Šef SDA Bakir Izetbegović prije neki dan javno se požalio da već više od mjesec dana ne uspijeva stupiti u kontakt sa Željkom Komšićem,
Federalna trojka će, po svemu sudeći, krajem tjedna prevladati krizu u koju je upala prije dvadesetak dana kada je na red došla stranačka raspodjela javnih i dioničkih poduzeća u većinskom vlasništvu države.
Naravno da su sve tri vladajuće partije u Federaciji BIH, SDA, HDZ i DF, izašle u javnost s “principijelnim stavom” kako na čelo javnih poduzeća trebaju doći stručni a ne podobni kadrovi, no iza ove standardne fraze, koja zapravo ne znači ništa, stranački vrhovi su krenuli u bespoštednu borbu za dominaciju i prevlast u poduzećima u kojima je koncentriran ogromni kapital i velika društvena moć. Samo dvije federalne elektroprivredne tvrtke nominalno vrijede više od 7 milijardi KM, a njihov godišnji bruto prihod skoro je jednak godišnjem proračunu Vlade Federacije BiH. Tu su još dva telekom operatera, dvije direkcije za cestogradnju i održavanje puteva, pet aerodroma za civilno zrakoplovstvo, Željeznice FBiH, Naftni terminali i još desetine drugih poduzeća u vlasništvu Federacije BiH.
DEMONTAŽA SDP-ovog NASLIJEĐA
Raspodjela ovog najkrupnijeg izbornog plijena ni ranije nije išla glatko, no sada se dodatno zakomplicirala različitim tumačenjem pravnih propisa. Ministri iz reda Demokratske fronte, a prije svih Reuf Bajrović, zadužen za energetiku, rudarstvo i industriju, inzistirali su na primjeni Uredbe iz 2011. godine, kojom su javna i državna poduzeća data u nadležnost resornih miistarstava, dok su, nasuprot tome, ministri iz HDZ-a i SDA tražili da se ukine Uredba i da se primjenjuje Zakon kao viši pravni akt.
Iza ove pravne zavrzlame krije se sva suština spora: u slučaju primjene Uredbe, za što se zalaže DF, ministar Bajrović postao bi stvarni gospodar cijelog energetskog sektora, a to znači da bi sam, bez konzultacija s Vladom, imenovao nadzorne odbore, birao menadžere i članove uprave u svim poduzećima iz svog djelokruga. Po istoj matrici, federalni ministar prometa iz HDZ-a Denis Lasić stavio bi pod kontrolu dva telekom operatera, dvije direkcije za cestogradnju i održavanje cesta, pet federalnih aerodroma, Željeznice itd. Primjena takvog modela dovela bi do potpune partitokratije, u kojoj bi stranke preuzele ulogu Vlade Federacije BiH, koja je zakonom određana kao stvarni vlasnik kapitala u javnim poduzećima.
No, to se neće dogoditi. Ne samo zbog protivljenja SDA i HDZ-a, nego i zbog jasnog i nedvosmislenog tumačenja Ureda za zakonodavstvo Vlade Federacije BiH, u kome se pored ostalog navodi da je ministar dužan provoditi Zakon. A u Zakonu se jasno navodi da je vlasnik kapitala Vlada Federacije BiH a ne pojedina ministarstva, kako je to definirano u spornoj Uredbi iz 2011. godine, koju je bivša federalna vlada, predvođena SDP-om, usvojila nmavrat-nanos kako bi što prije i što učinkovitije poklopila javna poduzeća i premrežila ih svojim kadrovima.