LIBERLAND: Svjetski mediji dosta ozbiljno shvaćaju tipa koji pokušava osnovati mikrodržavu na Dunavu

Možda je počela kao ismijavanje i dobra šala, ali priča o osnivanju državice na ničijem teritoriju između Hrvatske i Srbije dobila je poprilično prostora u svjetskim medijima, koji su se počeli baviti nagađanjima o tome što tzv. Liberland znači, može li se zvati državom i kako bi se situacija mogla dalje razvijati piše telegram.hr

Podsjetimo, najmlađa i treća po redu najmanja europska država (iza Vatikana i Monaka) službeno je proglašena 13. travnja i zauzima područje od 7 četvornih kilometara na sjevernom dijelu hrvatsko-srpske granice. Osnivač Liberlanda je Čeh Vit Jedlička, koji je iskoristio situaciju graničnog spora između Srbije i Hrvatske i na ničijem teritoriju proglasio državicu u kojoj namjerava iskušavati svoje libertarijanske ideje.

Hrvatskoj je sama ideja Liberlanda smiješna

Mediji postavljaju pitanje zakonitosti i suvereniteta Liberlanda. I dokBloomergView tvrdi kako se Liberland ne bi trebao tako olako shvatiti i ismijati, a FoxNews poziva pravne stručnjake da objasne situaciju, hrvatske vlasti uglavnom odbijaju komentirati novu državicu koju ne shvaćaju ozbiljno. Ako su i odlučili komentirati, fokus je bio na tome da država zapravo uistinu postoji samo na vlastitoj internetskoj straniciliberland.org.

“Virtualne dosjetke, ma koliko one ponekad bile i zanimljive, ostaju to što jesu…virtualne dosjetke, a za njih nemamo nikakav službeni komentar”, jasna je Facebook objava Ministarstva vanjskih i europskih poslova od prije tjedan dana. I danas ostaju pri ovoj izjavi i za Telegram nisu htjeli dalje komentirati slučaj.

Slično je, ako ne i s većom dozom ismijavanja, reagiralo i veleposlanstvo RH u SAD-u. “Ne smatramo ih narodom. Smatramo ih virtualnim uljezima i ne uzimamo njihove tvrdnje previše ozbiljno”, rekao je za Foxnews službenik hrvatske ambasade u New Yorku.

Mi vam, pak, donosimo temeljit pregled cijelog slučaja i razloge za i protiv ismijavanja neobičnog poduhvata ekstremnog češkog političara.

1. Tko je Jedlička i što hoće?

Vit Jedlička je 31-godišnji političar libertarijanac, član Konzervativne stranke slobodnih građana i partijski vođa jednog distrikta u Češkoj. Iako se proglasio predsjednikom Liberlanda, još uvijek ima češko državljanstvo i ne živi u svojoj novoj državi. U intervjuu za Time rekao je da bi se odrekao svoje predsjedničke pozicije u Liberlandu ukoliko bi postojala realna mogućnost za veliku promjenu na češkoj političkoj sceni. Jedlička negira da je sve ovo samo politička šala. “Počelo je možda kao protest, ali sa se to pretvara u pravi projekt s pravom potporom”, kaže Jedlička za Time.

Vrlo je jasan u vezi svojih ideja. “Cilj osnivača nove države je izgradnja zemlje u kojoj iskreni ljudi mogu napredovati bez ugnjetavanja vlasti koje njihov život čine neugodnim stavljajući im na teret nepotrebne restrikcije i poreze”, stoji u Jedličkovoj izjavi.

2. Kako je on sve to zamislio?

Liberland bi ukratko bio libertarijanski raj bez poreza i ikakvih socijalnih usluga. Osim internetske stranice, već ima zastavu i grb, ali i moto: “Živi i pusti druge da žive”. Službeni jezici su češki i engleski, a država će biti uređena kao republika s elementima direktne demokracije. Izabrat će mali parlament, ali će se odluke donositi na referendumima, što će biti kombinacija švicarske prakse direktne demokracije i estonske prakse elektroničkog glasovanja. Koristit će kripto-valutu, kao što je npr. Bitcoin, za koju neće trebati središnju banku.

Inicijalno zemlju planira izgraditi kroz investicije, a osnovne usluge kao što su ceste i komunalije s vremenom bi bile privatno financirane. Ljudi će sami odlučivati što žele od države i koliko žele platiti za to. Prema onome što je Jedlička rekao za Business Insider mikrodržava će napredovati čak i ako nijedan stanovnik ne bude htio dobrovoljno plaćati porez jer će investicije dolaziti sa svih strana svijeta. “Imat ćemo toliko novca da nećemo znati kako ga potrošiti”, tvrdi Jedlička. Uvjeren je da puno toga što smatramo državnim uslugama može biti osigurano kroz volonterski rad: vatrogasci, na primjer, ne trebaju biti javni zaposlenici.

3. Kako mu zasad ide i koga želi za državljane?

Jedlička zamišlja populaciju od oko 35,000 stanovnika, slično kao Lihtenštajn. Kaže da je već dosad zaprimio 260,000 zahtjeva za državljanstvo. “Imamo najzaposleniji imigracijski ured na svijetu”, našalio se za time Jedlička na račun svog sedmočlanog volonterskog tima, za kojeg očekuje da će rasti.

Proces dobivanja državljanstva bit će selektivan i sljedećih će tjedana samo između 3,000 i 5,000 ljudi dobiti državljanstvo. Inicijalni val bit će izabran na temelju toga koliko potencijalni građani mogu pomoći u izgradnji zemlje, a Jedlička tu, naravno, prednost daje bogatim ljudima koji “se osjećaju ugroženima regulacijama koje su im nametnute”.

Na stranicama države i službeno su postavljeni uvjeti za državljanstvo: poštivanje drugih ljudi i njihova mišljenja, bez obzira na rasu, etnicitet, orijentaciju ili religiju te poštivanje privatnog vlasništva koje je nedodirljivo. Budući građani i građanke ne smiju imati komunističku, nacističku ni nijednu drugu ekstremističku povijest te ne bi smjeli imati kriminalnu prošlost.

4. Je li Liberland prava država?

Liberland je “miroljubiva” zemlja i neće imati vojsku, a eventualnom napadu od strane susjednih zemalja suprotstavit će se pasivnim otporom, kaže Jedlička. Hrvatska i Srbija zasad ne obraćaju pozornost na Jedličku i njegov ekperiment na obali Dunava, ali bitno je objasniti je li i na koji je način njegovo svojatanje tog teritorija uopće moguće.

Granica između Srbije i Hrvatske u grubim crtama prati Dunav, ali neki dijelovi granice uvijek su bili sporni pa je tako i parcela koju je Jedlička izabrao nakon raspada Jugoslavije ostala na “ničijem tlu”.

Zemljište je službeno pod kontrolom hrvatske strane, ali Hrvatska ne može tvrditi da je to dio njezine zemlje – samo ga koristi kao sredstvo u eventualnom sporazumnom ugovoru. 2000. godine osnovano je povjerenstvo za rješavanje graničnog spora, ali u posljednjih 15 godina nije napravljen značajan progres i rezultat je dugotrajna “ničija zemlja”.

FoxNews je čak za komentar o Liberlandu zatražio stručnjaka međunarodnog prava. Profesor međunarodnog poslovnog prava na Pravnom fakultetu u New Yorku Lloyd Bonfield rekao je da postoji velika mogućnost da Jedličkova zemlja ipak jest dio neke druge postojeće nacije. “Vjerojatno bi se trebalo vratiti na primirje Hrvatske i Jugoslavije pod vodstvom UN-a 1992. godine kako bi se utvrdile granice Hrvatske”, rekao je Bonfield. “Ako ovo zemljište nije unutar hrvatskih granica, vjerojatno je ostalo dijelom Jugoslavije, a taj dio Jugoslavije sada je Srbija. Teško je vidjeti kako bi zemljište moglo biti ničijom zemljom”, zaključuje Bonfield.

Pa ipak, Jedlička je iskoristio koncept terra nullius ili ničija zemlja i odlučio proglasiti zemljište državom. Dosad mu ni Hrvatska ni Srbija nisu odgovorile na diplomatsko pismo koje im je poslao, ali ionako prve diplomatske misije planira tek sljedećih tjedana. Dotada mu hrvatska i srpska strana negiraju suverenitet, jer ni novinarima ne dopuštaju ulazak i izlazak s parcele.

5. A možda bi ipak mogao postati državom?

Iako tvrdi da Jedlička ne zaslužuje državu jer mu je priprema prekaotična,BloombergView se malo pozabavio scenarijem prema kojem bi Liberland ipak mogao postati prava država.

Može se zamisliti kako države dragovoljno predaju komade spornog zemljišta komisiji UN-a, koja bi onda razmatrala prijave za kreiranje države od strane različitih grupa. Potencijalni osnivači novih država tada bi radili na razvojnim planovima, prikupljanju sredstava i prezentiranju svojih projekata na Internetu.

Komisija bi prilikom dodjeljivanja zemljišta u obzir uzimala potporu građana izraženu kroz Facebook lajkove i prikupljen donirani novac. Glavni zadatak komisije bio bi isključivanje ekstremističkih, religijskih ili korporativnih projekata, a prilika bi bila pružena bilo kojoj ideologiji s dovoljno pristaša.

Zemljište bi moglo biti dodijeljeno entuzijastima na 10 do 20 godina. Ako bi njihov projekt uspio u uspostavljanju funkcionalne ekonomije i sustava vlasti, posta bi prihvatljiv za priznanje od strane drugih zemalja. Ako ne bi uspio, zemlja bi išla sljedećoj izabranoj skupini.