- Advertisement -
“Bez računa se ne računa”. Marketinški je to slogan kojeg posljednjih dana imamo prilike čuti iz medija susjedne Hrvatske, osmišljen u povodu fiskalizacije, odnosno uvođenja fiskalnih kasa. Razmišljajući mjesecima o preko šest tisuća žitelja Kiseljaka, Kreševa i Fojnice kojima su prošlog ljeta počele stizati tužbe zbog neplaćene rtv pristojbe u iznosu od 70 km, uz četiri puta više troškove odvjetnika, Kiseljačanin Dragan Milović odlučio je proučiti zakonska rješenja koja su na snazi u BiH te tako pomoći svojim sugrađanima da riješe procese u svoju korist, pozivajući se upravo na zakonska rješenja koja su na snazi u BiH. U najkraćem, Milović je došao do saznanja koja bi se mogla uklopiti upravo u spomenuti marketinški slogan s početka teksta, a to je “Bez računa se ne računa”.
Milović je zapravio sastavio vlastiti odgovor na tužbu zbog neplaćanja rtv pristojbe s nadom da će pomoći i drugima. U njemu stoji:
“U mojemu Odgovoru na tužbu, između ostaloga tvrdim da je tužitelj sastavio tužbu bez utvrđivanja činjeničnog stanja. Moj odnos sa tužiteljem počeo je podizanjem tužbe od istoga, kada sam prvi put vidio neki dokument koji je izdat od tužitelja, tj. Izvod iz poslovnih knjiga. Istina je da se u članku 57. Zakona o javnom servisu radio-televizije FBiH, izvod iz poslovnih knjiga javnih servisa smatra vjerodostojnom ispravom. Ali, s druge strane vjerodostojnom ispravom se smatraju i računi javnih servisa. Izvod iz poslovnih knjiga morao bi nastati kao posljedica izdatih računa javnih servisa korisnicima i njihovih uplata. Odgovorno tvrdim da ja nikada nisam zaprimio račun javnog servisa RTVFBiH, dapače ne znam da ga je iko ikada zaprimio, tj. ukoliko takvi i postoje, ne znam kako izgledaju. Kao zaključak , tvrdim da je podneseni Izvod iz poslovnih knjiga javnog servisa RTVFBiH potpuni falsifikat. Žalosno je da se javni servis RTVFBIH nikada nije odvažio uspostaviti odnose poslovne komunikacije sa svojim korisnicima. Podsjećam da je plaćanje RTV pristojbe regulirano Poglavljem VIII EKONOMSKE USLUGE OD OPĆEG INTERESA člancima 33. do 38. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini. Člankom 33. Stavak 2. pružanje ekonomskih usluga od općeg interesa potrošačima je u režimu ugovornog odnosa. Javni servis RTVFBIH nikada nije tražio niti zaključio ugovor o pružanju usluga sa mnom iako je to, po Zakonu, bio obvezan. Naprijed sam tvrdio da javni servis RTVFBIH nikada nije ispostavio, niti uručio račun iako se račun smatra vjerodostojnom ispravom. U Zakonu o zaštiti potrošača u BiH to je izrijekom regulirano u članku 36., gdje je izričito propisano da se računi potrošačima izdaju/dostavljaju posebno za svaku uslugu”, stoji u Milovićevu odgovoru na tužbu zbog neplaćanja rtv pristojbe.
To što je HT Mostar na svoje račune prikačio i rtv pristojbu, Milović smatra neovlaštenim uznemiravanjem građana od strane ovog javnog poduzeća.
“Već neko vrijeme dobivam račune od HT Mostar u kojemu su navedene neke škrabotine o obvezi plaćanja RTV pristojbe. Ja ne znam odakle pravo ovome telekom operateru da me neovlašteno uznemirava. Ja znam da je u članku 57 Zakona o javnom servisu radio-televizije FBiH predviđena mogućnost da se naplata RTV pristojbe može povjeriti drugim pravnim osobama. Kako se javni servis RTV BiH nikada nije udostojio potpisati sa mnom ugovor, na koji ga Zakon obvezuje, niti mi je ikada ispostavio račun, tako se nije sjetio niti da me informira da li je, i s kim, zaključio ugovor o povjeravanju naplate nekome drugome, niti mi je poslao na uvid primjerak toga ugovora, što je u biti osnova dobrog poslovnog partnerstva. Stoga, takva pismena smatram ništavim, dakle potpuno neobvezujućim. Pa i pod pretpostavkom da je javni servis RTV FBiH potpisao ugovor o naplati RTV pristojbe sa telekom operaterima, isti su bili dužni dostavljati poseban račun od javnog servisa i vršiti naplatu od korisnika/potrošača. Kao dokaz da je cijeli pravni posao neregularan ističem činjenicu da telekom operateri ne dostavljaju račune potrošačima koji ne koriste usluge fiksnih telefona iako su i oni, temeljem odredbi Zakona o javnom servisu RTV FBiH”, stoji u Milovićevu odgovoru na tužbu zbog neplaćanja rtv pristojbe.
Pozivajući se na već spomenute Zakone, Milović zaključuje da je tužba RTV FBiH neutemeljena jer ne postoji ugovor niti račun kao osnov pravnog odnosa, izvod iz poslovnih knjiga RTV FBiH je krivotvorina, a pismena izdana od telekom operatera ništavna.
“Molim Sud, da u okviru svojih nadležnosti, ukoliko smatra da postoje elementi za kazneno gonjenje, pokrene Tužbu protiv javnog servisa RTVFBIH zbog prevare, odnosno prilaganja falsifikovanog dokumenta (izvod iz poslovnih knjiga)”, poručuje Milović.
A Općinski sud u Kiseljaku, potvrdila nam je Mediha Agić, zaposlenica sudske pisarnice, dosad je riješio oko dvije tisuće od oko 6600 tužbi koje su na adresu žitelja Kiseljaka, Kreševa i Fojnice stizali posljednjih mjeseci. Po riješenim tužbama na račun RTV FBiH dosad je uplaćeno oko 56 tisuća maraka. O iznosima koje su naplatili odvjetnici koji zastupaju RTV FBiH može se samo nagađati. No, sasvim je sigurno da su oni daleko viši od iznosa duga za deset mjeseci po osnovu kojeg je tužba podignuta…
(artinfo.ba/ap)
“U mojemu Odgovoru na tužbu, između ostaloga tvrdim da je tužitelj sastavio tužbu bez utvrđivanja činjeničnog stanja. Moj odnos sa tužiteljem počeo je podizanjem tužbe od istoga, kada sam prvi put vidio neki dokument koji je izdat od tužitelja, tj. Izvod iz poslovnih knjiga. Istina je da se u članku 57. Zakona o javnom servisu radio-televizije FBiH, izvod iz poslovnih knjiga javnih servisa smatra vjerodostojnom ispravom. Ali, s druge strane vjerodostojnom ispravom se smatraju i računi javnih servisa. Izvod iz poslovnih knjiga morao bi nastati kao posljedica izdatih računa javnih servisa korisnicima i njihovih uplata. Odgovorno tvrdim da ja nikada nisam zaprimio račun javnog servisa RTVFBiH, dapače ne znam da ga je iko ikada zaprimio, tj. ukoliko takvi i postoje, ne znam kako izgledaju. Kao zaključak , tvrdim da je podneseni Izvod iz poslovnih knjiga javnog servisa RTVFBiH potpuni falsifikat. Žalosno je da se javni servis RTVFBIH nikada nije odvažio uspostaviti odnose poslovne komunikacije sa svojim korisnicima. Podsjećam da je plaćanje RTV pristojbe regulirano Poglavljem VIII EKONOMSKE USLUGE OD OPĆEG INTERESA člancima 33. do 38. Zakona o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini. Člankom 33. Stavak 2. pružanje ekonomskih usluga od općeg interesa potrošačima je u režimu ugovornog odnosa. Javni servis RTVFBIH nikada nije tražio niti zaključio ugovor o pružanju usluga sa mnom iako je to, po Zakonu, bio obvezan. Naprijed sam tvrdio da javni servis RTVFBIH nikada nije ispostavio, niti uručio račun iako se račun smatra vjerodostojnom ispravom. U Zakonu o zaštiti potrošača u BiH to je izrijekom regulirano u članku 36., gdje je izričito propisano da se računi potrošačima izdaju/dostavljaju posebno za svaku uslugu”, stoji u Milovićevu odgovoru na tužbu zbog neplaćanja rtv pristojbe.
To što je HT Mostar na svoje račune prikačio i rtv pristojbu, Milović smatra neovlaštenim uznemiravanjem građana od strane ovog javnog poduzeća.
“Već neko vrijeme dobivam račune od HT Mostar u kojemu su navedene neke škrabotine o obvezi plaćanja RTV pristojbe. Ja ne znam odakle pravo ovome telekom operateru da me neovlašteno uznemirava. Ja znam da je u članku 57 Zakona o javnom servisu radio-televizije FBiH predviđena mogućnost da se naplata RTV pristojbe može povjeriti drugim pravnim osobama. Kako se javni servis RTV BiH nikada nije udostojio potpisati sa mnom ugovor, na koji ga Zakon obvezuje, niti mi je ikada ispostavio račun, tako se nije sjetio niti da me informira da li je, i s kim, zaključio ugovor o povjeravanju naplate nekome drugome, niti mi je poslao na uvid primjerak toga ugovora, što je u biti osnova dobrog poslovnog partnerstva. Stoga, takva pismena smatram ništavim, dakle potpuno neobvezujućim. Pa i pod pretpostavkom da je javni servis RTV FBiH potpisao ugovor o naplati RTV pristojbe sa telekom operaterima, isti su bili dužni dostavljati poseban račun od javnog servisa i vršiti naplatu od korisnika/potrošača. Kao dokaz da je cijeli pravni posao neregularan ističem činjenicu da telekom operateri ne dostavljaju račune potrošačima koji ne koriste usluge fiksnih telefona iako su i oni, temeljem odredbi Zakona o javnom servisu RTV FBiH”, stoji u Milovićevu odgovoru na tužbu zbog neplaćanja rtv pristojbe.
Pozivajući se na već spomenute Zakone, Milović zaključuje da je tužba RTV FBiH neutemeljena jer ne postoji ugovor niti račun kao osnov pravnog odnosa, izvod iz poslovnih knjiga RTV FBiH je krivotvorina, a pismena izdana od telekom operatera ništavna.
“Molim Sud, da u okviru svojih nadležnosti, ukoliko smatra da postoje elementi za kazneno gonjenje, pokrene Tužbu protiv javnog servisa RTVFBIH zbog prevare, odnosno prilaganja falsifikovanog dokumenta (izvod iz poslovnih knjiga)”, poručuje Milović.
A Općinski sud u Kiseljaku, potvrdila nam je Mediha Agić, zaposlenica sudske pisarnice, dosad je riješio oko dvije tisuće od oko 6600 tužbi koje su na adresu žitelja Kiseljaka, Kreševa i Fojnice stizali posljednjih mjeseci. Po riješenim tužbama na račun RTV FBiH dosad je uplaćeno oko 56 tisuća maraka. O iznosima koje su naplatili odvjetnici koji zastupaju RTV FBiH može se samo nagađati. No, sasvim je sigurno da su oni daleko viši od iznosa duga za deset mjeseci po osnovu kojeg je tužba podignuta…
(artinfo.ba/ap)
wpDiscuz