Bošnjaci u RS su na prvi pogled, moglo bi se reći, sretni, pa i presretni. Šute, prihvaćaju realnost, nitko se ne oglašava, od političara, vjerskih vođa pa do bošnjačkih stranaka koje tamo djeluju. U Federaciju skoro ništa ne dopire. Muk. Za razliku od njih, Hrvatima je tamo katastrofa. Mjesecima se bošnjačke televizije i portali natječu tko će po bezbrojni put svojim gledateljima i čitateljima u eter i online iznova poslati “krik”, kao ga nazivaju, od Komarice, s tvrdnjom o slabom povratku Hrvata u RS. I ne samo to.
Obavezno uz tu im serviranu “poslasticu” od 25 godina, koju rado medijski trampe, javiti će se neki privjesak, u vidu, od, kako kažu, hrvatskog političara, za kojeg nitko ne zna, čija stranka nema nikakvih glasova niti zastupničkih mandata, ama baš ništa osim valjda planova, da ukori RS i Dodika, ali nedaj bože da slučajno zaboravi prozvati i “neangažiranog” i valjda po njemu svemoćnog Čovića (što i je poanta svega), koji i s tzv. partnerima u koaliciji u Federaciji svaki dan bitku bije, jer se svim metodama opiru da usvoje izuzetno bitne i obavezujuće presude Ustavnog i drugih sudova, čime se u mnogočemu dokida bošnjačka majorizacija Hrvata.
Izborna kampanja je, što nigdje na svijetu nema, praktički najmanje godinu i pol dana u Federaciji otvorena. Da si komšije izuzetno brinu kakav je položaj Hrvata u RS (ali ne i svojih Bošnjaka), daju si u svojim prilozima npr. izračunati gdje, koliko i na kakvim funkcijama ih nema.
Toliko brige o Hrvatima nismo vidjeli od dvostrukog izbora Komšića. Samaritanska briga bi dobra bila, samo da ti “dušobrižnici” nisu “zaboravili” svoje vlastite zemljake koji su dakako na političkoj margini, vegetiraju ili gledaju da potraže spas na Zapadu kao “azilanti”, a jaukanja imama i vjerskih dužnosnika iz RS su odavno utihnula na njihovim dalekovidnicama i portalima, jer koga više briga za izbore i položaj Bošnjaka u RS, kad to ionako na terenu ništa puno ne mijenja.
Bitna je Federacija, a stvari oko Izbornog zakona, presude “Sejdić-Finci” i za Mostar…, kako znamo, im nikako ne idu u prilog. Zapravo iz tog pravca dopire krik, a Komarica i nobody provincijski političar, samo hrvatskog imena, bi to trebali da “stišaju”! 25 godina za shvaćanje, čini se dosta predugim vremenom, ako je samo do shvaćanja, jer, trend je nažalost upravo obrnut, ali to je druga, zasebna “briga” naših komšija. Za svoju u USK i drugim krajevima Federacije se jednostavno više nema medijskog vremena. Svi termini su popunjeni.
wpDiscuz