Oporbena Demokratska stranka Srbije (DSS) poslala je u utorak u parlament prijedlog rezolucije o genocidu nad Srbima, Židovima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata.
Predsjednica DSS-a Sanda Rašković Ivić izjavila je novinarima da je predložena rezolucija “dug žrtvama i povijesnim činjenicama”.
“Potaknuti smo činjenicom da Srbija prema ovom zločinu nad Srbima nije istaknula nikakav stav. Mi ga dugujemo, jer se broj žrtava pokušava falsificirati, od Tuđmanovih 35.000 do današnjih dvije tisuće ljudi koji se spominju kao žrtve u hrvatskim medijima”, rekla je Rašković Ivić, prenosi Hina.
Ističući da u jugoistočnoj Europi “nema pomirenja bez suočavanja s prošlošću” ustvrdila je da rezolucija nije usmjerena prema današnjoj Hrvatskoj.
Rašković je ocijenila da je zločin nad Srbima, Židovima i Romima u NDH “smišljen i planiran genocid kako je definirano Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju genocida”.
DSS u prijedlogu rezolucije poziva članice EU-a i države na čijem teritoriju su počinjeni zločini da osudom genocida pridonesu pomirenju.
Također se traže izmjene kaznenog zakona kojima bi genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH postao kazneno djelo, a oni koji ga negiraju bili sankcionirani.
Stranka predlaže da srbijanska vlada odredi datum za Dan sjećanja na žrtve genocida u NDH, kada bi se u školama u Srbiji organizirao poseban školski sat povijesti.
Predviđa se i gradnja “Memorijalnog kompleksa srpskim žrtvama genocida” čiji bi dio bio znanstveno-istraživački i obrazovni institut za utvrđivanje broja žrtava i proučavanje zločina nad Srbima.
U rezoluciji se također predlaže obilježavanje svih mjesta zločina, masovnih grobnica i jama u koje su bacane žrtve, rekla je Rašković Ivić.
- Rođena je u Zagrebu kao jedino dijete u obitelji Jovana Raškovića i Tanje rođ. Stipišić. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Šibeniku, a na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1980. godine. Specijalistički ispit iz psihijatrije položila 1986. godine, poslijediplomske studije iz psihoterapije godine 1989., a 1993. godine doktorirala je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
- Radila je kao liječnica u zagrebačkoj bolnici Rebro. Godine 1990. odlazi u Srbiju. Autor je mnogih stručnih radova iz područja psihijatrije i psihoterapije. Sudjelovala je na mnogim kongresima i simpozijima u Srbiji i inozemstvu. Član je Svjetskog udruženja psihoterapeuta, Srpskog ljekarskog društva i humanitarne organizacije “Žene pomažu ženama”.
- Od veljače 2001. do veljače 2003. bila je republički predstavnik za izbjeglice Republike Srbije. Član je Demokratske stranke Srbije od 2003. godine. Član je Odbora za europske integracije, i član Parlamentarnog sabora Centralno-Europske inicijative. Od 2005. godine predsjednica je Koordinacijskog središta za Kosovo i Metohiju, Komisije za primjenu Vojnotehničkog sporazuma i Koordinacijskog tijela za Jug Srbije. Bila je i veleposlanica Srbije u Italiji.
- Bila je udana za liječnika Ivana Bujasa s kojim je imala dvoje djece. Rastala se 1990. godine i otišla u Srbiju. Kasnije se dala za srpskog akademika Aleksandra Ivića s kojim ima jedno dijete. Govori engleski, francuski i talijanski.