KOLINDA U AHMIĆIMA I KRIŽANČEVU: Mjestu procesuiranih zločinaca i mjestu koje nikada neće dobiti pravdu

Posjeta je uslijedila nakon jučerašnje izjave predsjednice Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa” Munire Subašić koja je nakon sastanka s hrvatskom predsjednicom, izjavila  nespretnu retoričku figuru, zbog koje je danas proziva veliki dio Sarajeva. Ona je naime kazala,  da ona “ne zna šta se desilo u Ahmićima da se samo bavi Srebrenicom, i da svako treba imati svoje udruženje i majke koje trebaju dići glas. Logično je da je ova izjava izazvala bijes javnosti. Ne samo bošnjačke, već svake koja je osjetljiva na bilo kakav humanizam.

No gđa. Munira sigurno nije htjela uvrijediti žrtve u Ahmićima. Žalosno je da oni koji joj danas iz Sarajeva zamjere na izjavi, nabrajaju druga stratišta, pri tome pazeći da slučajno ne pomenu neko mjesto na kojem je Armija BIH uradila zločin nad Srbima i Hrvatima.

Imam džamije u Ahmićima Mahir Husić je kazao da se hrvatska predsjednica zahvalila domaćinima na dočeku te da je odala počast žrtvama.

“Ovo je jako značajna Kolindina poruka koja poziva na mir i suživot na ovim prostorima. Položila je cvijeće i pomolila se za duše žrtava”, kazao je ef. Husić.

Podsjećamo da je bh. javnost ranije osuđivala hrvatsku predsjednicu što nije posjetila Ahmiće u kojima su se dogodili teški zločini tijekom bošnjačkohrvatskog rata.

U selu Ahmići su 1993. godine pripadnici Hrvatskog vijeća obrane izvršili strašni masakr, ubivši 116 civila bošnjačke nacionalnosti. Isti jutro u Trusini je Armija BIH uradila zločin nad Hrvatima.

Šesnaestog travnja među ubijenim ahmićkim civilima bile su 32 žene i 11 maloljetnika. Zločin je bio stravičan.

Najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba. Krvavi događaji u Ahmićima su počeli 16. travnja rano ujutro. Zapaljena je većina bošnjačkih kuća te je srušena i džamija. Zločin u Ahmićima je na Međunarodnom sudu u Haagu okarakteriziran kao zločin protiv čovječnosti. Premda se njega spominje i danas nakon presude šestorci, on nije stavljen na teret njima u presudi. No za njega su već dosuđene stotine godina.

Kažnjeni su direktno počinitelji. Njhovi dozapovjednici, zapovjednici, sve do vrha piramide. Dario Kordić odležao je za Ahmiće jednu od najvećih cifara, iako formalno nit je zapovjedio zločin nit je imao uvida u njega.

No danas je osuđeni ratni zločinac. Isti taj princip nije primjenjivan u obrnutom smjeru. Primjerice zločin u Dusini koji se dogodio tri mjeseca prije, nije na Haašksi sud doveo Šerifa Patkovića, iako su haaški tužitelji bili upoznati s njegovom ulogom u zločinu u Dusini. Nije priveden niti Bakir Alispahić, iako iskazi svjedoka jasno govore tko je što činio u Dusini.

Princip kažnjavanja za Trusinu, Grabovicu, u kojoj je urađen genocid, kao i druga hrvatska mjesta u kojima je ABIH ubijala civile nije isti. U biti ne može se te principe porediti, budući da progona zločinaca ABIH nema. Čak i naturalizirani Mudžahedini ne nailaze na optužnice iako je javna stvar da su radili ogromne zločine.

Grabar-Kitarović je također danas posjetila i Križančevo Selo kod Viteza u kojem su 22. i 23. prosinca 1993. godine, pripadnici Armije RBiH ubili znatan broj vojnika HVO-a i hrvatskih civila te spalili selo. Jedno je to od najvećih stratišta Hrvata u BIH. Nema kažnjenih za taj zločin također.
Karakter ratnog zločina u Križančevom selu  nije utvrđen na sudu, jer slučaj nije procesuiran ni na Haškom sudu ni na lokalnim sudovima.

BIH je danas mjesto selektivne pravde.

Može se kazati da je Kolinda posjetila mjesto zločina čije su ubojice kažnjene a potom mjesto zločina čije ubojie nikad neće biti kažnjene. Jer ovo je “njihova” zemlja. Koju u šali zovemo “našom”.