Moja poruka je također bila da kažem da sam bio tamo, među pobunjenicima Maidana, 2014. godine, i da je bilo više vjere u Europu, više nade u Europu, više europskih ideala među pobunjenicima Maidana nego među velikom razmaženom djecom stare Europe. Na neki način,u Sarajevo dolazim reći istu stvar, izjavio je u razgovoru za Fenu poznati francuski filozof i pisac Bernard-Henry Lévy pred dolazak u Sarajevo.
Sutra u 21.15 sati u Narodnom pozorištu u Sarajevu bit će prikazana njegova predstava “ U potrazi za Europom”.
Kao dio njegove turneje u 20 europskih gradova prije izbora za Europski parlament, odabrao je i dva grada iz zemalja koje nisu dio Europske unije: Kijev i Sarajevo. Uz objašnjenje kakvu je poruku uputio EU i njenim građanima iz Kijeva, pojašnjava i koju poruku želi poslati iz Sarajeva.
– Dobro poznajem Sarajevo, znam koliko su Sarajlije razočarane stavom Europe prema njima.
Znam da Sarajlije, koje neprestano pokušavamo slati da lutaju između lažnih obećanja i lažnih nada, na kraju počinju i da više ne vjeruju u Europu.
I znam da u Sarajevu postoji melankolija, koja me boli.
Ali moja poruka je, ipak, da je duh Sarajeva, onaj koji sam poznavao prije 25 godina, i onaj koji još uvijek lebdi u gradu, upravo primjer kakva bi Europa trebala biti.
Moja poruka je, dakle, da je hitno započeti razgovore o ulasku Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Zaista hitno. Hitno je da se zaustavi ova komedija poznatih “suspenzivnih uslova” i stalno ponavljam, u Francuskoj i drugdje, da su oni čisti skandal!
Europljanima govorim: “Gledajte u Sarajevo, odatle dolazi dobar europski povjetarac”.
A Sarajlijama kažem: “nemojte očajavati – znam da je to lako reći a teško uraditi, ali, molim vas, braćo iz Sarajeva, ne očajavajte, među mnogima sam koji misle da će se vrata Europe morati otvoriti pred vama” – ističe Lévy.
Komentirajući to da Europa, u zvaničnim govorima, uvijek proklamria različitost, poštivanje drugih i drugačijih, ali da se često i sve više čuje i termin “kršćanska Evropa”, Lévy kaže da to nije vezano samo za prošlost europskog kontinenta te da postoje i drugi razlozi koji doprinose takvom diskursu.
– Nažalost, postoje i drugi razlozi. I ovi drugi razlozi su, naravno, uspon najtužnijih nacionalizama, najfašističnijih etniciteta i najprimitivnijih populizama. To je vjetar koji trenutno puše u Europi. To je vjetar populizma.
A u vjetru populizma imate tu ideju o isključivo kršćanskim korijenima Europe.
Ponavljam, isključivo kršćanskim. Jer, da kažemo da Europa ima kršćanske korijene, tome se nema šta prigovoriti.
Ona ima kršćanske korijene, kao što ima židovske i muslimanske korijene. Međutim, danas postoji tendencija da se zanemari ili čak da se izbrišu ove dvije posljednje; sklonost, drugim riječima, da se poriču ti židovski i, prije svega, muslimanski korijeni.
Postoji tendencija da se zaboravi sav doprinos koji je muslimanska kultura dala Europi. Naravno, to nije prihvatljivo. Upravo su ideolozi “velike zamjene”, “poplave” Europe od neeuropskog stanovništva, autori ovih intelektualnih konstrukcija i obmana. I tekst moje predstave, u svim gradovima u kojima je prikazana, imao je za metu upravo te ideje, te greške, te prljavštine – navodi poznati filozof.
On ističe da odgovor na pojavu i jačanje antisemitizma u Europi nije adekvatan i da je daleko od zadovoljavajućeg.
– Razmišljao sam o demonstracijama u Parizu od prije nekoliko tjedana i antisemitskim aktima nekih pripadnika pokreta žutih prsluka u Parizu. Bila je jedna demonstracija gdje se okupilo nekoliko tisuća ljudi. To je bilo je dobro.
Ali kakva razlika sa osamdesetim godinama, kada je na ulici bilo na desetine ili čak stotine tisuća ljudi! Danas imate ljude koji uđu u kuću jedne starice, jevrejke i izbodu je nožem. Isprobadaju je! Ili bace kroz prozor i ubiju!
Naravno, u tom trenutku, ljudi su bili ogorčeni. Ljudi su rekli da je to pretužno, pogotovo ubijati starce, i tako dalje. Ali pravi bijes, pravi osjećaj užasa, ne, to nisam vidio. Predstava u jednom momentu govori o tome. Govorim o tome da su ljudi bili više ogorčeni zbog trivijalnih stvari kao što je na primjer vikend na skijanju Emmanuela Macrona u momentu protesta – pojašnjava Lévy.
Karadžić inspirirao teroriste svijeta
On smatra da Europa nije svjesna da su teroristi ekstremne desnice koji siju smrt na Zapadu, od slučaja Utoye u Norveškoj do Christchurcha na Novom Zelandu, svoju inspiraciju crpili od Radovana Karadžića i ideologije koju je proveo u Bosni i Hercegovini, a koja još ima političke sljedbenike ovdje te da je rat u BiH bio prvi i najveći teroristički čin, a da je podjela BiH koja se zagovarala upravo dio toga.
– I to je jedan od glavnih razloga zašto sam napisao ovaj tekst! Vidjet ćete. Čut ćete.
To je upravo ono što ću reći na pozornici u Sarajevu. Paklena mašina se pokrenula u Sarajevu. I, uz naš pristanak na početak ove paklene mašine, pokrenulo se nešto užasno. I zbog toga, mi plaćamo posljedice, u Sjedinjenim Državama, kao u Australiji ili u Europi, a čiji su dio i ti napadi.
Ovaj bijeli suprematizam, ta mržnja prema muslimanima, ovi napadi u ime fantazije tzv. “velike zamjene”, sve je to ideologija etničkog čišćenja, to je genocidna ideologija kakvu su Mladić i Karadžić proveli, i koja se vraća nama, Europljanima, posred lica.
Postoji bosanski model, prototip. Ovaj prototip, razvijen je na sarajevskim brdima, na Palama, od 1992. do 1995. godine. I kao i svi prototipovi, umnožava se, klonira se. I ti klonovi nam se vraćaju, nama Europljanima, još jednom, kao neka vrsta strašnog i tragičnog bumeranga – upozorava Bernard-Henry Lévy.
Na pitanje šta ga je navelo da napiše tekst za predstavu “U potrazi za Europom”, nakon toliko intelektualnih bitaka koje je vodio i koji je to razlog zbog kojeg se tako duboko bavi takvim i sličnim temama toliki niz godina, još od rane mladosti,Lévy odgovara da je pisanje ovog teksta je uistinu jedan ludi maraton.
– Čak je, i fizički i intelektualno, potpuno sulud izazov koji sam nametnuo sebi, jer adaptirati isti komad 20 puta, i sam ga izvoditi dva sata, na svim scenama Europe, vidjet ćete, to je nevjerovatna atletska izvedba. E sad, zašto, zbog čega? Upravo zbog svih problema koje ste spomenuli. Jer mislim da je sada u Europi vrijeme-pet do dvanaest i ako se ne pomjerimo, idemo u veliku katastrofu. Europska kampanja je u principu pokrenuta, evo već nekoliko nedelja, širom cijele Evrope, i briga nas- niko ne vodi kampanju. I eto, ja sam odlučio da provedem svoju kampanju. Kao u vrijeme Liste za Sarajevo, 1993. godine, sjećate se, ja sam vodio kampanju a da nisam bio kandidat. Tako funkcioniram. Zašto tako funkcioniram ne znam. To je valjda ono što nazivamo angažiranim intelektualcima- doprinos onih koji ne podnose nepravdu, koji misle da je pravi poremećaj u očiglednim nepravdama koje se čine narodima koje isključimo ili osudimo na propast.
Ne sviđa mi se ideja da na zemlji ima onih koje osudimo na propast. Ja sam uvijek na njihovoj strani. Gdje god da su. Na bilo kojem kontinentu – kaže Lévy.
Naglašava da mu je BiH odavno uzvratila za što što je bio uz nju u najtežim trenucima, što je podupire na njenom EU I NATO putu I što je iskreni prijatelj ove zemlje.
– Sve što bi Bosna mogla osjećati kao neku vrstu duga prema svojim prijateljima, kojima smatram i sebe, već davno je uzvraćeno! Reći ću vam nešto. Kada me je predsjednik Alija Izetbegović nagradio, dao mi odlikovanje, usred rata, u bombardiranoj zgradi Predsjedništva, bilo je to 1993. ili 1994. godine, za mene je to bio jedan od najvećih momenata u životu i, sigurno najveća čast koja mi je ukazana.
Kad me je, nekoliko godina kasnije, grad Sarajevo proglasio počasnim građaninom, isto: nisam mogao biti počašćeniji; grad Sarajevo mi nije mogao reći jasnije i na ljepši način da me smatra svojim!
A u ponedeljak uveče, u Narodnom pozorištu, kada moji prijatelji budu tamo, bit će isto. To će biti najveća počast koju mi mogu odati. To će ustvari biti najbolji način priznanja za te male stvari, malene korake koje 25 godina pokušavam da uradim za Bosnu.
Morate znati još jednu stvar.
U jednom trenutku u predstavi kažem da su u političkoj historiji dvadesetog vijeka postojale dvije anđeoske ličnosti.
Ne tri. Dvije.
A ove dvije figure su Vaclav Havel i Alija Izetbegović.
Zaista to mislim.
I to što sam bio osnažen njihovim ličnostima u svom životu, posebno prijateljstvom Alije Izetbegovića, za mene nema veće časti.
Dug koji zaista postoji je jedan drugi dug. Postoji dug koji Europa ima prema Bosni. Postoji taj dug koji nije vraćen. Mi, Europljani, imamo dug prema Bosni koja je nosila naše boje, čak i kada je bila pod bombama.
To je moja briga, to je ono o čemu i danas razmišljam. To je ono čemu posvećujem svoju snagu. I zato se ponovo vraćam, ovog puta u Narodno pozorište u Sarajevu, 13. maja – zaključuje Bernard-Henry Lévy.
wpDiscuz