Kula babilonska je drevna biblijska priča iz Knjige postanka koja objašnjava život nakon Noina velikog potopa. Prema toj priči, za koju mnogi vjeruju da je mit, Bog je podigao ogromnu strukturu od zemlje do neba kako bi ujedinio sve ljude, prije nego što ih rasprši diljem svijeta. Međutim, otkriće u babilonskoj provinciji u Iraku moglo bi pružiti dokaze da je ovaj megakompleks zapravo postojao.
Dokumentarac iz 2017. otkriva:
“U iračkoj Borsipi pronađeni su nizovi valjaka koji su bili spojeni u veliku kulu. To može biti dio Kule babilonske zbog njihove veličine i dokaza o izgorjelom kamenu”.
Nadalje, objašnjava se kako u Bibliji piše da će tu strukturu poslije uništiti anđeli pod Božjim naređenjem.
U dokumentarcu se ističe: “Mnogi vjeruju da je kulu uništio Bog, ali tekst nam zapravo govori da je to bila čudna rasa, koja se naziva Anunnaki. Opisani su ti Anunnaki koji dolaze s nebesa, poslani da vode ljude. U prošlim vremenima oni su se zvali anđelima, ali danas ih možemo nazvati izvanzemaljcima”.
U Bibliji se nalazi prilično neobičan opis:
U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
Knjiga postanka 6:4.