Iako se šepure izjavama kako su u BIH poslani da štite Ustav koliko puta su do sada OHR-ovci izmijenili Dayton i ponizili BIH institucije, nasilnim, i neovlaštenim uplitanjem u odlučivanje BIH institucija?
2000. godina Robert Barry bio je Amerikanac, na nekakvoj funkciji u BIH koji je doveo BIH u krizu u kojoj je danas. U njegovo vrijeme namentuti su amandmani koji su Bošnjacima omogućili poptuno ovladavanje hrvatskim Domom naroda. U to vrijeme donešen je i privremeni Izborni zakon, u Domovina naroda bez Hrvata. Dayton je potpuno izmijenjen. Ante Jelavić je zaprijetio samoupravom i zbog toga je dobio tužbu. A ono zbog čega se pobunio upravo je isto ono što je Ustavni sud BIH proglasio nezakonitim. OHR odluka od same države BIH tako je srušena. Tada se opet Ustavni sud, u doba Barrya proglasio nenadležnim jer je OSCE još uvijek imao mandat za implementaciju Izbora. Podsjećamo u Izvornom Daytonu stoji da Izborni zakon mora donijeti Parlament BIH. Izborni zakon u BIH donosi svatko, tko tuda naiđe, samo ne Parlament BIH.
Narušavaju se međunacionlani odnosi
2001. godina Wolfghang Petritsch mijenja , sukladno odluci Ustavnog suda o konstitutivnosti sviju na cijelom teritoriju, Ustave RS-a i FBIH. RS dobija Vijeće Naroda. FBIH dobija potpredsjednika Srbina i srpski klub Doma naroda. No Petritsch ubacuje magični broj 17 te Bošnjacima daje iluziju da FBIH nije više entitet i Hrvata nego Republika Bošnjačka. Stvara se Alijansa Zubak Lagumdžija. Progon Hrvata. Zabrane djelovanja. Tenkovi.
Narušavaju se međunacionlani odnosi
Paddy Ashdown nameće Statut Mostara koji kasnije Ustavni sud obara. U Mostaru godinama nema izbora. Grad je zamrznut. Safa vlada mostom, Partizanskim grobljem. Formalno vlast pripada građanima. No praktično Mostar postaje Oručevićev grad. Što u nekretninama što u kontroli.
Narušavaju se međunacionalni odnosi
Hrvatska država u Drvaru gradi stanove za Hrvate prognane iz Vareša. OHR naređuje Račanu da mora polovicu istih donirati Srbima.
Narušavaju se međunacionalni odnosi
2010-a godina. SIP donosi odluku da su Ustaše i Lijanović protuustavno imenovani u Vladu Platforme. OHR ruši odluku SIP-a, Ustaše postaju ministri. Čak i čovjek koji je govorio da je premalo “balija pobijeno u Srebrenici”. Takav postaje Lagumdžijin partner i SDA partner u vlasti. Ako se s takvim potire Hrvate, dobar i ustaša. Pavelićeve biste postaju zabranjena tema. Naknadna uhićenja Jerke Lijanovića OHR osuđuje, kažu zašto pred kamerama
Narušavaju se međunacionalni odnosi
U jednu emisiju na TV1 Valentin Inzko upada usred emitiranja, potpuno pijan. Kasnije na jednoj međunarodnoj konferenciji kamere ga love kako spava. I Shilling se proslavio spavanjem. Jedini OHR predstavnik u BIH koji je bio objektivan, jako brzo je smijenjen. Inzko postaje omražen među Hrvatima. Od Platforme jedini Hrvat s kojim razgovara u Hercegovini je Slavo Kukić. Kandidat Platforme za premijera. Neuspio.
Narušavaju se međunacionalni odnosi
9. Januar. Srbi se bune protiv odluke Ustavnog suda. OHR pritišće Dodika, ponavlja identične stavove najardikalnih Bošnjaka. DOdik dolazi na crnu listu zbog nepoštivanja Ustavnog suda. Inzko pozdravlja odluku SAD-a. U UN-u govori sve ono što govori i Sarajevo. Niti jednu izjavu nije dao do sada koja je razljutila političko Sarajevo
Narušavaju se međunacionalni odnosi
Ustavni sud ruši dijelove Izbornog zakona. Inzko traži od SIP-a da ignorira odluku Ustavnog suda. Pozdravlja izbor Komšića, Hrvatima poručuje da naprave katalog koliko ministara imaju. I da se prestanu buniti.
Narušavaju se međunacionalni odnosi
OHR je ubojica Daytona, podupiratelj nacionalizma. Kolonizator. Sijač mržnje među našim narodima. Rade sve ono što su radili njihovi prethodnici u BIH. Austrijanci. Davno ih je prozreo drug Osman Karabegović:
“Lukavi austrijski namjesnici u Bosni i Hercegovini, da bi proveli svoju kolonijalnu politiku robovanja Bosne i Hercegovine austrijskim grofovima, politički su se oslanjali na bosanski begovat i katolički kler. Narodne težnje i narodne zahtjeve Austrija je izigravala kroz parole bosanske nacije, kroz šuplje programe kulturne i vjerske autonomije, kroz bosanske sabore, u kojima je gospodovao bečki dvor.
Sve je vodilo tomu, da se bosansko-hercegovački Srbi, Hrvati i Muslimani duhovno pocijepaju, da se povlasti manjina na račun ogromne većine, da se laska jednima, da bi se drugima iscijedila krv. […]
Režimi od 1918. da bi održali politiku nasilja, pljačke i otimačine, morali su poći tim putem i išli su čitavih 20 godina, izigravajući sve narodne težnje i slobodarska stremljenja, huškajući jedne protiv drugih, zavodeći vladavinu kundaka i knuta nad svim narodima Jugoslavije.
Mi se toga svi dobro sjećamo. Svježije su nam uspomene na otimanja o bosansko-hercegovačka bogatstva od strane velikosrpskih i velikohrvatskih klika. Znamo da je šačica udruženih srpskih ugnjetača i gulikoža potpomognutih od strane reakcionarnog begovata donosila odluke o sudbini Bosne i Hercegovine, a da se narod — ni Srbi, ni Hrvati, ni Muslimani, osim šake tih prodanih duša, nije ni za šta pitao. […]
I dok su tako jedni okupljali Srbe, drugi su na istoj takvoj reakcinoarnoj osnovi okupljali Muslimane, huškajući i s jedne i s druge strane, jedne na druge. Rezultat takve politike bio je taj da ni Marko ni Mujo ni Ivo nisu, radi međusobnih svađa koje su često dovodile i do krvoprolića, mogli sagledati da isti ti politički pokvarenjaci, koji njih razdvajaju i huškaju jedne protiv drugih, sjede godinama u istim vladama i trpaju u džepove milione.
Zato Srbi, Hrvati i Muslimani nijesu mogli da sagledaju svoj zajednički pravi put i da povedu svoju narodnu politiku, da prestanu biti slijepo oružje i sredstvo raznih političkih profitera.”
Referat druga Osmana Karabegovića, Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, 25.-26. XI 1943.
wpDiscuz