Kada su 1992-e izišli na referendum o nezavisnosti BIH, masovno, i svjesni činjenice da time skupa s Bošnjacima preglasavaju jedan od tri BH naroda, Srbe, time jasno kršeći Ustav BIH, Hrvati su to učinili u dobroj volji izlaska od kontrole beogradskog režima. Bilo je to svjesno protuusavno djelovanje protiv centralne vlasti u Beogradu koja je i sama djelovala protuustavno. Upravo na toj činjenici Međunarodna zajednica odobrila je referendum, premda je on prema ustavu SFRBIH bio nelegalan jer je izglasan kontrarno volji jednog od tri konstitutivna naroda u BIH.
Ta činjenica dovela je BIH u političku krizu. U kojoj se evo ponovno nalazi i danas. Jer je netko procjenio da je država samo njegova.
Potom su se crtale karte nove BIH. Došao je dobar čovjek zvan Coutillier, potpisan je mirovni plan, izborili smo šansu za trajan mir. Svi su pristali na taj plan federalne države BIH. Iscrtane su mape BIH daleko povoljnije za Bošnjake nego što je ova danas, a onda ja Alija, na nagovor Zimmermana, američkog političara, povukao potpis. Ubijen je srpski svat. I počeo je rat. Trgovci oružjem bili su sretni. BIH narod postao je nesretan. Počela je talionica nacija. Triju političkih nacija. Cijena te talionice je 100.000 mrtvih, i Monty Dayton, postratna umobolnica u kojoj se nadbijaju tri nedovršena nacionalna projekta.
U dobroj volji s bošnjačkim partnerom Hrvati su tada prije rata, usmeno dogovorili i kako će BIH biti demokratska federalna država. Alija je tu rečenicu dao hrvatskim prvacima u BIH kao izrečeno jamstvo, njega, velikog lidera koji drži do riječi, a sve u zamjenu za masovno agitiranje na izlazak na referendum. Hrvati su izišli. BIH je postala nezavisna država. Od Alijinog obećanja ne bi ništa. Javno se hvalio kako je izradio Hrvate. A kad je počeo rat, kazao je da to nije njegov rat. Njegov sin danas podiže tužbu protiv države za koju je njegov otac tvrdio da ne ratuje s njom. No ratovali su Hrvati, jedini koji bi danas morali podići tužbu. No zbog uzaludnosti te priče ne podižu je. Pa su krivi onima koji su tada tvrdili da rata nema. Iako ga je bilo. Recimo u Ravnom ga je bilo.
Danas je upravo taj termin “federalizma”, ono što je obećao Alija, tabu tema u BIH. I ne samo to – predstavnici najbrojnijeg nacionalizma u BIH nastojali su u EU parlamentu čak izbrisati termin konstitutitvnosti.
Da ironija bude veća, svi europski zastupnici u EU Parlamentu, pa čak i Jakovčić i Radoš, borili su se kao lavovi da se EU zastupnicima pojasni koje bi posljedice po nestabilnost BIH imalo brisanje načela konstitutivnosti iz Ustava BIH. Da ne spominjemo ostale.
Osim jednog. Pogodite kojeg? Nikada ne biste pogodili.
Stanoviti zastupnik HDZ-a Tolić, nije podržao amandmane koje su hrvatski zastupnici u EU Parlamentu predložili. A čovjek iz Imotskog, još kažu Milijanov čovjek, netko bi od njeg očekivao da bolje razumije BIH od recimo Jakovčića, al avaj. Vjerojatno je frustriran što pijaca u Imotskom slabije radi otkad je granice na Kutlešinoj strani pa na tom lokalnom nervu gradi i svoj globalni geopolitički stav. Njega sekira što su Hrvati u BIH dobri sa Srbima i čovjek naprosto ne shvaća što se to događalo u BIH zadnjih 20 godina da je toliko zbližilo politike ova dva inače godinama zavađena naroda. Što bi Tolić to uopće morao znati? Nije dužan. No mogao mu je recimo Milijan pojasniti.
Elem nakon rata Hrvati opet u dobroj volji stvaraju Federaciju BIH. I opet nasjedaju. Potpisan je paritet i ravnopravnost. Potom je sve to pogaženo 2000-e godine i to od strane onih koji su bili dužni štititi Dayton. Od strane OHR-a.
2017-a je godina. Svaki strani ambasador u BIH važniji je nego bilo koji član Predsjedništva BIH. Ambasadori zovu naše lidere na raport, umjesto da oni prozivaju njih. Recimo za nedolično ponašanje u zemlji koja ih je ugostila. Za davanje izjava koje ne priliče ambasadorima u jednoj NEZAVISNOJ zemlji.
Energetika i telekomi polako se pripremaju za preuzimanje od strane kolonijalnih upravitelja. Banke su odavno preuzete. Što tenkovima što na lijepe oči. Baš kao na Kosovu.
Kada preuzmu i taj preostali dio BH resursa možemo očekivati i novi Ustav BIH. Jer više neće biti potrebe za OHR-om. Kad sve u BIH bude OHR-ovo svi ćemo se preko noći zavoljeti, i dobit ćemo status punopravne članice. Do tad ćemo morati imati dug od 40 mlrd eura i sve resurse u stranim rukama. To je cijena integracije. Ulaska u društvo odabranih. Djeci koji smo ostavili naslijeđe rata, ostavit ćemo i naslijeđe kamata na poraće. I sevdalinke. Trebat će im puno sevdalinki da opjevaju našu glupost. Naša djeca će nas proklinjati kao najveće debile Europe. Bila to bošnjačka, srpska ili hrvatska djeca.
Dakle kojeg vraga mi slavimo 1.3? Dan nezavisnosti? Wtf? Je li to netko želi reći da je BIH nezavisna država? Ko je taj šaljivdžija koji u europskom Guamu vidi nezavisnu državu? Dajte ga amo.
Ako jest, koji je odgovor BIH , nezavisne države, na sankcije BH političarima? Nezavisne države odgovaraju protumjerama. Koji je odgovor nezavisne BIH na bilo šta? Jednog lidera sankcionirale su SAD jer se pobunio protiv izmjene Daytona, od strane sile koja bi morala čuvati Dayton. Drugog istražuje CIA zbog navodne vezanosti s Muslim bratstvom. Koji je odgovor nezavisne BIH na to?
Možemo li zamisliti da škotskog premijera sankcionira neka zemlja, da britanska kraljica bude pod istragom neke strane tajne službe i da Britanija na to sve odgovori šutnjom? Ne možemo. Jer UK jest nezavisna država. A BIH nije.
U čemu se isčitava ta navodna nezavisnost te naše navodno nezavisne zemlje? Možda u našoj kontroli našeg neba, zemlje i podzemlja?
Kolonije šute. I BIH šuti. BIH je dakle kolonija. Nikakva nezavisna država.
Sretan Vam 1.3. Dan početka kolonijalizma u BIH.
I ako Boga znate, ne pilajte nas s tom nezavisnošću više. U zemlji u kojoj su nezavisni intelektualci prognani u katakombe, a kolonijalni plaćeni agitatori, bivše marksističke prakse, promaknuti u nezavisne mislioce. Fuj bolan!
Poskok.info