Što je stvarni razlog zbog kojeg bošnjački političari „ignoriraju“ izbore u Hrvatskoj. Odgovor je vrlo jednostavan: stvarni razlog je fenomen Komšić.
Sarajevo se nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj i formalno pretvorilo i politički najnekulturniju sredinu u regiji, a time vjerojatno i u Europi. Naime, predsjedniku HDZ-a i novom/starom premijeru Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću niti jedan jedini političar iz Sarajeva nije čestitao. Zoran je to primjer nedoraslosti, nezrelosti i odsustva osnovnih manira kod sarajevskih političara.
Drugi lideri regije su čestitali Plenkoviću i HDZ-u na uvjerljivoj pobjedi na hrvatskim parlamentarnim izborima. HDZ je osvojio 66 mandata u Hrvatskom saboru i bez problema će formirati novu vladu kojoj će BiH biti jedna od najvažnijih vanjskopolitičkih tema.
No, to pretjerano ne dira sarajevske političare. Njih što se tiče, Plenković, Sabor i Vlada RH ni ne postoje. Opasno je takvo zabijanje glave u pijesak i može štetiti kako bošnjačkom narodu tako i državi BiH.
I dok se sarajevski političari pretvaraju da se ništa nije dogodilo, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u čestitci poručuje kako se nada poboljšanju suradnje dviju zemalja.
“Čestitam Andreju Plenković i HDZ na uvjerljivoj pobjedi. Uvjeren sam da imamo prostora za unapređenje odnosa između Srbije i Hrvatske”, objavio je Vučić na službenom Twitteru predsjednika Republike Srbije.
Slovenski premijer Janez Janša čestitao je Plenkoviću i HDZ-u na pobjedi još u nedjelju navečer.
“Čestitke na uvjerljivoj pobjedi Andreju Plenkoviću i HDZ-u”, napisao je Janša nakon objave službenih nepotpunih rezultata u izbornoj noći.
Čestitkama se pridružio i Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH. Iz Dodikova ureda priopćeno je kako on vjeruje da će Hrvatska sada dobiti stabilnu vladu koju će voditi Andrej Plenković. Dodao je kako očekuje da će HDZ u predstojećem mandatnom razdoblju u Hrvatskom saboru raditi za dobrobit svih naroda u Hrvatskoj, kao i na poboljšanju položaja Srba, a Plenkovića je pozvao da svoju pobjedničku stranku angažira na promjenama zakona nužnih za održivi povratak Srba, te da omogući svima koji žele da se vrate u svoje prijeratne domove.
„Vjerujem da će suradnja Hrvatske i BiH biti nastavljena uz međusobno uvažavanje, kao i da ćemo unaprijediti naše odnose i intenzivirati dijalog o svim otvorenim pitanjima koja su od obostranog interesa“, napisao je Dodik.
Ne treba ni spominjati da su hrvatski politički predstavnici u BiH uredno čestitali Plenkoviću na pobjedi.
No, što je stvarni razlog zbog kojeg bošnjački političari „ignoriraju“ izbore u Hrvatskoj. Odgovor je vrlo jednostavan: stvarni razlog je fenomen Komšić. Naime, Komšić kao Hrvatima nametnuti politički predstavnik u Predsjedništvu BiH nije prihvatljiv sugovornik doslovno niti jednom jedinom izabranom političaru u Hrvatskoj. Svi ga smatraju prijevarom i podvalom te se ponašaju prema njemu praktično kao nepoželjnoj osobi (persona non grata).
Također, doslovno svi hrvatski političari razumiju mehanizam prijevare preko koje je Komšić ušao u Predsjedništvo a razumiju i što bošnjačka politika namjerava uraditi s domovima naroda. Jasno im je da će se na sljedećim izborima dogoditi poplava guranja „halal-Hrvata“ u skupštine županija s bošnjačkom većinom kako bi se dom naroda do kraja obesmislio, tj. kako bi se legitimne hrvatske političke predstavnike izguralo iz vlasti. Potpuno je bjelodano da će bošnjačka politika na sljedećim izborima u BiH ići na ponavljanje platformaške vlade FBiH i sličnih protuhrvatskih projekata.
K tomu, ni Plenković niti bilo tko drugi relevantan iz Zagreba nije se susretao sa sarajevskim političarima upravo zbog Komšića. Oko fenomena Komšić više nema potrebe za bilo kakvom raspravom.
Sve je to jasno političkim dužnosnicima u Hrvatskoj, a ponajviše premijeru Plenkoviću i predsjedniku Milanoviću i zbog toga nema čestitke Plenkoviću i HDZ-u iz Sarajeva.
Dakle, sarajevska politika, umjesto da gradi dobrosusjedske odnose s Hrvatskom, na koju je sudbonosno usmjerena, radije ustrajava na fenomenu Komšić, koji je ništa drugo do trećerazredna podvala koja je prošla zahvaljujući podršci međunarodnog faktora. Zaboravlja se, pak, da takve podrške ne traju do vijeka, nego imaju vrlo ograničen rok.