Pogledajmo kako je Klix.ba, najčitaniji portal u Bošnjaka, objavio vijest o smrti Envera Hadžihasanovića, generala Trećeg korpusa Armije BiH, čovjeka kojeg je Haški sud osudio za ratne zločine nad Hrvatima i Srbima u BiH. Iako se smrt dogodila krajem prošle godine namjerno nismo htjeli reagirati dok ne vidimo hoće li biti reakcija na bošnjačkoj političkoj sceni. Nije ih bilo. Štoviše najgrađanskiji portal dao se u komemoraciju heroja.
Po Klixu, umro je vojni strateg, zapovjednik, čovjek koji je dao „nemjerljiv doprinos“ u ratu. Nigdje riječi o zločinima. Nigdje riječi o mudžahedinima.
I na kraju, kao vrhunac cinizma – “Znate nešto više o temi?”
Da, znamo.
Znamo da je Hadžihasanović u Haagu osuđen na pet godina zatvora zbog pokolja u Maljinama i Majetićima. Znamo da je zapovijedao brigadom u kojoj su ratovali mudžahedini, ljudi koji su odsijecali glave, klali i silovali, sve pod zastavom „čiste“ Armije BiH.
Znamo i da bosansko pravosuđe već 30 godina čini sve kako bi zločini Armije BiH ostali nevidljivi. Da je genocid rezerviran za jednu stranu. Da su heroji samo oni koji su ratovali pod zelenom zastavom.
I sada, kada jedan od tih „heroja“ ode, pišu se osmrtnice bez mrlje. Bez prošlosti. Bez krvi.
Smrt kao završni čin čišćenja povijesti
Hadžihasanović je, kažu, „pomagao svojim neiscrpnim znanjem i kroz savjete“. Je li među tim savjetima bilo i prešutno odobravanje ratnih zločina?
Hoće li se netko iz Udruženja generala BiH sjetiti Mirjane Dragičević, devetogodišnje djevojčice koju su pripadnici njegove brigade silovali i ubili pred očima njezine majke? Hoće li netko iz „najčistije vojske“ zapaliti svijeću za one kojima su mudžahedini odsijecali glave?
Naravno da neće.
Jer u BiH se ratni zločin briše smrću.
Ali ne za sve.
Za neke su ratni zločinci doživotno ratni zločinci, čak i kad nikada nisu osuđeni. A za neke su ratni zločini „nemjerljiv doprinos formiranju vojske“.
I tako, Hadžihasanović odlazi, ali ostaje sustav u kojem se istina piše po potrebi.
Kad glorifikacija zločina nije vijest
No, možda još veći skandal od onoga kako je Klix objavio ovu vijest jest činjenica da to nije vijest.
Nije vijest na Indexu. Nije vijest na HRT-u. Nije vijest ni na Jutarnjem listu. Nema analize, nema komentara, nema osude.
Zamislimo samo da je najčitaniji srpski portal na ovakav način objavio vijest o smrti Ratka Mladića.
Imali bismo međunarodni skandal. Bruxelles bi se oglasio. Washington bi osudio. Mediji bi preplavili naslovnice analizama, stručnjaci bi gostovali u udarnim terminima, a novinari bi ganjali izjave od svakoga tko nešto znači.
Ali kada se u Sarajevu ratnog zločinca proglašava vojnom legendom, kada se mudžahedinska brigada prikazuje kao „najčistija vojska“, kada se pokolj u Maljinama i Majetićima briše iz biografije – to nikoga ne zanima.
Jer, kako znamo, samo neki zločini zaslužuju osudu, a neki zaslužuju medijsku šutnju.
I dok ta šutnja traje, bošnjačka javnost i dalje živi u iluziji da je njihova prošlost besprijekorna, da je Armija BiH bila čista, da je Haag bio nepravedan, da su svi koji govore o njihovim zločinima samo “mrzitelji Bosne”.
A Zapad? On i dalje žmiri.
Jer nekim lažima ne treba smetati da postanu povijest.
wpDiscuz
