Istraga je, prava, ona policijska, ne medijsko-obavještajna, pokazala da je prijeteće poruke na vratima jedne sarajevske, katoličke obitelji, napisala osoba sa nemalim psihičkim problemima. Dotični se flomastera uhvatio kada je vidio da su njegove komšije ulaz u svoj stan okitili vijencem koji je označio da se tu, u ulici toj i toj, broj taj i taj, sprat i broj stana neki, slavi Božić. Počinitelj, pokazalo se kasnije, i inače ima običaj da sa ostatkom svijeta komunicira preko stambene infrastrukture: čovjek i u svojoj kući šara po zidovima.
Emir Imamović Pirke l bljesak.info
I to je gotovo sve dobro u vijesti o incidentu u kojem su, naravno, napadnuti osjetili nelagodu, a napadač dobio terapiju. Problem je, međutim, što je jedini, iako kandidata, posebno kandidatkinja, ima još.
„Ne želeći umanjivati ozbiljnost ovog incidenta, moram naglasiti da bi ovo mogle biti posljedice izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji dodatno širi netrpeljivost među narodima”.
„Takvo nešto je apsolutno neprimjereno i ovaj postupak zaslužuje svaku osudu i ne odražava duh našeg grada“.
Da je drugu rečenicu izgovorila gradonačelnica Sarajeva i visokopozicionirana članica Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, Benjamina Karić, pokazala bi – konačno! – da je dostojna funkcije koju obnaša i na kojoj su bili ljudi poput, recimo, genijalnog Emerika Bluma.
Da je pak prvi citat iz saopćenja Stranke demokratske akcije ili kakve brojnije zajednice političkih diletanata, to i ne bi bilo neko iznenađenje. No, sve je obrnuto i sve je, samim time, baš naopako.
„Ne želeći umanjivati ozbiljnost ovog incidenta, moram naglasiti da bi ovo mogle biti posljedice izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji dodatno širi netrpeljivost među narodima”, izjavila je gradonačelnica Sarajeva i visokopozicionirana članica Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, Benjamina Karić, komentirajući prijetnje na jednim vratima.
„Povodom informacije koju su jutros prenijeli brojni portali – da je na vratima stana jedne katoličke porodice u Sarajevu, općina Stari Grad, ispisano više poruka prijetećeg sadržaja, Medžlis Islamske zajednice Sarajevo i Muftijstvo sarajevsko su kontaktirali dotičnu tročlanu porodicu, pružili joj svoju podršku i stavili joj se na raspolaganje. ‘Takvo nešto je apsolutno neprimjereno i suprotno je našoj vjeri i kulturi’, izjavio je glavni imam Medžlisa Sarajevo Abdulgafar-ef. Velić. ‘Ovaj postupak zaslužuje svaku osudu i ne odražava duh našeg grada’, kazao je“, saopćili su iz Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.
Tako je, eto, u majci domovini svih svjetskih apsurda zabilježen još jedan: socijaldemokratska gradonačelnica istupa suštinski na isti način kao onaj koga smatra uzročnikom problema u gradu kojim upravlja, dok vjerska institucija i radi i govori onako kako bi to trebala raditi Benjamina Karić, ali i bilo ko drugi ko ne misli da dominacija jednog naroda na određenom području podrazumijeva i praktičnu primjenu srednjevjekovnog principa „čija regija – njegova religija“.
Benjamina Karić je, kažimo tako, djete svog vremena i njegovog duha. Rođena je u osvit rata – 1991. – dok je formativne godine provela u društvu u kojem, kako bi to rekao upravo predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, sve žrtve i svi zločinci nisu isti, bez obzira na ono što govore činjenice, sudske presude i zdrav razum.
Manekeni i manekenke relativiziranja razlikuju se u rodu, spolu, naciji, vjeri, životnoj dobi i još koječemu, ali u onom suštinskom – niti malo. Ni kod Zorana Milanovića, niti kod Benjamine Karić se, kada lupetaju, ne može govoriti o slučajnosti, lošem danu, zamoru materijala i pratećem gubitku koncentracije, već o čvrstom vjerovanju da, ali stvarno, žrtve nisu iste.
Možda će, ko zna, Benjamina Karić biti dobra komunalna šefica, ali to ne može promijeniti činjenicu da je već sada moralno razočarenje. Ona je, naime, autorica onog mitskog teksta na spomen ploči postavljenoj pored jame Kazani u koju su zločinci iz Desete brdske brigade Armije BiH, pod komandom notornog Mušana Topalovića Cace, bacali prethodno opljačkane i zlostavljane sarajevske Srbe. E, zahvaljujući gradonačelnici – inače najmlađoj doktorici pravnih nauka u BiH – na spomeniku likvidiranim civilima ne piše ništa od onoga što bi moralo: ni ko ih je, ni kada, niti zašto ubio.
Inače Sarajevo, tačnije Općina Stari Grad – da, ista ona u kojoj je psihijatrijski bolesnik prijetio jednoj porodici zbog njene vjeroispovijesti – ima Ulicu Desete brdske brigade Armije BiH!
Džabe, eto, gradonačelnici Karić zbilja respektabilno formalno obrazovanje – magistrirala je i doktorirala pravo, te diplomirala na Filozofskom fakultetu – mladost i energičnost, kada očito ne može shvatiti da njen posao nije, uz ostalo, da se slaže s većinom, već da joj govori istinu pod svaku cijenu. A istina je jednostavna koliko i odvratna: Srbe na Kazanima su ubijali pripadnici – ne svi, naravno – Desete brdske brigade Armije BiH, dok je onaj nesretnik s flomasterom šarao vrata zato što iza njih žive katolici. Isto bi on, da se ne zanosimo u krivini, napravio i da je predsjednica susjedne države Sandra Benčić.
Zahvaljujući spletkarenju političkih miševa Sarajevo je umjesto Bogića Bogićevića dobilo Benjaminu Karić, čiji je najveću uspjeh za sada to što lupeta kao i njen prethodnik Abdulah Skaka. Onaj što je sugrađanima čestitao dan borbe protiv antifašizma.
wpDiscuz
