KRATKA POVIJEST UNIŠTAVANJA HRVATA U BIH: Evo zašto Austrijanci toliko mrze Hrvate u BIH i kako nas planiraju dokrajčiti…

Zašto su svi Visoki predstavnici u BIH bili ili Austrijanci ili ljudi s tla AU monarhije ili njihov višestoljetni proturuski i protuslavanski proxy UK?

Zašto je Petritsch 2001 godine, svjestan da čini kazneno djelo, srušio međunarodno pravo i dokinuo zajamčenu podjelu vlasti u FBIH na koju su Hrvati pristali u Washingtonskom miru?

U ime kojeg prava je opljačkao privatnu hrvatsku banku u BIH i njen kapital preselio u austrijsku?

Zašto Hrvati ( i Srbi) ne povlače novce iz austrijskih (i njemačkih) banaka i sele ih u neke druge te tako ne pritisnu austrijske vlasti na promjenu politike prema BIH?

Kako to da je Austrianac srušio američki – Washingtonski sporazum i zašto je to ostalo neprimjećeno i nekažnjeno od strane Amerike?

Zašto o tome šute Plenkovićevi jastrebovi u EU parlamentu i kako ćemo se s njima obračunati? Tko im je dao instrukcije da šute?

Zar je mržnja Austrije protiv BH Hrvata jača od očuvanja međunarodnog poretka i vladavine međunarodnog prava?

Zašto su iz godine u godinu svi šefovi OHR-a radili na progonu i dekonstituiranju Hrvata?

Zašto u Zagrebu još uvijek nema političara koji za ovo što se radi Hrvatima u BIH poziva da se prestane optuživati  Bošnjake, koji su tek austrijski proxy i zašto se ne pojavljuje taj koji će otvoreno krenuti  na Austriju?

Zašto je Kolinda nakon jednog posjeta Beču izjavila “Nevjerojatan je njihov prijezir prema Hrvatima i svim Slavenima. Ne mogu shvatiti zašto nas toliko mrze i potcjenjuju”

Zašto Vlade u RH mogu biti samo one koje su nagodne sluge Austriji?

Zašto postoji Raiffaisen Bank u Hrvatskoj a nije dopušteno da Privredna Banka Zagreb otvori svoje podružnice po Njemačkoj i Beču?

Zašto Index i HRT redovno citiraju ratnohuškački Der Standard koji se uređuje u Sarajevu a u kojem su Hrvati  i Srbi u BIH redovna meta?

Zašto je Handžar divizija Jutarnjeg lista na sisi austrijskog kapitala?

Zašto je glavni čovjek u toj novini  koji piše o BIH musliman?

Kako to da je HINa-u pruezela Austrija?

Kako to da su suci u Haagu slušali naputke Austrije o tome što i kako treba bit presuđeno oko BIH rata i koji narod mora ostati u poziciji naroda koji će tlačiti druge?

Zašto su pare iz Hercegovačke banke morale završiti baš u austrijskoj banci a ne nekoj drugoj?

Zašto Schmidt neće nakon izbora nametnuti pravila sukladno presudi Ustavnog suda nego će čak ići daleko gore od svih svojih prethodnika i konačno završiti s Hrvatima u BIH?

Zašto je uostalom, i uz jamstva kojih jakih sila ponizio Amerikance u Neumu, stopiravši šanse za bilo kakav dogovor?

Kako to da su Džaferovićevi i Biserini ljudi, bosanske putovnice Bin Ladena i ostalih terorista Al Qaede, palili 2001 nako 9/11 baš u Beču i izdavale su se baš u Beču?

Je li slučajno da je frarar koji je Titu izdao Bugojansku skupinu, 1974, bio baš “naš” fratae namješten u Beču?

Zašto je Grga Martić nakon što je Beč prevario BIH kršćane nakon aneksije BIH, prokleo svako svoje političko slovo i javno se zakleo da više neće riječi reći  o politici?

Zašto je grom pukao u zvonik posuške crkve upravo iste godine kada Austrija kreće u operacionalizaciju aneksije? Velike prevare istočnog hrvatskog pitanja. I Hrvata općenito.

Da biste si sami odgovorili na ova pitanja, i dali odgovor na posljednje, morali biste pročitati ovaj tekst.

Polagano i do kraja.

Ali ne samo to. Morali biste prvo sebi priznati da sve čemu ste učeni u školama je laž. Austrijska laž koja je ušla u vaš mozak putem austrijaniziranog hrvatskog školstva. I da su mnoge istine skrivene od vaših očiju. Zbog geopolitičkih interesa Austrije nad hrvatskim zemljama.

Naročito uposlenici u MVP morali bi pročitati ovaj tekst,  naročito savjetnici g. Radmana, jer Radman ne čita, on samo nosi odijela. A od Plenkovića se i ne nadamo da će pročitati. On je previše moderan lik, da bi čitao što piše tamo neki Poskok. Eventualno bi bacio oko kada bi ogled na ovaj tekst objavio Le Monde Diplomatique. Zato se moronu događaju rečenice poput “Mi u BIH kontroliramo procese a ne prijatelji iz Austrije koji su se tek sad uključili”. To može izjaviti samo netko tko nema pojma o tome što Austrija sve ove godine radi u BIH. Pa tako i Hrvatima u BIH.

No kako to već biva, mnogi hrvatski vladari koji nisu slušali bilo i glas svog naroda, završili su ili na lomačama ili na smetljištima povijesti.

Mi nismo smećari. I ne mislimo čitati povijest nego ju i stvarati. Dovoljno nas ima za ustanke. I rušenja Plenkovićevih vlada.

A lomače smo oduvijek cijenili kao dio umjetničkog performansa. Osim kad ih je koristila Inkvizicija. To je već bila zloupotreba narodne umjestnosti u svrhu discipliniranja naroda.

Slijedi tekst:

Hrvatski tzv. “otac nacije” , kako mu pravaški debili patetično tepaju, dr. Ante Starčević je tijekom svoje strahovito promašene političke ideje, izgovorio pregršt brzo zaboravljenih gluposti. Teško je iz hrpe njegovih idiotizama izabrati najveći. No u jednom povijesnom trenutku, upravo taj politički antitalent bio je usamljen u nevjerojatnoj točnosti prosudbe u odnosu na kompletan ostatak zegej buržoazije i ujedno hrvatske misaone konjušnice.

Kada je padalo Osmansko carstvo, kada su se konačno začuli jecaji i turskih majki po Bosnama i Hercegovinama, i kada je sultanima u Stambolima konačno izbii prišt zbog ustanka balkanskuh kršćana, točnije kad su Hercegovci užegli plamen slobode, i potakli konačan slom Osmanlija a Rusi taj zli kalifat dokrajčili i natjerali na modernizaciju, kasnije i na unutarnju revoluciju,  cijela hrvatska elita, uključujući banove, baruniju, kneževe i upravitelje kotara, skupa s fratrima u BIH, veselila se Berlinskom Kongresu i agitirala za austrijsku aneksiju BIH.

Samo je ludi dr. Starčević bio protiv.

Kazao je tada sljedeću povijesnu rečenicu: “Bolje u susjedstvu slaba Turska nego jaka Austrija”. 

Gledali su ga kao luđaka. Iako je bio u pravu. Rečenica se naime pokazala kao vizionarska.

Ta rečenica je iz današnje perpesktive nevjerojatno mudra. I dok čovjek čita sve gluposti koje je Starčević izjavio pada mu na pamet misao da mu ju je možda netko uvalio, da nije njegova. Možda supruga? Možda neki sluga, žena u pekarnici? Ali ovo nikako ne liči na Antu. Jer kažemo vam: Lik je bio izrazito glup.

A tom rečenicom je doslovce sve predvidio. On ili radnica iz pekarnice. Ali doslovce sve što će se kasnije događati.

Povijest Hrvata, Bošnjaka i Srba i naši odnosi išli bi u posve drugom, daleko povoljnijem smjeru da je nakon Hercegovačkog ustanka i sloma Turske između Austrougarske i novostvorene srpske države ostala slaba turska država u obliku njihovog geopolitičkog zaperka BiH.

Kako biste shvatili o čemu se radi opet ćemo ponoviti:

Nakon Hercegovačkog ustanka, koji podižu Jeanne Merkus, Mihajlo Ljubibratić i Don Ivan Musić, sveslavenska vojska predvođena Rusima u gradiću SanStefanu (Sveti Stjepan) pred Istanbulom prisiljava Turske na SanStefanski mir. To je mir koji je skrojen po volji slavenskih naroda Balkana , Grčke, Rumunije. svih skupa predvođeni Rusijom.

To je međutim ujedno bio mir koji je do zla boga, prestrašio Austriju i Englesku. Te su ga isti tren išli poništiti Berlinskim Kongresom koji se odvija svega nekoliko tjedana poslije tog mira. 

Rusija je ranjena, umorna ratom, te se ne buni i pristaje na nove karte i uvjete Zapada, a velike sile Zapada, praktički u svoje ruke uzimaju slavensku vojnu pobjedu te kroje kartu Europe po svom nahođenju. Jadan, ohol i izdajnički potez, zapravo lihvarski, onakav kakav samo Austrija i UK mogu smisliti, ali tako je bilo. Čekaš da se netko potuče, da za tebe odradi rat, a potom ti stupaš na scenu, na zgariše, hodaš iznad ranjenika i tražiš od njih da potpišu tvoju odluku.

Recimo to bi bilo isto kao da sada Ukrajina, Finska, Litva, Moldavija i Švedska same pobijede Rusiju, natjeraju je na kapitulaciju pred vratima Moskve, i potpišu nove karte Istoka Europe, prošite se na tlo Rusije,  a potom se jave USA, UK i Austrija i u Berilnu sazovu novu konferenciju, kojom ponište taj mir, i nametnu nove mape. Gdje se oni prošire na to rusko tlo umjesto zemalja pobjednica.

Berlinski kongres je prevara. Nešto slično kao Dayton samo puno odvratnije.. To je jedan od rijetkih “mirovnih sporazuma” koji se uopće ne događa nakon rata. Događa se nakon SanStefana. Nakon prethodnog mirovnog sporazuma koji potpisuju zaraćene strane. Berlinski kongres ne potpisuju zaraćene strane. Nego strane promatračice.

Berlinski Kongres je ugrađivanje u tuđu pobjedu najvećih Lihvara Europe. Engleza i Austrijanaca. Samo sa ciljem da se ruska, srpska i slavenska pobjeda nad Osmanlijama promijeni na način da ruski utjecaj na Balkanu ne bude toliko jaki, i da tu i dalje postoje zemlje i poluzemlje koje i dalje kontrolira Beč i da se na Balkanu nikada ne stvori stabilan višestoljetni okvir slavenske suradnje, među balkanskim narodima.

Austrija tada naprosto ne može dozvoliti jaku slavensku federaciju južno od Alpa. Ali ni ikada poslije. I svaku koja se bude stvarala ona će ju razbijati.

Mogla bi tek pod uvjetom da glavna slavenska nacija na tom tlu bude austrijski proxy. No odnosi i trendovi tog vremena nisu išli u prilog toj ideji.Kao glavna nacija nametali su se Bugari i Srbi a oni su gravitirali jasno onoj zemlji koja ih je štitila i krvarila za njih – Rusiji.

SanStefanskim mirom ukratko stvara se Velika Bugarska koja se prostira preko cijele Makedonije, srpska kneževina dobiva punu suverenost kraljevine. Srbija postaje država s potpunom nezavisnošću i suverenitetom no tek neznatno  proširena. Srbi se tu čak malo ljute na Ruse. Očekivali su više.

Najbolje prolaze Rumunji, koji se znatno proširuju, uz Bugare dakako. Crna gora se značajno širi te i ona postaje potpuno nezavisna država.

No što je s BiH?

Rusi, mudri Rusi su tada dogvorili sljedeći okvir za BIH:

BIH formalno ostaje u sastavu Osmanskog carstva ali s njim je povezana tek tijesnim rukavcem, tzv zelenom transvezalom preko Sandžaka i Kosova te pored Albanije.

Taj rukavac je lako kontrolabilan i ne postoji šansa da Osmanlije korištenjem njega ponovno na Balkanu osvježe svoju moć.

On će služiti trgovačkoj svrsi ili mirnom kretanju stanovništva iz BIH navezanog na Tursku.

No Osmansko carstvo je znatno pogurano na jug. Između njega i Balkanskog poluotoka sada stoji snažno bugarsko carstvo.

Novi pohod do Beča Osmanlijama je praktički nezamisliv. Ako bi pokorili Bugare tu je sada i nova slavenska država. Srbija. Potom Crna Gora.  I sve su to rusima bratske države.

Rusi su dakle izginuli u ovom ratu, kao velika bratska nacija su giniuli, da bi trima pravoslavnim državama Balkana poklonile potpuni suverenitet i značajno ih ojačale. Pri tome jačaju Grčku, Rumuniju itd.

Ne mogu stoga te kulture i narodi danas mrziti Rusiju onoliko koliko Austrija i UK danas traže od njih.  Rusija je u mnogim tim zemljama drugi sinonim za slobodu. Dio je pozitivne povijesti tih nacija. Njih zapravo boli ruski i ukrajinski sukob jer , u taj vakat Ukrajina i Rusija su jedno. I skupa oslobađaju braću na jugu.

Što bijaše ono s BIH?  I zašto se rusko rješenje Balkana nije svidjelo Austrijancima? Zašto im je bilo važno da se Osmanlije vrare u igru?

Mudri Rusi ostavljaju BIH povezanu tijesnim rukavcem s Osmanlijama. Muslimanima Bosne koji sebe tada mahom nazivaju Turcima, to  rješenje je jako odgovaralo. Rat je izgubljen, a oni ipak ostaju kakav takav dio Osmanskog carstva i nemaju osjećaj potpunog očaja i izoliranosti.

No na čelu BIH iako formalno ostaje sultan, nalazila bi se tri domaća čovjeka, upravitelja autonomne osmanske pokrajine Bosne, koja bi se pomalo europeizirala. Jedan je trebao biti  musliman Turčin, jedan pravoslavac i jedan katolik. A ta nova BIH, koja postaje neka vrsta osmanskog europskog rukavca, bila bi pod dodatnom supervizijom još dva čovjeka, jednog Rusa i jednog Austrijanca.

Bi li ona u budućnosti europeizirala Osmanlije? Kako bi dalje tekla poviejst s obzirom da u ovom dijelu Turske ne bi više vrijedili zakoni kalifata? Kakvi bi bili srpskohrvatski odnosi kasnije da se nije umiješala Austrija? Što bi se dogodilo s nacijom Bošnjaci? Bi li muslimani tražili da im se dodijeli to povijesno tursko ime za stanovnika Bosne ili bi se prozvali drugačije? Ili bi inzistirali na tome da se i dalje nazivaju Turci te pozivali maticu u Istanbulu da ruši ruski OHR? Kao što sad Hrvati u očaju pozivaju Zagreb da ruši austrijski OHR a Zagreb preplašeno gleda u Beč i čeka naputke što mu je dalje činiti? Sve su to pitanja koja se nameću a na koja nećemo dobiti odgovor. Jer je Austrija poništila ovaj mir između Slavena, Srba, Hrvata, Bugara, Rus i Turaka. I gurnula Balkan u nove kaose.

Baš kao što će Petritsch 2001 poništiti mir između Hrvata i Bošnjaka. I gurnuti BIH u nove kaose.

Dakle Rusija, praktički priznaje austrijski strah oko širenja ruskog utjecaja na Balkan i makar Austrija uopće nije sudjelovala u rušenju Osmanlija nudi im mjesto i njihovom čovjeku za superviziju nad BIH.

Iako ničim ta jadna i bijedna Austrija to nije zaslužila. Štoviše gušila je ustanak. Strogo zapovjedila banu Mažuraniću da slučajno vojno ne pomaže pušku iz Gabele, tako da je ovaj u strahu od cara jedva našem narodu dobacio nešto hrane i ćebadi, i to samo do Imotskog. I možda pokoje gusle. Plenković svoga vremena kažemo vam.

Austrija  odbija rusku ponudu, saziva Berlinski Kongres, putem moćne Engleske, s kojom radi dupli diplomatski pas nad Balkanom, baš kao što to čine i danas. Austrija dakle poništava Veliku Bugarsku, vraća Osmanlije ponovno na Sjever, (kasnije će s njima čak zapadne alijanse i ratovati protiv Rusije), i s Turcima potpisuje “najam BIH na 30 godina” koji se popularno u našoj literaturi naziva “aneksijom BIH”. Tih 30 godina izrabljivanja BIH trebalo je završiti modernom BIH, u koju će Austrija uvesti svoje činovnike i opismeniti narod, i potom će ju vratiti Turskoj. No znatno moderniziranu. Sultani su nakon francuske građanske revolucije naime shvatili da njihova najzapadnija europska pokrajina ne može više funkcionirati na sustavu mileta, akindžija i tiranije lokalnog stanovništva. Htjeli su imati modernu verziju sebe na tlu Europe.

Ne znamo točno koliko je Austrija uplatila Turcima novaca, no prilično smo sigurni da je iz BIH izvezla u par godina nakon aneksije do prvog svjetskog rata, više zlata, bronze i plemenitih kovina nego što su profesori marksizma u doba Juge, i ne samo u Posušju, da su svake sekunde trgali po jedan križ, mogli natrgati. U svakom slučaju Austrija je u samo par godina aneksije brutalno popljačkala BIH. Za gram jednog tunela koji se nije dao prokopati car je u jednom trenu, legenda kaže ponudio gram pelemenitih kovina. Toliko je toga bilo. Nezamislivo je danas procjeniti koliko su popljačkali naših blaga. Onih blaga  koje je BIH jedino i imala. U plemenitim rudama. Da je tada voda bila zlato kao danas ili da je Austrija znala da će biti, sva vodna bogatstva BIH i danas bi bila pod austrijskim vlasništvom.

U to vrijeme dakle, kada Austrija saziva Berlinski Koruptivni Kongres i najavljuje aneksiju BIH, u Zagrebu ekipa koja je pandan onoj današnjoj Plenković-Radmanovoj, orgazmira od svoje barunske sreće. Pojma nemaju što Austrija smjera i što to  znači. Barunija se uskokodakala. Banovi su sretni. Neki nacionalno svjesniji opet isto to podržavaju i sanjaju trenutak kad će konačno nakon aneksije BIH hrvatsko plemstvo biti pozvano u Beč kod cara i da će im car, nakon što ih lijepo ugosti i posjedne reći sljedeće:

Poštovani Hrvati, godinama vaš narod, i narod srpski, krvare za slobodu austrijskog naroda. I svih naroda Europe. Vi ste bolan za nad Ukrajina 2022. Desetkovani ste, nema vas niti poštena dva milijuna , kao ni Srba. A nekad ste bili brojniji od nas. Sve je to posljedica tiranije Osmanske braćo draga  u Kristu. Mnoge zemlje koje smo anektirali od Turske, a u Bosni su i na Humu, pripadaju u posjed hrvatskih banova. Oduvijek su bile zemlje hrvatske krune. I to centralni dio vašeg kraljevstva na kojem leže grobovi vaših kraljeva i gdje su se oni uostalom i krunili i gdje su ih u konačnici i pogubuli.  Bihać. Cazin, Kladuša, Donji Kraji, Zapadne Strane, Završje. Turska Dalmacija, Ravno, zaleđe Dubrovnika, Jajce, Livno, Tomislavgrad, Hum, sve je to po vašem nasljednom pravu posjed koji spada pod hrvatsku krunu, i ja vas ovlašćujem da uđete u posjed tih zemalja. Jer ono što je mačem oteto i u krvi ugušeno evo mačem se i vratilo. Doduše ruskim, ne našim, jer smo mi u Beču pičkice najveće bolan,  potpisali smo Istanbulsku konvenciju, i sad smo fini, i više ne prljamo ruke tuđim mesom, i politički smo korektni. Uglavnom dragi Harauvathi, ja bečki car, seronja i kamatar, eto donosim odluku da se Stara Hrvatska obnavlja i da joj se pripaju ovi ostaci ostataka Hrvatske, koje vi u šali zovete Dalmacijom i Slavonijom i  koji su pod mojom krunom. Sada ta nova federalna jedinica u Austrougarskom carstvu nosi Ime Hrvatska i njen upravni centar bit će Bihać. Dakle vi se pripajate Starim Hrvatima a ne oni vama. Jer su oni pokazali da imaju muda, ti Musići i Hercegovci dok ste vi, tu u ZG stenjali i pitali mene što da činite mjesto da ste pomogli svojoj braći. Pičke jedne gore od mene.

Umjesto toga, car bečki kazao je baruniji Hrvatskoj sljedeće:

Da vam nije palo na pamet posezati za pedljom zemlje u BIH koju svojatate. Ništa to nije vaše. Ne zanimaju me vaši mitovi o Krbavskoj bitci i ta neka štorija o navodnom kralju kojem je El Fatih odrezao glavu. Ne znam što je Turska Dalmacija i Turska Hrvatska. Jebe mi se za Bužim i Bana Jelačića i njegove prohtjeve. Otpepajte bolan. Daleko vam kuća od moje. I daleko bosanskoj kući kuća bila od vaše. Bosna je pod Austrijom i tak će i ostati.

U tom trenu je Ban Jelačić opsovao krv isssovu i izišao iz dvorane. Te nastavio služiti caru.

Ovdje  se vraćamo na rečenicu Ante Starčevića koja je bila vizionarska. “Bolje nam je u susjedstvu imati slabu Tursku nego jaku Austriju”.

Je li vam sada ona jasnija?

Ante Glupi u pravašije znan i kao “Glupi otac glupe nacije” bio je jedan dan vidite jako pametan. Jasno je predvidio ovu politiku Beča. Koja se od tada do danas uopće nije promijenila.

Doista zapitajmo se, druže Radman i druže Plenković, tako vam UDBA-e i očeva i djedova i pradjedova, dajte Boga vam zapitajte se sljedeće:

• Tko ono šalje packe Hrvatskoj da se ne miješa u BIH i pojašnjava Hrvatima kako i Bečani i Londončani imaju veća povijesna prava kreirati život Hrvatima u BIH od samih Hrvata u BIH? 
• Tko nas uči kako nama naš  ustav i naše zakone Austrijanci smiju i imaju mijejnjati, i sudski nas progoniti i izgoniti dok Hrvatska ima pravo samo to slijepo podržavati i slagati se time?
• Tko nam prijeti da će nas zatvoriti ako se mi ustanemo protiv toga i potjeramo ih ko zečeve iz naše zemlje?
• Inače će sve vas i nas novinarska Wolf iz Der Standarda, Sarajka, džihad-nazistkulja prozvati fašističkom državom.

Dakle nije fašizam kad si OHR i gaziš cijele narode OHR  fašizmima, brišući ponovno jedan međunarodni mir, baš poput San Stefana, fašizam je bolan kad Hrvatska zaurliče da to što Austrijski baruni čine nije ok. A ako to čini predsjednik onda ga austrijski gubernator za Hrvatsku, Andrej Bijedni, nazove štetočinom koji šteti ugledu Hrvata na usranom bečkom dvoru.

Neka nas malo još na ovoj temi povjesnog zajeba Hrvata 1878 , ispravnog Starčevića i neispravnih ostalih.

Evo naše omiljene teme.

Fraturice, fraturkeše ili kako da ih ispravno zovemo, a da tu stoku što više uvrijedimo, oni dakle i danas slave Grgu Martića, ne kao čovjeka pokajnika, koji je shvatio svoj zajeb, nego  kao vizionara i strašno utjecajnog lika koji je eto odredio na Berlinskom Kongresu sudbinu BIH. Zamislite budala. I mrtvom bratu Grgi učitavaju nešto što sam nikada danas ne bi potpisao. Dapače da se ustane na pet minuta samo bi urlao: U pamet braćo, i sa Srbima na Beč, na grad koji nas je izdao!.

Samo se, po kazivanju naših fraturica Grgin   e-mail u Berlinu čekao, veze su spore bile i IP adrese loše poštelane. i onda je Zapad kad je pročitao Grgino pismo odlučio, o našoj sudbini, kazuju nam tako fraturkeše, njihove lažne povijesti s njihovih udžbenika na koje su čak i svoje fotos stavili na naslovnice.

Onoga ti Boga!

I što je najgore mnogi neobrazovani tim hodočasnicima vlastitog ega i danas sve slijepo vjeruju.  Jer glupost našeg naroda, naša neukost njihov je temelj opstanak.  I onda se čudimo kako im je s tako naivnim narodom uspjelo izimisliti Međugorje i evo 40 godina uspješno ponižavati biskupa, Majku Kristovu, Papu, Krista i sve svece Božije. Bez iznimke. Pa čak i kapi iz Kristova metalnog lika proglasiti svetom vodicom koja liječi bubrežni kamenac, depresiju ali i žućni kamenac naročito!

Oni  doista imaju problem s egom.I potrebom da vječno manipuliraju i lažu.

A kako odgajaju glupe i neobrazovane podanike , katolibansku sektu u BIH, ljude koji nemaju ništa s kršćanstvom niti ga poznaju, doista nije im bio problem uvjeriti ih da je to istina.

Pa čak i tu laž o Grgi Berlinskom ugraditi u školski program. Toliko je bolestan taj fratarski ego a Hrvati nemaju novaca da u ovoj nevolji u kojoj jesu naprave jednu snažnu psihijatrijsku ustanovu u kojoj bi se svi naši fratri lječili i izliječili od te bolesti višestoljetnog ega i uporne potrebe da pričaju samo o sebi i pišu samo o sebi. Kako bi se i kad njih ne bude, pričalo samo o njima. Kako bi se živjelo i umiralo za njih. A ti bio pokopan onako kako oni kažu da ćeš biti, s imidžom koji ti oni na kraju odrede. Kao što su ga recimo odredili AB Šimiću. Čovjeku koji je ratovao s njima, kojeg su progonili da bi ga na kraju kad je pokopan počeli hvaliti. Kao “svog čovika.” . Jebala je se P.R. struka šta su oni. Isus je pretvarao vodu u vino, al fratri naši su veći čudotvorci. Oni dom za siromašne u hotele pretvaraju, biskupa u grešnika, papu u Sotonu, a Djevicu Mariju u Jockera zovi.

I prije će biti da ćemo mi pod njima ostati i dalje jedna ogromna psihijatrijska ustanova na otvorenom. Ili na zatvorenom. Zavisno je li svoje govore drže u raskošnim hramovima ili lijepo pokošenim ledinama. Ograđenim kovanim ogradama.

Govore koji rijetko imaju dodirne točke s Kristom i njegovim naukom. Nit s vremenom u kojem živimo, niti sa stvarnošću koja traži odvažne agitatore nacije a ne turkeše, ahdnamaše i fratre puzavce, koji služe kao ukras na begovskim ašikli pendžerima.

Sam Grga Martić, iako povijesno potpuno nebitan lik, naročito u kontekstu priče oko Berlinskog kongresa,  je opet nama ovdje na grešnom Poskoku, jako velik, jer je čovjek nakon tog vlastitzog zajeba sam priznao da je bio naivan. Da nije imao razloga vjerovati dobrim namjerama Austrije. A to priznanje vlastite greške i preuzimanje odgovornosti za nju je tak rijetka vrlina danas. I u nas općenito. No Grga ju je imao.

Javno je priznao da za njega nije politika niti diplomacija, nakon što je vidio da Austrija begovima nakon aneksije daje još veća prava, da katolike jednako potire i da u BIH praktički gradi svoj vlastiti štit prema Srbima i Srbiji.

I dao je riječ da će potpuno nestati iz javnog prostora. To je jako. To je nešto što u modernom vremenu vladavine kulture ega gotovo pa i ne možemo vidjeti.

Grgi se stoga nije rugati. Ako ništa on nije gušio ustanak Don Ivana Musića kao većina drugih fratara, bio je zaljubljen u ideju slobode i gledao je simpatično na onih malo fratara, ukupno njih 7 koji su među rijetkima stali uz Musića. Grga je jedno vrijeme srbovao i tvrdio da se u Posušju, Ljubuškom i Hercegovini priča najljepšim srpskim jezikom, ijekavskog izgovora, pisao je poeziju u čast Svetog Save i veličao srpsku krunu i srpsku povijest.

Zašto pobogu, kako je to moguće, netko će neupućen reći? Pa zato što je Austrija banovima u Hrvatskoj strogo zabranla svako miješanje u Istočno pitanje susjednog osmanskog carstva i tužni Grga u rastućem srpskom plemstvu i ideji slobode vidio je šansu spasa da se i katolici u BIH konačno domognu prava da ne budu ubijani kao životinje i da ih se tretira kao ljude. A uspijeh svakog novog srpskog ustanka doživljavao je kao svoj uspijeh. Što je tu teško shvatiti? Pravi Hrvati, Hrvati Kalifata, u to doba skupa s Armancima i Srbima žive čevrto stoljeće turskog ropstva.

No u samom foto finišu nasjeo je. U Austrijskom poništenju San Stefana vidio je veliku nadu, šansu da će Zapad prigrliti BIH, da će Hrvati u toj zemlji biti poštovani a posebno franjevački red koji je eto “očuvao hrvatstvo i katoličanstvo u BIH”. A tako ga je sačuvao da je islamizacija  kršćana u BIH bila nevjerojatna a najbolje je provedena nad katolicija, pravoslavci su se bolje opirali. I simptomačitno najbolje je provedena  tamo gdje su bila jaka franjevačka uporišta nakon upada Turaka. Samo tamo gdje frnjevačkih samostana uopće nije bilo, gdje su bile pustopoljine, kamenjari i nepristupačni tereni za fraturice,  tamo su danas Hrvati većina u BIH.

Grgin Zajeb i Antina proročka točnost

I kako vidite tek sada dolazimo do srži ove teme. Do odgovora na pitanje otkud taj stoljetni hejt Austrije prema Hrvatima u BIH i zašto nas još od aneksije BIH potiru i nastoje da nas nema.

Stvari su prilično jednostavne i  mora ih se promatrati globalno.

Da bi se recimo nekakav agronom spaljvač krznenih životinjica,  a koji je nesertnim spletom okolnosti, točnije nasljednim pravom zegej barunije domogao mjesta ministra vanjskih poslova, austrijske konjušnice Hrvatske, uopće ozbiljno mogao danas baviti Istočnom pitanjem, točnije Daytonom, on mora ovo znati. Inače će i dalje na austrijskoj TV, koju u šali zovemo HRT ispadati potpuni vanjskopolitički eunuh.

• Austriji su, druže Radmane, svi oni koji su rušili Osmansko carstvo 1878. preko noći postali neprijatelji. Osmanlije iz pozicije Austrougarske iz 1878,  ali i već gotovo stoljeće prije tog ne predstavljaju nikakvu sigurnosnu prijetnju Beču i Pešti. Dapače predstavljaju im geopolitički štit.
• Zapadna carstva žive u strahu od galopirajuće rastuće Rusije. Koja se širi na sve strane svijeta i već broji ljudi kao cijela Europa.
• Osmansko carstvo od te iste Rusije već je u taj vakat izgubilo nekoliko ozbiljnih ratova i u stalnom je povlačenju. Balkan je samo zadnja stanica na kojoj su ranjeni od Rusa.

Zato je Hercegovački ustanak noćna mora Beča.

Oni proklinju i Žanu Merkus (Znaš li tko je ona Radmane?) i Mihajla Ljubibratića i Don Ivana Musića  te po Dalmaciji, banovima daju instrukcije da ih se ima utamničiti ako uđu na tlo te Austrijske provincije. Oni love i hajduka Andrijicu Šimića, i njegovu družinu ne zbog pljački po Hrvatskoj nego da olakšaju Turcima u gušenju rasta hajdučkog otpora. I da se toj “pošasti stane u kraj”.

Živi interes AU monarhije, druže Radmane,  je da Osmanlije ostanu na Balkanu kao štit prema ruskom utjecaju, s jedne strane i s druge, kao brana da nikada na Balkanu ne dođe do stvaranja zajedničke kraljevine Slavena.

Vidite kako je stvar jednostavna. I koliko je primjenjiva i danas. Za shvatiti zašto se šefovi OHR-a ne drže Daytona nego ruše Dayton po geopolitičkim interesima svoje zemlje Austrije. Koja je potpuno preuzela OHR.

Zato Austrija nakon aneksije BIH, druže Radmane, tadašnjem upravitelju Sarajeva Mehmed begu Kapetanoviću, Ljubušaku, a po očevoj lozi inače Imoćaninu, poturici iz plemena Zdilar, daje ne samo titulu baruna, proglašavajući ga prvim muslimanom barunom Mehmedom Von Vitinskym  nego mu daju  i ogroman novac da pokrene list Bošnjak. Baš kao što OHR daje ogroman novac Mehmedima našeg vreman da pokrenu FTV, OBN, Face TV, i potpunu kontrolu nad RSE, samo da se ispropagira stara ideja novog vremena.

Zato se tada, druže Radman,  javlja Hedervary iz Pešte s idejom Bosne kao nacije jednog naroda.

Stvaranjem projekta nove malene nacije državice između Srbije i Hrvatske, odbijanje Hrvatskoj prava da si nakon pada Osmanlija konačno vrati svoj zemlje u BIH,  jačanjem bošnjačkog identiteta, poticanjem bošnjačkog nacionalizma  pretpostavljenog srpskom i hrvatskom u BIH posijano je novo sjeme razdora u BIH.

No uvjeravanje muslimana u BIH koji su do tada sebe zvali Turcima, u to da su oni sad Bošnjaci jako sporo ide. Štoviše mnogi se nazivaju Srbima i Hrvatima muhamedanske vjere. Doba je to nacionalnih pokreta i u Hrvata i u Srba i usmena propaganda i uvjeravanja daju jače rezultate.

Najčešća pisma austrijskih činovnika iz vremena aneksije odnose se na njihove frustracije nepismenošću svijeta u BIH i nemogućnost da se ikakva administracija organizira i da se bilo kakva propaganda ukorijeni.

Bošnjački nacionalni identitet kojeg propagira Austrija, među muslimanima se tako sporo širi. Osmanlije su im zbog bune kapetana, pobili  svu elitu u narodu. Sve što je bilo pismeno.

Austrija nema izbora nego da u BIH doseli mnoštvo Slavena činovnika iz raznih krajeva svijeta. Znajući da su fratri prevrtljivi i da su svojedobno izdali kralja i kraljicu i Papu, odbijaju im dati uprave nad provincijama. U to vrijeme austrijski car je direkni nositelj papinske krune, a neke od vladara AU carstva Papa je već proglasio svetima. Stvar po austrijskom ukazu preuzima biskup Štadler.  (I tu leži drugi razlog Grginog razočarenja. Vjerojatno se vidio kao biskup bosanske provincije.)

Vidimo li neke sličnosti s današnjom politikom austrijskog OHR-a , priticima na Hrvatsku tada i sada, propagandom protiv svega što je hrvstsko u BIH, zatvaranju tadašnjih hajduka kao i onih današnjih,  i u upornom i bjesomučnom pokušaju da se austrijskom narodu Bošnjacima podredi cijela BIH, suprotno Ustavu BIH, a ako ništa onda za početak da im se udijeli cijela FBIH, kao sigurnosni tampon preko kojeg će Austrija u budućnosti bušiti Balkan i boriti se protiv svakog pokušaja pronalaska zajedničkih interesa i dijaloga Slavena južno od Alpa?

Posljedičnim fašizmima koji će doći iz Austrije u prvom a potom u drugom svjetskom ratu, Austrija je uistinu uspjela razbiti ideju sveslavenskog ujedinjenja no mržnja prema Hrvatima u BIH, naravno i Srbima je ostala.

• Srbi su  kako već ide priča sa slavnom  lozom Karađorđevića u balkanskim ratovima uspjeli potpuno odgurati Turke s Balkana.
• U Zagrebu Petra Prvog i Aleksandra studenti počinju slaviti kao ludi te se zaziva ustanak protiv Beča.
• Austrija stoga osniva Frankovce. Pravašku stranku koja je imala zadatak širiti anstisrpski šovinizam. Svo to vrijeme u Hrvatskoj je u manjoj ili većoj mjeri na snazi hrvatskosrpska koalicija. Srbi su neodvojiv dio hrvatskog života.
• U Sarajevu jedan Srbin ubija austrijskog prestolonasljednika. Kreće Prvi Svjetski rat iz kojeg Austrougarsko carstvo biva razbijeno na svoje sastavne dijelove.
• Nastaju nove državice. Bez vojski. Zemlje AU carstva prema kojima već sutradan galopiraju nove osvajačke konjice da ih sebi prisvoje. Tako Italija plovi i jaše prema Dalmaciji i Rijeci.
• Slovenci i Hrvati su konačno slobodni ali bez vojske. Car im poručuje da ga se manu jer i sam više ne može da vjeruje što se događa.
• Srpska vojska kralja Aleksandra ulazi u Vojvodinu i prisvajaju je. Radi se području koje je bilo pod direktno carskom upravom AU Monarhije i na koju su Hrvati polagali pravo. Međutim oni su prvo morali otići u Beč pitati cara što da čine. To su Hrvati. Takvi su Hrvati. Srbi su međutim , kad su Hrvati stigli u Vojvodinu, već bili tamo. I to s vojskom.
• Potom isti ti Srbi, na vapaj Hrvata, koji nemaju svoje vojske, ulaze u Maribor Split, Rijeku. Baš onako kako je HV na vapaj Bošnjaka ušao u Bihać 1995.
• Srbi Zaustavljaju Talijane.  Stvara se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.  Stvara  se prva hrvatska država, po hrvatskoj volji tog vremena, država s općim pravom glasa, koja ima svoj parlament i svog kralja. U taj parlament ulaze po prvi puta i žene. I po tome su Hrvati i Srbi bili prvi narodi na svijetu. Kasnije će im oni koji su 1960 zabranjivali crnoj rasi da studira medicinu, govoriti o ljudskim pravima. Recimo Ameri . Recimo 2022.

Najgora moguća noćna mora Austrije je dakle ostvarena. Mile im Turske više nema na Balkanu a južno od Austrije stvoreno je konačno ono što se nikako nije smjelo stvoriti. Država Južnih Slavena. Na čijem je čelu kralj europskog habitusa, od oca koji se obrazovao u Ženevi, no prijatelj Rusa. Nesuđeni zet ruske carske obitelji Romanov. Aleksandar Karađorđević. Posljednji kralj hrvatski.

I tog kralja Hrvati masovno slave. On ne ubija. On gradi Zagreb , Hrvatsku. On kad dođe u Zagreb ulice su pune ljudi koji ga pozdravljaju. A ustaški atentator koji je taman došao iz Munchena spušta pištolj i ne može se načuditi. Tvrdi da je u dijaspori bio dezinformiran. O kako li se samo naša vremena sporo mijenjaju. Jel tako?

Iz dana u dan noćna mora Austrije postaje sve gora. HSS koji je prijatelj s Kraljem vodeća je stranka u Hrvata i ujedno zbratimljena sa Srbima prečanima.

Bošnjaci se nisu formirali kao nacija i ne mogu izazvati nikakav otpor novoj državi. Oni negoduju neko vrijeme, traže od Beča da ih se anektira, no na krau osnivaju JMO i vrludaju između hrvatstva i srpstva.

Na pregovorima o stvaranju Prve Jugoslavije uopće ih nema. Povjesničari tvrde da su čak išli u Peštu moliti može li ih barem Mađarska preko Slavonskog nekakvog rukavca anektirati jer su teško prihvaćali činjenicu da će konačno morati živjeti u takvoj BIH u kojoj će Srbi i Hrvati imati jednaka prava kao i oni.

Ne treba ih u tome osuđivati. Da ste vi beg stoljećima i da jedan dan kmetovi uzimaju vaše dvorište i donose zakone skupa s vama i ili ih nameću vama, i vi  bi to teško prihvatili. I danas je mnogima u Bošnjaka to teško prihvatiti. Recimo navijačima Veleža. Oni i danas pjevaju “Na razmeđu svjetova, begova i kmetova, ponovno je vojni cilj Malta na Žovnici” . A Schmidt ne zabranjuje tu fašističku pjesmicu. Niti lupa penale Veležu. Iako je tamo poslan, da ko fol lupa pomirbu.

Patološka mržnja Austrijanaca prema Hrvatima u BIH počinje dakle otprilike u isto vrijeme kao i prema Srbima u BIH i Srbima u Srbiji.

Ne mogu sebi oprostiti što su propustili Don Ivana Musića, što ga na vrijeme nisu sklonili. Vjerovali su da fratri drže narod u pokorstvu i da hrvatski banovi, Plenkovići tog vremena drže BH Hrvate u poziciji potlačene pomirenosti. Prevarili su se.

Oni i danas tako gledaju na Hrvate. Svi smo im skupa niža vrsta. No Hrvate u RH smatraju narodom koji kontroliraju a Hrvate u BIH smatraju nekontrolabilnima, potencijalnim problemom koji u svakom trenu može prevrnuti na srpsku i rusku stranu.

Kako se taj narod ne iskorjenjuje, nego se rađa i množi, i gradi nova radna mjesta, i poduzetan je, i eno ga , jebo mater povezuje se sa Židovima a toliko smo uložili da ih i sa Židovima posvađamo,  jedino što se s njim može i što Austrija čini, jeste da ga se ustavno i sustavn0 iskorijeni. 

A zato su zaduženi austrijanci i austrijski igrači –  Petritch, Inzko, Shilling, Ashdown i u konačnici Schmidt. Sve ljudi masonske habsburške lože. Protukršćani. Progonitelji kršćana u BIH. Osmanski i bečki plaćenici.

Svi će oni u svom mandatu morati odigrati unaprijed smišljene planove. Puzajuće brisanje hrvatske konstitutivnosti u BIH. Proces je spor kako bi djelovao manje bolan. U konačnici Schmidt, će udariti posljednju hrvatsku glavu u nakovanj, nakon izbora u BIH, kada protuustyvno dokine temeljni razlog zbog kojeg su Hrvati pristali stvoriti FBIH. Poštivanje vladavine prava, ustava BIH i presuda Ustavnog suda. Schmidt je poslan da završi s Hrvatima u FBIH i preda 2/2 vlasti Bošnjacima kako bi oni mogli nastaviti pucati u austrijskim ratovima protiv Srba.

U Drugom svjetskom ratu Austrijanci su  nas skoro uspjeli iskorijeniti iz BIH.

Preko Hrvatske i Pavelića su nas masovno ugurali u svoje četverorede smrti. No čak i tada uz užasnu propagandu i antisrpski hejt, postotak BH Hrvata i žrtava BH Hrvata u partizanima fascinantan je. I znatno veći nego što je bio postotak Bošnjaka u parizanima.

U Austriji su opet one zavedene,  nesretne, Hrvate iz BIH, koje su čak nagovorili da sa sobom iz BIH izvuku i cijele obitelji, naravno preko svog proxy-a UK izdali i dali ih na koljivo Titu.

Ta što ćemo im?

Iskorišteni su a ako se vrate u BIH opet prijeti opasnost da sutra budu protiv Austrije. Što manje Hrvata u BIH, to slabiji Srbi u BIH. To jača turska opcija u BIH. To znači da je slabiji ruski utjecaj na Balkanu.

Tako razmišlja Austrija.

E sada, valjda je sada Radmanu, Plenkoviću i ostaloj austrougarskim batlerima koji su  okupirali našu vladu, i ne misli davati ostavke jasnije dati odgovore na gore postavljena pitanja.

Valjda im je sad malo jasnije da odluka Austrijanca Wolfghang Petritscha koji je  nožem izbo hrvatska prava u ustavu Federacije i pojeo ih, slaveći do kasno u noć, nema nikakve veze s demokratizacijskim procesima u BIH , prelaskom iz daytonske faze u brusselsku i sličnim demagoškim floskulama, nego se radi tek samo o tome, da je Petritsch iz 2001 isto ono što nam Austrija radi 1878, 1910, 1914, 1918, 1941 i u konačnici 1991.

Nije li to jedna od zemalja koja je podržavala naše koljivo u raspadajućoj Jugi? Nije li prva pohitala priznati raspad države južno od sebe?

I nije li nas potom izručila u Haagu, kao UZP narod, tvrdeći da su vojnici Al Qaede u BIH bili na strani antifašizma. I da su njihova obredna klanja naše djece, jednostavno kultura borbe tih specijalnih jedinica, u toj specijalnoj vojnoj operaciji “Austrijska Tekbir Bosna 1993-2022”-.

Možda je doista, nakon ovog teksta g. Plenkoviću i g. Radmanu, jasnije, da su njih  dva austrijska avatara, dva čovjeka na dva krivamjestu.

Da nikada nisu trebali biti tu gdje jesu, i da ih ovom pozdravljamo starim katoličkim hercegovačkim pozdravom:

Prčio vam Isus mater obojici!