Uskrsnu poruku kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog prenosimo u cijelosti:
Draga braćo misnici, redovnici i redovnice, draga braćo i sestre!
U našoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji poduzeli smo da sve pastoralne aktivnosti proživljavamo i doživljavamo u programu Godine vjere, kako bi se na jesen uključili s cijelom crkvom u proslavi Godine vjere.
Ako ikoja svetkovina tome je prikladna onda je slavlje Otajstva Kristova uskrsnuća. U uskrsnom bdijenju čitamo Evanđelje po Marku: „Ne bojte se, tražite Isusa Nazarećanina. Raspetoga. Uskrsnuo je – nije ovdje“ (Mk. 16,6) Ako ikada onda posebno u ovoj Godini vjere istinski tražimo Isusa. On nam je osmišljenje trpljenja, kušnje i životnog hoda. Vidimo da u tom ljudskom traženju i hodu prati nas naša ljudska nesigurnost i ovozemaljski strah. Zato nam je utjeha anđelova poruka: Ne bojte se!
Početkom korizme na našim godišnjim susretima svećenika po dekanatima zajednički smo razmotrili poruku pape Benedikta XVI – njegov motu proprij : Vrata vjere. Tražili smo kao učenici Kristovi kako učvrstiti , svjedočiti i naviještati vjeru. Taj vid smo promatrali za osobni život nas pastira kao i svakog vjernika, ali i život u obitelji, u župskoj zajednici, te u cijeloj nadbiskupiji. U tom duhu smo hodili kroz korizmu. Odricanjem i pokorom smo osvajali svoju nutarnju slobodu od zlih sklonosti i navika. Razmatrajući križni put, u Kristovu križu tražili smo smisao za našu patnju i trpljenje, ali i jakost za hrabri hod naprijed. Liječili smo tako svoje nutarnje rane. Otkrivali smo tajnu ljubavi Božje, koja nam se tako očitovala u Križu Kristovu, kako bi i sami rasli u ljubavi te imali više srca jedni za druge, s kojima živimo i koje u životu susrećemo. Taj Kristov Križ postao je svjetlo života i ključ za vječnost po Kristovu uskrsnuću.
Na sam dan Uskrsa čitamo iz Ivanova Evanđelja ( Iv 20, 1-18) kako se iskustvo Uskrslog Krista prenosi. Marija Magdalena otrča javiti učenicima iskustvo praznog groba, odvaljenog kamena i osvjedočenje onoga što je Isus navijestio.
To isto trčeći čine i Petar i Ivan, te se osvjedočiše. Ne očima, jer još Uskrslog ne vidješe tjelesnim očima, nego srcem.
Ovdje iznosim iskustvo vjere s hodočašća vjernika iz naše nadbiskupije u Svetu Zemlju. Samo smo kročili Isusovim stopama od samog Utjelovljenja, rođenja, propovijedanja i čudesa do muke smrti i Uskrsnuća. Sva su ta iskustva bila dirljiva, te smo svi isto iskustvo imali ne da smo ga vidjeli fizičkim očima, ali smo ga srcem iskusili čitajući pojedine perikope Evanđelja iz Isusova života i tako ga doživljavali blizoga.
Ostat će nam draga uspomena blagoslova mozaika Kondžilske Gospe postavljenog u Nazaretu, gdje tako blisko ostajemo trajno povezani s mjestom Utjelovljenja Isusovog. Iz Nazareta smo ponijeli za Komušinu kamen iz Gospine kuće da ugradimo u naše svetište. Ti vanjski znaci žele biti svjedočanstvo naše povezanosti i prepoznatljivosti po Mariji u Isusu Kristu. Ovo hodočašće je jedno od onih koje planiramo ove godine, kao simbolika našeg hoda u vjeri. Mi smo putujuća Crkva u Isusu i za Isusom.
Ovo slavlje otajstva Kristova Uskrsnuća, kroz skrušenost i praštanje otvaramo srce Uskrslome. Neka nas obuhvati ona radosna vjera Marije Magdalene i Apostola, kojom su žurno hodili ususret Gospodinu. Još više neka nas ražari tom radosnom vjerom da to iskustvo vjere živimo i svjedočimo te međusobno komuniciramo.
U ovom vremenu kada se toliko kuka na sadašnjost i naše vrijeme, želimo pronaći izvor nade i snage da hrabro povjerujemo u Uskrsloga. To iskustvo želimo prenositi svjedočenjem i življenjem.
Iz te hrabrosti kojom nas hrabri anđeo: Ne bojte se želim poručiti svim vjernicima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji: ne bojte se biti i ostati Kristovi. Ne bojte se biti prepoznatljivi. Ne bojte se očitovati u svom vjerničkom identitetu na svom mjestu i na svim prostorima. Neka nas jasno prepoznaju da vjerujemo u Uskrslog Krista i da živimo iz te vjere.
Neka se ta vjera ugradi u osobni stil života, privatno i javno. Neka to obilježi našu obitelj koja treba biti gnijezdo ljubavi i hrabri suradnici s Bogom darovateljem života. Neka ta vjera izgrađuje naše međuljudske odnose, da budu prepoznatljivi : gledajte kako se vole. Time ćemo svjedočiti da smo Isusovi. Neka svi ljudi pokraj nas osjete povjerenje u život vidjevši našu osvjedočenu nadu kojom nastojimo da dobro pobjeđuje svako zlo. Neka Uskrslo svjetlo zrači u našim nakanama i nastojanjima na svim razinama. Tada će ova godina vjere biti snaga pozitivne energije ne samo za nas katolike nego i za cijelo društvo u kojem živimo i kojeg želimo izgrađivati u jednakopravnosti.
U tom duhu ohrabrene vjere želim vam svakom osobno i svima zajedno sretne i radosne blagdane proslave Kristova Uskrsnuća. Neka se Uskrs dogodi u vašim srcima i obiteljima. Neka odjekuje radosna vjera u izgrađivanju zajedništva. Želeći Vam sretan Uskrs, sve vas pozdravljam i na vas zazivam obilje Božjeg blagoslova!(KTA / Dnevnik.ba)
wpDiscuz