Prije tri godine pokrenut je projekt stalnog postava Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače čiji je krajnji cilj bio spašavanje bogatog slikarskog fundusa pohranjenog u toj ustanovi te njegova prezentacija likovnoj publici u Mostaru i Hercegovini.
Projekt se realizira u suradnji s Društvom povjesničara umjetnosti Hercegovine, a iako nije do kraja završen (preostalo je preuređenje Galerije kraljice Katarine Kosača), ravnatelj Kosače Danijel Vidović ističe kako je najvažnije da su slike spašene od propadanja te da su sada smještene u optimalnim uvjetima, piše: Roland Grabovac
Od 1969. godine, kada je u Mostaru uspostavljena ekspozitura Umjetničke galerije BiH, mostarski slikari nesebično su svom gradu darivali svoja djela. Međutim, ratno i poslijeratno stanje, direktno i indirektno, utjecalo je na materijalnu i simboličku razinu tog fundusa.
Od završetka rata pa sve do 2015. godine slike su držane u neuvjetnim prostorijama, a po Vidovićevim riječima slikarska platna bila su u tolikoj mjeri oštećena da su u posljednji tren spašena od propadanja.
– Zahvaljujući sredstvima Grada Mostara, Federalnog ministarstva kulture i sport, Fondacije za muzičku, scensku i likovnu umjetnost, Ministarstva civilnih poslova BiH, uspjeli smo obnoviti sve slike i izvršiti nužne konzervatorske i restauratorske zahvate. Uspjeli smo sanirati i depo u koji smo uveli ventilaciju, riješili problem vlage, postavili police po pravilima struke i slike su sada pohranjene u optimalnim uvjetima – kazao je Vidović u razgovoru za Fenu.
U međuvremenu, sam fundus je povećan jer su neki mlađi umjetnici darovali svoja djela kako bi na taj način podržali projekt stalnog postava.
– Kako bismo mogli reći da je projekt do kraja realiziran, nužno je u potpunosti obnoviti Galeriju što je jako skupa priča, tako da smo trenutno u zastoju između dviju faza – ističe Vidović.
Za potrebe preuređenja Galerije kraljice Katarine Kosača potrebno je minimalno 200.000 maraka, dok je u prvu fazu projekta uloženo oko 80.000 maraka, piše Dnevnik.ba.
– Galerija je sama po sebi dosta velika i bit će potrebna značajnija ulaganja kako bi se ona u potpunosti obnovila i opremila, i kako bi se zadovoljili sigurnosni standardi. Predviđena je ugradnja nove rasvjete, sustava za vješanje slika, alarma i video nadzora. Sve to zahtjeva značajna sredstva koja mi nismo u stanju izdvojiti iz redovitog poslovanja, ali nadam se da će, kao što je bilo sluha u realizaciji prve faze, tako biti i sada i da ćemo u nekom razumnom roku uspjeti okončati taj posao – poručio je Vidović.
Povjesničarka umjetnosti i voditeljica projekta stalnog postava Danijela Ucović ističe kako projekt spašavanja i revitalizacije Kosačinog fundusa ima ogroman značaj za mostarsku kulturu i revitalizaciju likovne scene u Gradu na Neretvi.
– Djela u Kosačinom fundusu desetljećima su se sabirala u ovoj instituciji u vidu poklona od strane umjetnika, jer svakom je stvaraocu čast pokloniti svoj rad galeriji koja nema prvenstveno kolekcionarski, nego kulturološki značaj za čitavu regiju te kao takva i jeste glavno okrilje za umjetničke djelatnosti. Ovaj fundus nastao je iz onih najuzvišenijih pobuda koje čovjek nosi u sebi i s kojima kulturu i umjetnost ne promatra kao elitizam ili pomodarstvo, već kao normalan segment djelatnosti svakog društva – ističe Ucović.
Po njezinim riječima, zbirka umjetnina Galerije kraljice Katarine Kosače iznimno je zahvalna u smislu potencijala, širenja, istraživanja i ostalih razvojnih kapaciteta, o čemu svjedoče brojna djela koja su ovom fundusu poklonili autori u usponu, pripadnici mlađega umjetničkog naraštaja.
Kako bi se projekt zaokružio i doživio potpunu afirmaciju, potrebno je preurediti Galeriju kako bi se dobio prostor u kojem će moći biti izložen stalni postav.
– Nužno je imati stalni postav i adekvatan prostor u kojem bi se to realiziralo. Kako bi se pripremila Mala galerija u Kosači, potreban je popriličan novac. U društvu u kojem ne funkcioniraju bitni segmenti i nema novca za osnovne stvari, bizarnim se čini tražiti novac za izgradnju, odnosno prilagodbu galerije. Pokušat ćemo nešto riješiti minimalnim sredstvima ili čekati bolja vremena za ostvarivanje stalnog postava – zaključila je Ucović.
U međuvremenu, kako restaurirana djela ne bi i dalje bila skrivena od pogleda javnosti organiziraju se tematske izložbe.
U sklopu Mostarskog proljeća 2016. godine postavljena je velika izložba na kojoj su po prvi put neka od djela iz fundusa predstavljena javnosti.
Godinu kasnije organizirana je izložba u povodu 120 godina od rođenja Milivoja Uzelca, velikog hrvatskog slikara rođenog u Mostaru, a krajem ovoga mjeseca planirana je izložba srpskog slikara Nedeljka Gvozednovića, rođenog Mostarca, koji je svom rodnom gradu poklonio 70 svojih djela.
Priča o slikarskom naslijeđu Grada na Neretvi tako se nastavlja, a krajnji cilj je oživjeti slikarsku scenu Mostara koja je u bliskoj prošlosti, posebice u drugoj polovici 20. stoljeća, bila itekako živa./HMS/
wpDiscuz