Sudbina je projurila i zaustavila se na jezeru Val, pored najvećeg buškoblatskog sela Miši koje leži na obroncima Tušnice i ima najljepši pogled na opjevanu planinu Kamešnicu.
Ugledala je Kristinu Batinić, mladu djevojku koja je izvodila bakinu kravu na ispašu, i Danijela Tokića, mladog avanturistu i strastvenog zaljubljenika u motore.
U trenutku kada se Kristina nalazila na polju, pored nje je sa svojim brdskim motorom projurio Danijel. Krava se uplašila i pobjegla, a Kristina je ljutito bacila štap iz ruke za mladićem na motoru i povikala na nj: “Đava te odnio, tebe i tvoj motor”. Daniel je nije čuo, ali je primijetio što se dogodilo, vratio se, ispričao, a onda su zajedno kravu vratili na pašnjak. Kasnije su se zaljubili, a potom i svoju ljubav ovo ljeto okrunili brakom u kamenoj crkvi sv. Ive Krstitelja u Podhumu.
Priča iz nekog romana? Filma? Ne, ovo je priča iz života, a život piše najljepše i najromantičnije priče. Kristina i Danijel su ispričali svoju priču svim gostima koji su došli posvjedočiti ovu ljubav na njihovoj svadbenoj večeri u eko selu Grabovica, na obalama jezera. Snimili su kratak film i prikazali ga.
Bio je to trenutak koji je ovoj mladoj medicinskoj sestri promijenio život jer je iz rodnog mjesta otišla za milijunski Berlin, grad u kojemu živi svoju ljubav i grad u kojemu su priče poput njene, vjerojatno rijetkost. Kristina je htjela studirati višu medicinsku, ali umjesto na studij, njen ju je Danijel odveo u tuđinu. I nije joj žao, jer njihova je priča poput bajke, podsjeća na stara vremena kada su se mladići i djevojke upoznavali na livadama, poljima, pašnjacima, čuvajući svoja stada, kada su se sve boli i brige zaboravljale u pjesmama. I ma koliko ih gradski pločnici zadržavali, u njima će ostati taj trenutak sudbine vezan uz samo njihov život, uz njihov krš, široko polje i jezero i njeno rodno Batinić brdo.
Zbog motora dokazivala ljubav suprugu!
Ali, kako je ovo ipak 21. stoljeće, moralo je u toj priči biti i nečeg modernog. U ovom slučaju je to Danijelov motor oko kojeg se, čini se, sudbina mota. Nedugo nakon vjenčanja, Kristina je Danijelu morala opet dokazivati svoju ljubav. I to zbog motora.
Ovaj put je njen suprug Danijel odlučio s bratom Ivanom i prijateljem Tomislavom Maglicom osvojiti vrh planine Kamešnice. I to ne bi bilo nimalo čudno da to nisu namjeravali učiniti vozeći se motorima do najvišeg vrha ove planine, vrha Konj, koji se nalazi na čak 1856 m nadmorske visine. Djelovalo je to kao nemoguća misija jer put prema tom vrhu jedva je prohodan i za pješake, kamoli za avanturiste s motorima. Kako do tamo pješacima treba oko četiri sata, Danijel, Ivan i Tomislav su pretpostavili da će njima trebati puno manje. Ipak, preračunali su se jer s motorima po uskim, strmim, obraslim bukvom i neprohodnim stazama, nepredvidljive planine treba puno više. Ovoj je trojki trebalo čak dva dana. I to ne bilo kakva dva dana jer u jednom trenutku njihove avanutre “spašavala” ih je žena.
Hladna noć na Pešinu vrilu!
Krenuli su oko podneva iz Podgradine, sa buškoblatske strane kuda se i obični izletnici jedva uspinju. Svi koji su se penjali Kamešnicom znaju koliko je težak taj put, s motorima nemoguć. U prvi dio puta su utrošili trostruko više vremena nego obični izletnici. Do podnožja vrha Kamešnice na Pešino vrilo koje se nalazi na 1400 metara nadmorske visine, dolazi se za otprilike četiri sata. Njima je trebalo puno duže. Kada su stigli na Pešino vrilo gdje se se nalazi kućica za odmor, već je počeo padati mrak. Kako je na toj uzvisini čak i za sunčanog dana hladno, a oni nisu imali prikladnu odjeću, nije im preostalo ništa drugo nego da u pomoć pozovu ženu. Koga drugog nego Danijelovu Kristinu. Ona je nazvala brata, a brat kao i svaki brat će učiniti sve za svoju sestru, pa su se oboje uputili prema Pešinom vrilu i Kristininoj ljubavi. Donijeli su im odjeću i hranu, ali nastaviti put po noći ili se vratiti bilo je riskantno, pa su tu prespavali. Tako je Kristina opet potvrdila svoju ljubav prema suprugu koji obožava motore.
Uspjeli u nemogućoj misiji!
Kristina se sutradan s bratom vratila na Buško Blato, a njen suprug sa svojim bratom i prijateljem nastavio još suroviji put prema vrhu, put kojeg okružuju nerijetke provalije i goli kameni krš, a samim time i opasnost. Uspjeli su doći na Konj nakon više od tri sata, uz strahovite napore i opasne putove. Uz ženinu pomoć učinili su ono što nikada nikome nije uspilo– dovesti se motorima na najviši vrh opasne Kamešnice. Da ne postoje fotografije, vjerojatno ne bi nitko vjerovao u to što su učinili, jer do tada nije zabilježen niti jedan slučaj ovakvog osvajanja mitske planine.
Trojac se vraćao s drugom, blažom stranom koja se spušta u Sinjsko polje i ima blažu vegetaciju.
Danijel je tako učinio nešto nezamislivo i upisao još jednu priču u svoj život. Naravno uz pomoć svoje drage. Tko zna, što ih čeka, kakva priča iduće godine na Buškom Blatu.
Ali Kamešnica čeka svoje avanturiste, one koje će je po prvi put pokušati osvojiti i one koji su je već osvajali. Obara rekorde, bez obzirom bilo proljeće, ljeto ili jesen. Ljudi se penju njenim strmim i opasnim stazama, a sve kako bi spoznali čari legendarne planine.
Ganga hrvatskih iseljenika prolomila se s vrha Kamešnice
Kamešnica krije brojne staze do svog vrha. Sa sinjske je strane gola, a s Buškog Blata bogata raslinjem. Vjekovima je opjevavana kao jedna od najljepših i najnepredvidljivijih planina. No, ponekad nanese tugu kao prošle godine, kad su od njenih lavina život izgubila dva splitska planinara. Po Kamešnici su dobili imena i Kamišari, pobunjenici protiv tuđinske vlasti, od kojih su najpoznatiji zadnji Kamišari koji su nekoliko godina pružali otpor komunističkoj vlasti nakon Drugog svjetskog rata.
Na samom njenom vrhu već se godinama susreću planinari i izletnici, mahom Česi, Slovenci, ali i Hrvati iz iseljeništva, iz Njemačke i Austrije, među njima i oni poznatiji: od svećenika do novinara. Ovo ih je ljeto bilo najviše iz Frankfurta, Berlina i Beča. Fra Ante Marković Jojo, župnik Hrvatske katoličke misije Rüsselsheim, sa svojim je društvom putovao četiri i pol sata. S vrha Kamešnice, odmah ispod Konja, zapjevali su gangu. A kad se ganga prolomi s najvišeg vrha čarobne planine, i dotakne sve što pogledom možeš dosegnuti…neopisiv je osjećaj…
Piše: Marijana Dokoza/ Stipe Puđa/Večernji list/Fenix Magazin
wpDiscuz