Nedavna vijest o inicijativi europarlamentarke Željane Zovko, koja je od Europske komisije zatražila hitno otvaranje sredstava za pomoć Bosni i Hercegovini nakon razornih poplava, izazvala je različite reakcije – od službene potpore EU do potpune šutnje u nekim ključnim medijima u Federaciji BiH.
Povjerenik za susjedstvo i proširenje, Oliver Varhelyi, u svom je odgovoru Zovko istaknuo solidarnost Europske komisije s Bosnom i Hercegovinom, uključujući mobilizaciju Mehanizma civilne zaštite EU i najavu financijske pomoći od 20 milijuna eura. Vijest koja bi trebala biti u vrhu interesa javnosti zbog svoje važnosti za obnovu i pomoć pogođenim područjima, izostavljena je s naslovnica vodećih portala poput Klix.ba, Federalna.ba ili BHRT-a.
Postavlja se pitanje, kako je moguće da ovakva vijest, koja odražava pozitivne rezultate diplomatskih napora i međunarodne solidarnosti, nije dobila zasluženu pažnju? Možemo li zamisliti situaciju u kojoj bi europarlamentarac iz, primjerice, Portugala inicirao hitno otvaranje fondova za pomoć poplavljenim područjima u drugoj zemlji, a da to vodeći mediji u toj zemlji ignoriraju?
Očigledno je da je ignoriranje ove vijesti motivirano činjenicom da je inicijativa došla od hrvatske europarlamentarke iz HDZ-a. Takva politika oblikovanja javnog mišljenja, kojom se sustavno izbjegavaju vijesti koje Hrvate prikazuju u pozitivnom svjetlu, predstavlja ozbiljan problem u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine. Još alarmantnije je pitanje koliko građana Federacije BiH zna da je hrvatski premijer Andrej Plenković odobrio 10 milijuna eura pomoći za obnovu u Jablanici, općini koja u hrvatskim medijima u Republici Hrvatskoj ostaje gotovo nepoznata po tome da je tijekom rata imala i logor za djecu nemuslimane.
Ovaj primjer ne samo da otvara pitanje medijske odgovornosti nego postavlja i širu potrebu za mehanizmima nadzora i kažnjavanja cenzure, osobito u javnim medijima. Dok privatni portali poput Klix.ba imaju pravo uređivati sadržaj prema vlastitim preferencijama, javni mediji koji se financiraju iz proračuna obvezni su pružiti uravnoteženo izvještavanje. Sustavno ignoriranje pozitivnih inicijativa koje dolaze od Hrvata jasno ukazuje na manipulaciju javnog mišljenja u dijelu Federacije BiH, što dugoročno stvara štetnu sliku među narodima.
Kao društvo, trebali bismo se zapitati koliko ovakva selektivna medijska praksa pridonosi produbljivanju podjela, a koliko bi transparentnije i odgovornije medijsko izvještavanje moglo pomoći u izgradnji povjerenja i međusobnog razumijevanja.
HDZBIH mora shvatiti da je vlast u Federaciji. Što to znači? To znači jebote da Vjekoslav Čamber ne može biti na čelu bilo kakve agancije, platformaški potrčko neće i ne smije biti na čelu federalne agencije za europske integracije ili neka se HDZBIH ne kiti da je predvodnik u tom putu, biti predvodnik a ne moći smjeniti nekog tko se uzdigao na poziciju moći kad je hrvatski narod morao kleknuti, silom OHR, i nije baš neka predvoditeljska moć.
Isto tako HDZBIH mora shvatiti da treba izići iz Vlade FBIH nastave li njegovi partneri problematizirati imenovanje Zorana Krešića na čelo Upravnog odbora FTV-a. Postoje neki principi. Neće džihad koji je tamo postavio Handalovo čedo Džemala Šabića Hrvatima određivati koga će postavljati na čelo Upravnog odbora.
A ako im se to ne sviđa, i smjena Čambera, izdajnika našeg naroda, kao i postavljanje Krešića, borca za prava našaeg naroda, neka muslimanski mediji, to naprsto izignoriraju.
Ako muslimani ne moraju znati da su Zovko i Plenković osigurali milijune, ne moraju niti znati da je njihov muhmin Čamber smijenjen a Krešić, postavljen.
/POSKOK/
wpDiscuz
