Ljudi nestaju. Ljudi nažalost nestaju. Nesreće se događaju. I u Srbiji. I u Beogradu.
Pogotovo se događaju nesreće nakon dočeka novih godina. No ova nesreća ima nešto posebno u sebi. Hrvat je nestao u Srbiji! U Beogradu!
Wow! Čovječe!
Internet gori već punih koliko dana?
Za početak disclaimer: Nadajmo se da će čovjek pojaviti i da će sve biti ok. Nadajmo se. No ovo nije priča o tome. Ovo je priča o hrvatskom kompleksu Srbima.
Ne postoji ništa tako isplativo u Hrvatskoj kao priča o Srbima. Hrvatska, bijedna mala državica na rubu Europe koju je izhebao tko je stigao i danas njeguje superioran stav prema Srbima i srpskom nacionalizmu i istovremeno se klanja najbejdnijim pokretima Europe. Kmeči recimo pred SDA, pred strankom koja joj je zabila minimalno deset golova od 90-ih do danas. I to u produžecima. Dok oni njoj nisu ništa. I to guraju pod tepih.
Važno je samo kofrčiti se nad Srbima.
To znaju i hrvatski političari. Oko nesretnog događaja šalju se premijerske note. Kao da je sam državni vrh “sotonske” Srbije upleten u nestanak ovog čovjeka. Koji je u Beograd išao dočekati Novu godinu i tako , i sam, poremetio sklad srbofobne Hrvatske, koja se oko njegovog nestanka čudi u najmanje dvije stvari:
- Što mu se desilo, priželjkujući pri tome , u podtesktu, upravo da je nestao nasiljem od strane Srba, ili još bolje Srbije, idealno bi bilo da je negdje zatočen i da stvar iziskuje reakciju hrvatskih zračnih snaga, tek kupljenih u Francuskoj.
- Druga prizemnija stvar je ona s hrvatskih pijaca: Koji je k išao u Beogra i šta Hrvat uopće ima ići u Beograd?
Scenarij koji se nikako ne bi mogao oprostiti je da se javi s nekog brežuljka, omamljen, u zagrljaju neke Srpkinje. Nacija mu to nikako ne bi oprostila.
Nadajući se da je Matej još uvijek živ, i ne želeći kopati po boli njegove obitelji pišemo ovaj tekst upravo ponukani sveopćim fokusom nacije na nesretni slučaj nestanka Mateja Periša.
On je pouka svima koji možda ciljano i planski planiraju nestati. Ako to planirate, nikako to ne činite u Beogradu.
Nestalo je 6000 Hrvata iz BIH u ratu s ABIH, pa nitko živ nije primjetio Džaferovića u Vukovaru. Da se zove Stevo i preziva Karapandža, i da je došao u Vukovar, svi bi to primjetili.
Plenković strogo pazi da se u Vukovaru ne uslika s Pupovcem.
Djeca Hrvatske nestaju iz dana u dan. Nakon Periša je samo ovih dana prijavljen nestanak niza djece.
I ?
Kako se zovu?
Gdje su?
S kim su bili na zabavi?
Zašto je njihov nestanak manje bitan samo zato jer su nestali u Pitomači ili Donjim Milanovcima?
Hrvatska se nikada izgleda neće riješiti kompleksa srpstva. Nejasno je, zašto se odvajala od Srbije kada toliko živi Srbiju i ne može bez Srba.
Vulin trepne, ide nota, Stanivuković postavi tablu zločincu, ide prosvjedna nota. I neka. I treba da ide.
Čovjek suodgovoran za egzodus Hrvata u ratu 90-ih prijeti novim udarima na Hrvate u BIH, zaustavio je progon njihovih ubojica, namjestio Hrvatskoj presudu za UZP, propagira Hrvatsku koja je spašavala tisuće Bošnjaka kao zemlju neprijateljicu, i što uradi RH javnost? Mediji ga predstavljaju kao razumnog političara a Plenković s njim ide na kolendavanje u Dubrovnik. Kao da je Djeda Mraz a ne sin Vođe Prostora Džihada, suodgvooran i za genocid u Grabovici.
Sad će prosječan Hrvat u RH reći – A što je to Grabovica i o kome se radi?
Vidite, da se radi o Srbinu, svi Hrvati u RH znali bi gdje je Grabovica i tko je Bakir Izetbegović.
Jednako kao što nikad ne bi čuli za Mateja Periša da je nestao u Splitu, Sarajevu, Skopju ili Ljubljani.
Hrvati su jednostavno iskompleksirana nacija. Nisu zaslužili državu i trebali su ostati u ugarskom carstvu kao mađarski vrtlari.
U carstvu koje je hrvatski iskompleksirani mozak nazvao hrvatskougarskom kraljevinom.
Eto imate mahanje iz hrvatskoturske kraljevine. Pusa vam iz Prave Hrvatske.
Napomena: Iako obitelj Periš moli medije u Hrvatskoj da pokažu milosti oni ne prestaju. Što je život Mateja Periša u odnosu na činjenicu da je on možda završio u Beogradu? Ništa. Jer Srbija to su lajkovi. To je čitanost. To je Hrvatska danas.
wpDiscuz
