Od dana od kada je nametnut Željko Komšić u BIH uz povike tekbir, silovta ćemo KGK i nabiti na kolac Dragana Čovića. ne prestaju P.R. aktivnosti po Hrvatskoj. Kupuju se cijele redakcije. Kupuju se cijeli stupci u Jutarnjem. Hinin dopisnik iz Zenice neumorno radi. Slovoslagači su sretni. Jer naručitelj ne prestaje plaćati.
Jer ipak učinjen je velik gaf. Predstavnici naroda koji tvrde da su jedini koji zagovaraju inkluzivne politike, maltretiraju koga stignu. Pa tako i najmalobrojnijeg. Predstavnici naroda koji tvrde da su za rahat i suživot ne staju samo na Komšiću, oni žele oteti i Domove naroda, Srbima i Hrvatima u FBIH. Bijednost te politike doseže tolike razine da ju nazivaju građanskom. Oni će nas spasiti od našeh torstva. Pa će nam biti tutori. Kako mi ne bi u torove. Stoga će oni u naše torove postaviti svoje trolove. Kako se mi ne bi radikalizovali u svojim torovima. Viša rasa nas uči demokraciji. Fašizam koji je instaliran s Komšićem brani se kao princip djelovanja.
Jer oni brane Bosnu a mi ju želimo rastočiti. Oni je brane Tekbirom, a mi se zamislite, jebo ti nas, pozivamo na nekakav jebeni ustav.
Simpatično je da je u taj koloplet bošnjački bismilah nacionalizam mobilizirao u Kroaciji ono najbjednije što je mogao naći.
Stipu, Vesnu i Jadranku.
Oni iskaču kao iz paštete na medijima Najdraže ambasade. Mesić se paštetizirao. Jaca se mesićizirala. A Vesna je ostala ka i prije. Koliko platiš toliko dobiješ.
Svi oni su plaćeni da ponavljau dva loša spina. Bolji se i nisu mogli smisliti.
Prvi je: Čović nije pobijedio jer Hrvati nisu izišli, dvije trećine nisu izišle i
drugi je: Po istom zakonu po kojem je biran Čović izabran je Komšić.
Ne gospodo, Hrvati su izišli i jasno su rekli svoj stav. Taj stav nije ispoštovan. Jer su preglasani.
Po istom zakonu po kojem je izabran Čović nametnut je Komšić. To je dokaz manjkavosti i neustavnosti tog zakona.
Zakon koji omogućava da hrvatski predstavnik u Predsjedništvu bude netko tko izbore dobiva na nacionalizmu i fašizmu protiv Hrvata ne može biti dobar zakon. To što on omogućuje da se tek kad bošnjački nacionalizam ispuše, uz krajnje napore nekako izabere legitiman predstavnik Hrvata, nikako ne znači da taj zakon valja. Hrvati su tražili i u 4 Čovićeve godine mandata da se taj zakon mijenja. Tekbirlije su to zaustavile. Kao što su se onomad pozvali na vitalni nacionalni interes glede kanala na hrvatskom jeziku. Oni koji nama moraliziraju što je to vitalni nacionalni interes. Danas znamo da je vitalni interes Bošnjaka da Hrvati nemaju Tv kanal i da je vitalni interes Bošnjaak da Hrvati nemaju pravo na pluralizam, tj vitalni interes Bošnjaka je da Hrvati nemaju pravo konzumacije demokracije kroz Izborni zakon.
A sada malo o bivšim trebama hrvatske politike. I jednom međedu.
Iznimno je nemoralno da Jadranka, Vesna i Stipe izlaze na političku burzu i nude svoju kožu, lice i obraz. Broj njihovih izjava danih u sarajevski NGO sektor toliko zorno dokazuje da se radi o biznisu da to para oči. I postaje neugodno. Čak i samom Komšiću.
Pozicije koje su nekada obnašali, obnašali su zato jer im je dao narod da ih obnašaju. Kontakti koje su stekli, putovanja koja su isputovali, stekli su i isputovali , ne zahvaljujući svojim genijalnim sposobnostima nego zahvaljujući pozicijama i funkcijama koje im je narod dao da ih obavljaju. Koristiti danas te kontakte, i imidž, protiv istog tog naroda, jako je nemoralno. Iznimono nemoralno. Zlatko Lagumdžija za razliku od njih, također koristi te kontakte, nekadašnjeg sebe, no za razliku od njih on se ne prodaje Hrvatima i Srbima. On, nećete vjerovati i dalje radi samo i samo za Bošnjake. Ista stvar je i sa gospodinom Borisom Tadićem.
Pa se treba upitati koji je klinac s hrvatskim narodom? I što mi to rađamo?
Doduše, ako su Hrvati kao narod izrodili Komšića, ne treba čuditi da su u RH izrodili i ovo troje.
Poskok.info