Kraj jeftinih letova – kako će utjecati na hrvatski turizam?

Manje cijene karata glavni su razlog iz kojeg će mnogi odabrati nisko tarifne zrakoplovne prijevoznike. U današnje vrijeme njih je na našem europskom nebu sve više i više, pa tako i u Hrvatskoj. No posljednja godina posebno je teška za male prijevoznike, od kojih mnogi, kako se pretpostavlja, neće preživjeti ni do svim prijevoznicima unosne sezone blagdana.

“Sigurni smo kako će biti više i većih neuspjeha ove zime”, rekao je šef irske kompanije Ryanair Michael O’Leary.

Ovaj vodeći niskotarifni prijevoznik trenutačno je u nezavidnom položaju, i u žestokoj bitci sa sindikatima zbog zahtjeva o povećanju plaća zbog kojih im se umanjila dobit. No puno je teže manjim i slabijim konkurentima. Neki su se već slomili pod pritiskom porasta cijena goriva, povećanja plaća i većim troškovima posudba. U proteklih nekoliko mjeseci propalo je nekoliko prijevozničkih kompanija. Švicarski SkyWork prekinuo je letove u kolovozu u isto vrijeme kada je u likvidaciju otišao belgijski VLM. Između ostalih urušili su se i Cobalt Air i Primera Air, piše CNN. 

Većina kompanija u niskotarifnom zračnom prijevozu slijede strategije upravo spomenutog Ryanaira i EasyJeta. Surađuju sa sekundarnim aerodromima s relativno malom frekvencijom prometa i fokusiraju se na nova tržišta bez direktne konkurencije. Liberalizacijom i deregulacijom zračnog prometa došlo je do povećanja opsega tržišta i smanjenja broja konvencionalnih prijevoznika. Takvim kompanijama prevozi se trećina redovnog prometa na području Europe. Turizam je glavni pokretač ovakvih linija, a turistička potražnja je uvelike oblikovala i hrvatsko tržište.

U većini naših zračnih luka, osim u onoj zagrebačkoj, prevladavaju niskotarifni i čarterski prijevoznici, koji posebno dobro posluju u ljetnim mjesecima, srpnju i kolovozu. Najposjećenije su zračne luke u Rijeci i Zadru, dok je u lukama u Dubrovniku i Splitu broj putnika puno veći u ljetnim nego u zimskim mjesecima. Zračna luka Pula orijentirana je na čarter prijevoznike, pa tako i pristanište u Braču. Jedina zračna luka kojoj nije važno o kojem razdoblju u godini je riječ je Zagreb.

Novi rekord u 2017. godini oborio je i zagrebački aerodrom koji je prvi put nadmašio broj od tri milijuna putnika u jednoj godini. Kroz zagrebačku zračnu luku 2017. je prošlo ukupno 3,092.047 putnika, što je porast od 11,8 posto u odnosu na 2016. godinu. Rekord je zabilježila i zračna luka Dubrovnik, zahvaljujući novom terminalu koji je otvoren u svibnju 2017. godine, kroz dubrovačkim aerodromom je 2017. prošlo 2,323.065 putnika.

U Hrvatsku većina turista dolazi upravo letovima nisko tarifni zrakoplovnih kompanija. Prvi nisko tarifni prijevoznik u Zagrebu bio je German Wings. Tržišni udio nisko tarifnih zrakoplovnih kompanija na hrvatskom tržištu od početka 2000-ih rapidno se povećava. Godine 2010. u Republici Hrvatskoj je poslovalo 18 niskotarifnih zračnih kompanija koje prometuju u svih sedam zračnih luka. Niskotarifni zračni prijevoznici su 2010. godine ukupno povezivali hrvatske luke s 35 zračnih luka u Europi.

Nakon uspješnih ljetnih sezona, mnoge takve kompanije nisu mogle preživjeti zimske mjesece i oštru konkurenciju na ovom milijunskom tržištu, koje generirana i milijunske gubitke. Na području naše regije u proteklih 25 godina propalo je oko 50 charter kompanija, a prva među njima još za vrijeme domovinskog rata.

MARKO PRPIĆ (PIXSELL)

Prva takva kompanija u regiji bila je hrvatska privatna kompanija Anić Airways, sa bazom u Zagrebu, koja je preživjela manje od godine dana, tijekom 1993. godine. Iza kompanije je stajala financijski jaki Anić Holding. Ubrzo je bankrotirala s obzirom na jako riskantno vrijeme u kojem je započela s radom, tadašnju malu financijsku mogućnost građana i dominaciju Croatia Airlines, piše Tango Six.

Među prvim hrvatskim charter kompanijama bio je Air Adriatic, pokrenut 2001. godine iz Pule, a nakon nekog vremena otvorio je i podružnicu u Dubrovniku. Po najavama redovnih linija, i pokušaja uključivanja u svoju flotu i Boeinga 757-200 činilo se kako kompanija dobro posluje, no nije mogla preživjeti velike gubitke ali ni napad konkurencije kao što je Dubrovnik Airlines, osnovan 2004. godine. Nakon treće godine poslovanja imao je 380.000 putnika. Kompanija je imala dovoljno sredstava, financirana od strane Atlantske plovidbe, prevozila i hrvatsku nogometnu reprezetnavcuju, no sedam godina nakon toga, nakon što su prestala dolaziliti sredstva iz velikog hrvatskog brodarskog poduzeća, bankrotirala je.

North Adria Aviation, osnovana ratne 1993. godine imala je svakodnevnu noćnu cargo liniju Zagreb-Split-Dubrovnik-Zagreb, potom je kraće vrijeme letjela putničku liniju Ploče-Zagreb. Kompanija ja radila i letove za padobrance, avio-taxi, čartere, a imala je i jednu liniju sa redovnim letovima za školarce i druge putnike iz Unija za Lošinj sa malenom Cessnom koje je financirala lokalna zajednica.

U ljeto 2016. godine propala je charter kompanija Limitless Airways, nakon samo dvije sezone rada. Baza im je bila u Rijeci, nakon neuspjelih pregovora sa zadarskim aerodromom. Većina njihovih letova bila je prema Skandinaviji. Iza kompanije je stajao švedski putnička agencija ScandJet.Jedan od razloga njezine propasti je i što su nakon jako dobre ljetne sezone, preko zimskih mjeseci bili gotovo bez ikakvog posla.

Regionalna kompanija Awex, pokrenuta je u ljeto 2016. godine. Avionom Saab 340 planirali su povezati Rijeku, Zadar, Brač i Portorož sa Beogradom, te Zadar sa Bečom i pokrenuti još par regionalnih linija koje bi međusobno povezale aerodrome u regiji. Kompaniju je pokrenuo Marijan Tuškan, osoba koja je kupila posrnulu Air Adriatic uz investitore iz Kazahstana i Rusije, i nije ju uspjelo održati na životu. Mediji su pisali kako je policija istraživala njegove poslove. Ubrzo je prestala s radom, piše Tango Six.

Problema na ovom području ima mnogo, jedan od njih, a možda i najvažniji, je velika pomama za iskusnim pilotima i manjak istih. Boeing tako predviđa kako će se tijekom sljedeća dva desetljeća javiti potreba za 635.000 novih pilota komercijalnih letova. Najveći će zahtjevi biti u Aziji, a europski prijevoznici trebat će ih 118.000.

I već sada spremni su uložiti velika sredstva da bi pilote zadržali u svojim kompanijama.

“Potrebno je neke vrijeme da bi se stvorio dobar pilot. Ne možete ih stvoriti, moraju puno letjeti. To nije nešto što tržište može napraviti preko noći”, naglašava Daniel Roeska, analitičar iz Bernsteina.

Ovaj je problem posebno aktualana i u Ryanairu i to posebno nakon što su pristali na povećanje plaća kako bi izbjegli štrajk i tako troškove povećali za 33 posto. Sa sindikatima surađuje od 2017. godine i do tada su postigli sporazume sa pilotima u Irskoj i Italiji. Prijevoznik ima 13.00 zaposlenika i tek mora postići dogovor sa sindikatima u Španjolskoj i Njemačkoj, ključnim tržištima.

Pritisak su povećale i cijene goriva, koje su se za gotovo trećinu povećale tijekom godine dana, odraz su američkih sankcija na Irak. Međunarodno udruženje prijevoznika naglašava kako je zbog toga profit industrije pala na ispod osam posto u drugom kvartalu.

U sjedećim mjesecima Ryanair i investitori pomno će pratiti što se događa sa manjim europskim prijevoznicima.

“Fokusirat ćemo se na dvije glavne skandinavske kompanije. Mislimo da će jedna od njih dvije propasti ove zime”, naglašava O’Leary.

Pretpostavlja s kako misli na Norwegian Air, njihovu veliku konkurenciju, koji je ubrzao s radom i stekao ugled kompanije koja prevozi ljude preko Atlantika za sitnih 175 dolara. Odgovor je brzo stigao.

“Takvi komentari su stara priča, pokvarene ploča, i nemaju temlaja u stvarnosti. Koncentriramo se na naš posao a O’Leary bi se trebao koncentrirati na Ryanair”, stoji u priopćenju iz Norwegian Air.