenje zapravo teže za odrasle; često gubimo ovu maštovitu naviku kako starimo, piše MarthaStewart.
”Ovo je dio našeg kognitivnog alata koji je nedovoljno razvijen i pomalo je tužan” – kaže dr. sc. Erin Westgate, profesorica psihologije na Sveučilištu Florida. Da bismo sanjarili, naš mozak mora stvarati pozitivne misli što mnogima može biti izazov, piše 24sata.hr
”Morate biti glumac, redatelj, scenarist i publika mentalne izvedbe. Iako izgleda kao da ne radite ništa, to je kognitivno opterećujuće. Prilično smo neupućeni. Čini se da ne znamo o čemu razmišljati da bismo imali pozitivno iskustvo” – dodala je Westgate.
Ona i njezin tim primijetili su da, budući da je sanjarenje povezano s našim emocijama, ljudi koji to čine mogu bolje tolerirati bol i općenito se osjećaju bolje. Teoriju su testirali na ispitanicima volonterima. Zamolili su sudionike da razmišljaju o pozitivnim, smislenim idejama. Dok je tim pretpostavio da će to pomoći ispitanicima u sanjarenju, sudionicima studije nije se svidio proces i umjesto toga su željeli doživjeti vođeno iskustvo.
”Bilo je to prilično teško. Činilo se da im nije palo na pamet da bi vrijeme mogli iskoristiti za uživanje u vlastitim mislima” – kaže Westgate.
Prema rezultatima studije, sudionici su u početku razmišljali o stvarima koje nisu imale veze s njihovim sjećanjima ili emocijama, poput, recimo, sladoleda. No kada su im autori studije dali teme na izbor, poput budućih ciljeva, očekivanih događaja i omiljenih uspomena, kreativno razmišljanje se povećalo za čak 50 posto.
U konačnici, pozitivno razmišljanje kroz sanjarenje ima nevjerojatne mentalne prednosti.