Published On: Fri, Jun 15th, 2012

Ljubić: Njihovom porazu dodatnu gorčinu daje osjećaj da su iskorišteni i odbačeni

Mi očekujemo sljedeći tjedan, nakon što se, nadam se, do kraja ovog tjedna prikupe potpisi neophodni za smjenu čelnika F BiH, a slijedom toga i federalne vlade da četiri stranke sjednu i da razgovaramo o političkom programu i koncipiranju nove izvršne vlasti u F BiH, izjavio je za Dnevnik.ba predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić.

Razgovarao: Milan Šutalo, Dnevnik.ba

Nova parlamentarna većina, pretpostavljam da mislite na SDP, SBB i dva HDZ-a u Zastupničkom domu ima 56, a za pokretanje procedure za smjenu čelnika F BiH o čemu odlučuje Ustavni sud potrebno je osigurati 66 zastupnika u Zastupničkom i 39 u Domu naroda. Koliko je realno da se dosegne ta
dvotrećinska većina?

U ovom trenutku ne mogu pouzdano tvrditi da postoji ta dvotrećinska većina, iako imam uvjeravanja budućih potencijalnih partnera da ona postoji. Vodstva dva HDZ-a te kolega Čović i ja u svakodnevnom smo kontaktu oko ovih pitanja. Ja, međutim, smatram da bi jedini logičan potez bio da OHR povuče svoju privremenu odluku o suspenziji odluke Središnjeg izbornog povjerenstva. Da budem potpuno otvoren, mojoj logici je nedokučivo nezainteresirano ponašanje OHR-a u klimaksu ove krize čiji je OHR sukreator. Prema tome, najlogičnije bi bilo da OHR to napravi, jer je sad jasno da parlamentarna većina koja je stajala iza tih odluka prije godinu i tri mjeseca kada je formirana izvršna vlast u F BiH na neustavan i nezakonit način, više ne postoji. No, evo izgleda kako će se morati ići ovim nešto dužim i mučnijim smjerom, koji će u konačnici imati isti ishod jer je ovo stanje neodrživo. Iz dva razloga. Prvi je da je vlast formirana neustavno, nezakonito, bez predstavnika jednog konstitutivnog naroda. Drugo takva vlast čak i sa SBB-om nema ni natpolovičnu većinu, bez dva HDZ-a. Prema tome postojeća vlast sada kada je raskinuta koalicija s SDA, nema kapacitet da usvoji niti jedan zakon u Zastupničkom, a kamoli Domu naroda.

Kako komentirate postupke i izjave dužnosnika SDA, HSP i Lijanovićeve stranke koji iako se Platformaška koalicija raspala i manjina su u Zastupničkom domu izjavljuju da se neće povući iz vlasti, da Vlada odlično funkcionira i da nema razloga za rekonstrukciju vlasti?

Često je teško priznati poraz i kada zastupate principijelna stajališta, a kamoli kada znate na kakav neprincipijelan način ste postali dio te vlast.. Kada je u pitanju HSP i Lijanovićeva stranaka dodatnu gorčinu porazu daje i osjećaj da, nakon što ste iskorišteni za nešto što je naišlo na sveopću osudu i prezir naroda kojem pripadate, sada i odbačeni od istih partnera.

Je li vas iznenadilo to što SDA nije prihvatila predloženi proračun, čak i kad je nuđeno njegovo povećanje u dijelu u kojem je to povećanje bilo opravdano i to što, kad nakon što su ostali u manjini, nisu željeli otići u opoziciju?

Iznenadilo me ovo prvo znajući da je proračun bio jedna od obveza koju je šestorka prihvatila zajedno s dogovorom o Vijeću ministara, uz zakone o državnoj pomoći, popisu stanovništva i obveze iz mape puta za NATO (nepokretna vojna imovina..). Tim više me iznenadilo zato što smatram da je usvajanje proračuna interes države BiH, jer bez proračuna BiH nije partner ni EU, bez proračuna nije u mogućnosti koristiti IPA fondove, bez proračuna BiH nije partner ni MMF-u, a bez novog stand by aranžmana BiH s MMF-om neodrživim bi se pokazali proračuni entiteta od kojih zavisni i socijalna stabilnost. Ni ja nisam zadovoljan ovim proračunom i uložio sam neke amandmane, ali sam smatrao interesom države da on bude usvojen. S druge strane znajući da je na zadnjem sastanku šestorke bilo spremnosti da se on poveća u stavci koja se odnosi za izbjeglice i za materijalne troškove za savezne policijske agencije, mislim na SIPA-u, Graničnu policiju i druge, ne čini mi se stajalište SDA u odnosu na proračun racionalnim.

A osim ovih koje ste naveli, jesu li postojali i drugi razlozi zbog kojih su dva HDZ- podržala ovakav proračun institucija BiH?

-Naše opredjeljenje za ovakav proračun, makar i nedovoljan motiviran je s jedne strane jačanjem državnih institucija, jer hrvatski strateški interes nije slabljenje države, a jačanje ovakvih entiteta. A bez državnog proračuna prijeti raspad sustava na razini države, dok entiteti nastavljaju voziti “paralel slalom” sa svojim proračunima i bilo bi samo pitanje trenutka kad bi entiteti zatražili i svoju međunarodnu legitimaciju u smislu izravne korespondencije s međunarodnim kreditorima. Znajući da je jedan entitet s izrazitom srpskom većinom i dominacijom konačno i etničkim imenom, a drugi izrazitom bošnjačkom većinom i institucionalnom dominacijom Bošnjaka, hrvatski interes je jačanje kapaciteta države i njeno žurno priključenje euroatlantskim integracijama. Treba li više razloga za podržati proračun?

Ostali ste mi dužni odgovor na pitanje nije li od SDA postupila nedemokratski, kad je ostala izrazita manjina u toj vladajućoj šestočlanoj koaliciji kad nije otišla u opoziciju i onda iz te oporbene pozicije nastavi kritizirati postupke onih s kojima se ne slaže?

– Pa ja ne bih govorio što je demokratski, što je ne demokratski. Možda bi radije govorio u relacijama političke korektnosti, ali ne bih se htio ni u to uplitati. Želim reći da je SDA respektabilan partner u BiH, koja zastupa većinu Bošnjaka u BiH. S tom strankom se mora surađivati bilo da je u poziciji ili opoziciji.

Neosporno je da je koalicija SDP- SDA imala bošnjački legitimitet jer je imala natpolovičnu podršku bošnjačkih birača izašlih na izbore. SDA, sada, međutim osporava da taj legitimitet ima koalicija SDP- SBB, iako te dvije stranke imaju više od polovice od ukupnog broja bošnjačkih zastupnika u federalnom parlamentu.

Istina je, prema mojim izračunima ta koalicija ima nadpolovičnu podršku bošnjačkih birača koji su glasali na proteklim izborima. I ovo preslagivanje na bošnjačkoj političkoj sceni ni na koji način nije usporedivo s onim što je urađeno prema Hrvatima prije godinu i tri mjeseca. I to što se tada dogodilo kada je čitav jedan narod odlukom domaćih partnera izbačen iz Ustava je najgore što se u BiH dogodilo nakon Daytona. Međutim sadašnji razvoj događaja može pokazati da je ta kriza bila prilika i da smo konačno došli do točke kada se mora rješavati suštinsko pitanje BiH, a u okviru tog i suštinsko pitanje hrvatskog naroda u BiH kroz promjenu Ustava. Nagovještaj da je takav rasplet na vidiku je i ponašanje partnera iz druga dva naroda i stajališta nekih ključnih aktera iz međunarodne zajednice.

I ako dva HDZ-a uđu u federalnu vlast i dalje međutim ne postoje ustavni mehanizmi koji će jamčiti da predstavnici Hrvata, oni koji dakle dobiju natpolovičnu podršku građana hrvatska nacionalnosti na izborima sutra ponovo neće biti istisnuti iz vlasti.

-Točno, da se i dogodi ulazak dva HDZ-a u federalnu vlast, sukladno našim zahtjevima mi nismo dobili ništa više nego što smo imali prije dvije godine, a to je bilo daleko ispod konstitutivnosti jednog naroda. Ono što ja vidim kao priliku je ta nova situacija koja je kreirana u prvom redu suradnjom i djelovanjem najjačih hrvatskih političkih stranaka, podržanih od većine hrvatskog naroda u BiH, od svih institucija Hrvata u BiH kako kulturnih tako i duhovnih, podržanih od relevantnih političkih čimbenika iz Hrvatske i Europe. Međutim, svega toga ne bi bilo da mi nismo bili u stanju prezentirati hrvatsko pitanje kao pitanje od eminentnog suštinskog značaja za funkcionalnost i opstojnost BiH. Prema tome, to meni daje pouzdanje da smo mi na pragu rješavanja hrvatskog pitanja i ako hoćete rješavanja pitanja BiH. Mi našu poziciju u budućnosti ne smijemo graditi na eventualnim slogama ili neslogama unutar bilo kojeg drugog nacionalnog korpusa pa čak ni na podršci političkih predstavnika jednog ili drugog konstitutivnog naroda. Mi moramo izgraditi jednu autonomnu poziciju koja nam omogućuje da budemo subjekt u svakoj situaciji koja se može pojaviti u budućnosti.

Što to praktično znači?

To znači u ovom koraku Dom naroda gdje će delegati u hrvatskom klubu federalnog doma naroda, jer je hrvatski klub u državnom domu naroda derivat hrvatskog kluba u Federalnom domu naroda, biti legitimni predstavnici hrvatske političke volje i druga stvar da sva tri konstitutivna naroda budu u istoj poziciji glede utjecaja na izbor članova Predsjedništva BiH. Konkretno dijelom zbog rješenja Washingtona i Daytona, a najvećim dijelom zbog Petritschevih ustavnih amandmana mi smo došli u situaciju da kantonalne skupštine s bošnjačkom većinom biraju više hrvatskih izaslanika u Dom naroda nego županijske skupštine s hrvatskom većinom. Prijedlog kojeg smo mi ponudili i koji je vrlo blizu da bude prihvaćen podrazumijeva da izaslanike u dom naroda; Hrvate, Bošnjake, Srbe, i izaslanike nacionalnih manjina biraju njihovi predstavnici izabrani u županijske, odnosno kantonalne skupštine. Naravno, dok je ovakvo uređenje Federacije i Bosne i Hercegovine, koje se mora mijenjati da bi Federacija postala funkcionalnija i da bi bila i institucionalno prepoznata prvenstveno kao bošnjačko-hrvatska Federacija jer je kao takva i utemeljena u Washingtonu i budući da srpski entitet već postoji.

Zašto samo hrvatsko-bošnjačka Federacija?

Nisam rekao samo već prvenstveno ili barem toliko koliko je Republika Srpska prepoznata i prihvaćena kao srpski entitet. Ponavljam sve dotle dok postoji ovakva daytonska dvoentitetska struktura koju treba mijenjati što treba uključivat federalizaciju s najmanje tri federalne jedinice. Pa u ovoj situaciji kada je Republika Srpska i demografski i institucionalno i po insignijama prepoznata i prihvaćena kao srpski entitet mi moramo sada ići ka rješenju da Hrvati obrane svoju konstitutivnost u BiH, braneći u prvom redu tu konstitutivnost u F BiH gdje živi 95 posto Hrvata ( i gdje je prije rata živjelo 80 posto Hrvata) i gdje danas živi oko 90% Bošnjaka. Onda preko institucija države BiH biti moguće učinkovitije štititi prava svakog Hrvata u svakom dijelu BiH, uključujući i RS uključujući i pravo i mogućnost povratka na povijesna hrvatska staništa. Dakle, implementacijom presude Sejdić- Finci ne rješava se suštinsko pitanje BiH, ali ja to vidim kao početak rješenja.

A što bi bilo rješenje?

Pa da se dogovara novo administrativno-teritorijalno preuređenje zemlje, gdje će sva tri naroda biti relativna ili apsolutna većina u nekom od entiteta ili nazovimo ih kako hoćete . To je dugoročno rješenje koje se treba stabilizirati BiH, ali kratkoročno moramo napraviti ovo što možemo. Zato ja mislim da je implementacija presude Suda u Strazbourgu dobar način da ne dopustimo da institucionalna ravnopravnost bude ikada više izigrana na način kako je izigrana prije godinu i 3 mjeseca.

Vratimo se ovoj prekompoziciji vlasti u F BiH. Nisu li odredbe ovog oktroiranog ustava F BiH nekonzistentne jer neomogućavaju Parlamentu F BiH koji čelnike F BiH bira natpolovičnom većinom Zastupničkog doma na prijedlog jedne trećine izaslanika iz svakog nacionalnog kluba u Domu naroda da ga na isti način može smijeniti? Doduše za izbor Budimira, Kebe i Pudarića nije postojala ni ta jedna trećina u hrvatskom klubu?

-Malo je reći da je Ustav nekonzistentan. I taj Ustav je bez legitimiteta promijenjen, jer je Petritsch nametnuo ustavne amandmane koji su dezavuirali Washingtonski sporazum koji je inkorporiran u Daytonski sporazum i tako je stvorio situaciju koja je omogućila da se dogodi ovo što se dogodilo u F BiH u ožujku prošle godine. Prema tome, naše je stajalište i sada da se predsjednik i dopredsjednici F BiH kandidiraju ne s jednom trećinom već natpolovičnom većinom u nacionalnim klubovima federalnog doma naroda, u kojima će biti legitimni izaslanici konstitutivnih naroda, a onda naravno dolazimo i do ove nekonzistentnosti o kojoj ste vi govorili. Prema tome, mi u suštini tražimo da se vratimo na stanje prije Petritschevih amandmana, na ono što je izvorni Dayton

U čemu je interes dva HDZ-a koji predstavljaju većinsku izbornu volju Hrvata da uđu u federalnu vlast, sada na, gotovo, polovici mandata?

– Pa između ostalog i da zaustavimo negativne tendencije u raspodjeli javnih dobara. Vam je poznato što se pokušava nametanjem zakona o javnom planiranju, zakona o Koridoru 5c, vidite da se proračunski novac plasira selektivno skoro samo tvrtkama na bošnjačkim područjima (Krivaja, Konjuh, rudnici…). To je sve posljedica te puzajuće revizije Daytona koja je počela 2001. i vlasti Alijanse za promijene. Do 2001. vi ste mogli vidjeti kranove gradilišta na hrvatskim područjima, a sada imate samo;” izdaje se”- “prodaje se” na tim područjima, a izgradnja i razvoj polako se preseljava u Sarajevo, Banja Luku itd. I to pokazuje da se nacionalna ravnopravnost ili neravnopravnost sublimira na naše realne živote. I mi to želimo zaustaviti, želimo da svatko raspolaže rezultatima svog rada, kroz ustavnu ravnopravnost.

Što je koaliciji dva HDZ-a prioritet participirati u federalnoj izvršnoj vlasti popunjavajući pozicije ustavom i zakonom predviđene za predstavnike Hrvata, bez obzira na program te četveročlane koalicije ili želite najprije postići suglasnost o programskom opredjeljenju te hrvatsko-bošnjačke
koalicije?

Ja sada mogu govoriti isključivo u ime HDZ 1990. Kao što sam rekao na početku postojeću neustavnu i nezakonitu vlast treba zamijeniti zakonitom i ustavnom. Mi smo spremni ući u pregovore oko stvaranja parlamentarne većine koja će uključivati legitimne predstavnike dva naroda. Naravno, moramo biti načisto na kojim programskim načelima će funkcionirati nova vlada da bi mogli prihvatiti odgovornost sudjelovanja u njoj. To je jako važno, jer ni jedna stranka nema ništa od toga da smjesti dva (ili pet) svoja člana u ministarske fotelje i nekoliko njih u savjetničke ako to neće imati suštinsku dimenziju, a to znači da se zaustave ti negativni procesi da se dobije jamstvo da će se krenuti u drugačiji odnos prema investicijama, razvoju, a ne samo prepirati se oko toga kako će se raspodijeliti to siromaštvo. Naravno nezaobilazan programski uvjet je i postizanje dogovora o implementaciji presude u predmetu Sejdić- Finci na način da se osigura ne samo mogućnost kandidiranja pripadnicima nacionalnih manjina u domove naroda i za Predsjedništvo BiH, već istovremeno mogućnost da konstitutivni narodi mogu izabrati svoje predstavnike u ta tijela.