Published On: Sat, Aug 15th, 2015

Katolici, pravoslavci i muslimani štuju Gospu, Marija je jedina žena imenom spomenuta u Kur'anu

Katolički blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marijeprilika je da se vidi kako se njezin majčinski lik s velikom gorljivošću i revnošću štuje izvan katoličkih krugova, odnosno kako to čini pravoslavlje, a na svoj način i islam.
Čista od svakog grijeha
Katolička crkva o Blaženoj Djevici Mariji vjeruje četiri vjerske istine, tj. dogme: da je djevica, da je bezgrešno začela, da je bogorodica i da je dušom i tijelom na Nebo uznesena. Crkva uči kako Isus nije uzeo Mariju odmah sa sobom na Nebo kako bi ostala s apostolima i prvim kršćanima kao utjeha, no zbog njezine čežnje da se združi sa svojim Sinom, Bog joj je uslišio molitvu i poslao anđela da joj navijesti trenutak preminuća. Prije smrti poželjela je vidjeti sve apostole, koji su se listom odazvali osim sv. Tome, koji je, stigavši tri dana poslije, htio vidjeti Mariju barem mrtvu u grobu, no kada su otvorili grob, tijela nije bilo u njemu, već su apostoli osjetili samo miris njezinih haljina i čuli anđeoski pjev da je Marija na Nebo uznesena. Korijen svetkovine je posveta crkve u čast Bogorodici u Jeruzalemu 15. kolovoza sredinom 5. stoljeća, a bizantski car Mauricije ozakonio je taj blagdan po cijelome svom carstvu pa ga kršćani istoka nazivaju otad Usnućem Blažene Djevice, dok se u Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana blagdan zove Uznesenje BDM.
Papa Pio XII. proglasio je 1. studenog 1950. nauk o Marijinu uznesenju na Nebo, a u dogmatskoj buli piše: “Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena istina da je bezgrješna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakon završena tijeka zemaljskog života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu”. Ta dogma jedan je od prigovora pravoslavlja zapadnom kršćanstvu premda istočni kršćani s posebnim žarom štuju Blaženu Djevicu Mariju.
Pravoslavci ne vjeruju ni u dogmu o bezgrešnom začeću (pape Pija XI. iz 1852.) prema kojoj je Marija od začeća u utrobi svoje majke bila sačuvana od istočnoga grijeha. Oni, s druge strane, priznaju Marijinu bezgrešnost kao posljedicu Utjelovljenja, odnosno trenutka kada na nju silazi Duh Sveti i čisti je od svake ljage i grijeha kao buduću Bogorodicu. Marija je za pravoslavni svijet, baš kao i za katolike, posvećena, najsvetija među ženama i nakon zemaljskog života uživa slavu svoga sina Isusa Krista. Obraćaju joj se kao vladarici, majci Crkve, i slave blagdan njezina usnuća, tj. uznesenja na Nebo.
U liturgijskoj godini istočnih kršćana upravo Marija zauzima značajno mjesto, pa od 12 blagdana tijekom godine nalaze se i tri marijanska: rođenje 8. rujna, prikazanje u hramu 21. studenoga te usnuće 15. kolovoza. A posebno se časte zajednički Kristovi i Bogorodičini blagdani, kao što su Blagovijest 25. ožujka i susret u hramu 2. veljače, dakako kao i Božić i Bogojavljenje. Tu su i posebni blagdani, poput Pokrova Bogorodice 1. listopada i Bogorodičina pojasa 31. kolovoza, koji je spomen na pojas koji je, prema predaji, isplela sama Djevica Marija od devine dlake, a kojega je u grobu kao jedini njezin predmet pronašao sv. Toma.
U liturgiji sv. Ivana Zlatoustoga, svećenik, primjerice, moli: “Osobito za presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju”. Dok đakon kadi oltar, narod pjeva: “Dostojno je zaista tebe zvati blaženom, o Bogorodice! Vazda blaženu i posve nevinu i Majku Boga našega…”
Istočni kršćani Bogorodicu časte i preko tjedna, pa teolog Bulgakov piše da se “Presveta Bogorodica spominje i časti svakoga dana u tjednu kao ona koja se trajno pred prijestoljem svoga Sina zauzima za kršćane. Ipak, najviše se časti u nedjelju, srijedu i petak.
Muslimani pak vjeruju da je majka Marija ili, kako je u Kur’anu zovu, Merjem najcjenjenija, najbolja od svih žena, najčestitija i uzor svim ženama do Sudnjeg dana. Vjeruju da je začela po Duhu Svetom i da je Isus sin kojeg je rodila bio potpuno zaštićen od Zlog. Isus je radio Božjom voljom čuda na zemlji.
Sreća u poslušnosti Alahu
Kršćanstvo i islam u nekim se elementima drastično razlikuju, a u nekima ne. Budući da je islam nastao mnogo kasnije, Biblija ga ne spominje. Obje su religije monoteističke jer potječu od Abrahamove (Ibrahimove) vjere u jednog Boga (Alaha). Kur’an se nadovezao na starozavjetnu (Tevrat) i novozavjetnu objavu (Indžil) te tvrdi da obje priznaje. Islam priznaje ključne Božje proroke Starog zavjeta, a s velikim poštovanjem govori o Isusu (Issa) i njegovoj majci Mariji (Merjem). Majka Marija je jedina žena imenom spomenuta u Kur’anu, u kojem postoji cijela sura nazvana po njoj. Poslanik Muhamed ju je spomenuo kao jednu od četiri najbolje žene koje će prve ući u raj. Islam, međutim, poriče božanstvenost Marije i Isusa, kao i tvrdnju da je Isus sin Božji. Marija je simbol čednosti i potpune odanosti Alahu. Sreću i radost je nalazila u potpunoj poslušnosti jedinom Alahu. U islamu je grijeh ako pri spomenu imena Majke Marije ili Isusa ne kažeš “mir njima”.
Prema vjerovanju, Marija je s dvanaest godina, još prije fizičke zrelosti, dosegnula mentalnu zrelost i punu čistoću duše. Tada joj dolazi anđeo Gabrijel u obliku čovjeka, s vijestima od Alaha koji, prema Kur’anu, kaže: “O Merjema, Alah te raduje sinom koji je riječju od Njega stvoren, čije će ime biti Mesih, Isa, sin Mejremin. Ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alahu bliskih! On će govoriti ljudima i u kolijevci i kada odraste, i jedan je od dobrih.” (Ali Imran, 45-46)

Ona je vladarica, majka Crkve, i slavi se blagdan njezina uznesenja na Nebo

Bogorodica Trojeručica
Ikona Bogorodice Trojeručice najpoštovanija je ikona u Hilandaru, najvažnija ikona srpskog naroda. Prema predanju, ikonopisao ju je apostol Luka. Kalif je naredio da se svetom Jovanu odreže desna ruka, a on je molio Bogorodici da ga iscijeli i čudo se dogodilo. Sveti Jovan dodao je ikoni treću, srebrnu, ruku.
Gospa Trsatska
U svibnju 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji, koju su iz Nazareta prenijeli anđeli, da bi je 1294. prenijeli u Loreto. Neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena “Majka milosti”.
Majka Božja od Kamenitih vrata
Kamenita vrata ostatak su utvrde oko Gradeca. U velikom požaru koji je izbio 31. svibnja 1731. slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena je čitava i neoštećena usred vatre i pepela. Iste je godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Zaštitnica je grada Zagreba.
Majka Božja Bistrička
Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Pronađen je 1684., 1935. čudotvorni kip okrunjen je zlatnim krunama, a Marija je proglašena Kraljicom Hrvata.
Harissa – svetište Gospe od Libanona
Iznad libanonskoga gradića Jounieha na obali Sredozemnog mora nalazi se mjesto Harissa, u koje već 96 godina hodočaste kršćani iz cijeloga svijeta. Svetište Gospe od Libanona svake godine pohodi više od tri milijuna hodočasnika, a među njima ima pripadnika svih vjera. Mjesto je poznato po moći izlječenja zagovorom Djevici Mariji.
Aljmaška Gospa od Utočišta
Gospin kip s djetetom, izvorno rađen za današnji Lug, isusovci su 1704. odlučili skloniti na sigurnije mjesto. Zamotan u plahtu, lađom po Dunavu stigao je u Aljmaš i dobio ime Gospa od Utočišta ili Majka od Utočišta. Gotovo uništen u Domovinskom ratu, čudom je nađen i 1998. vraćen u Aljmaš.
Čudotvorna Gospa Sinjska
Naslikao ju je nepoznati autor u 15. ili 16. st. U Sinj je stigla iz Rame, spašena pred turskom najezdom. Legenda kaže i da je njenim čudotvornim utjecajem Sinj 1715. zauvijek oslobođen turske vlasti. Danas je u srebrnom okviru, s reljefom sinjske tvrđave na poleđini (autor kipar Ante Jakić).