Poslovično uštogljeni Hrvatići imaju potrebu sve uljepšavati. Čak kad im se dogodi genocid oni kažu “stradanje”.
U Grabovici je počinjen genocid. Nitko tamo nije pao s ljuljačke. Niti uganuo nogu. Ljudi su naprosto poklani. Najbrutalnijim metodama koje ne smijemo nazvati ISIL-ovskim. Jer ćemo biti radikali i fašisti.
Ljudi stvarno nisu padali s ljuljačke, vjerujte nam.
Ljudima, djeci,ženama, starcima prerezane su vratne žile. Svima. Nije se ubijalo da se osvoji prostor. Zarobljenih nije bilo. Iživljavalo se.
Nitko nije ostao. Jednog su čovjeka prebili na križ. Pred njim su silovali ženu, dok je još živ bio.
U Grabovici je počinjen genocid.
Genocid su počinili neki otpadnici od ljudskog roda, koje nikome ne pripisujemo. Niti jednom narodu. Kao što ni one iz Ahmića ne smatramo svojima. Taj neki ološ izišao iz Sarajeva, došao iz tko zna kojih zemalja, morali su se iskaliti nad nekim.
Oni skupa sa svojim zapovjednicima nikada nisu odgovarali. Njihov šef čak ima političku stranku. Prijeti sa TV-a. Lijanov sin čak je na listi njegove stranke u Širokom. To smo mi Hrvati. Tog samo kod nas ima.
Haaški suci se nisu bavili genocidom u Grabovici. Ubijeni u Grabovici nemaju sponzora u Arabijama.
Sud je bio više skoncetriran na ispijanje rakija po Fejićevoj.
U Grabovici se dogodio genocid.
Genocid po definiciji.
Nitko ostao nije.
Oni koji govore o građanskoj kulturi u BIH ne spominju Grabovicu. I tu prestaje njihovo građansko. I naša vjera u njihovo građansko. I njihovo nadnacionalno. No oni nisu tema ove priče.
U Grabovici se dogodio genocid. I barem bi ga mi kojima se dogodio, tako morali nazivati.
No poslovično uštogljeni , politički eunusi u Hrvata,oni isti koji ništa nisu učinili da se žrtvama Grabovice smiri bol barem kakvom takvom osudom i procesuiranjem ubojica, oni i njihov metrofratarluk i metropopluk imaju potrebu sve uljepšavati.
Pa će se tako u Grabovici obilježiti “obljetnica”.
Obljetnica je prelijepa riječ za Genocid.
Obljetnice su obično nad nečim što je lijepo.
Obljetuje se neki melankoličan i važan događaj.
Grabovica je genocid.
A genocid nije za slavlja. Niti može biti stradanje. Niti se obljetuje.
No metrohrvatići će obljetnicu “Slaviti”. Misnim slavljem će ju kaže slaviti. Kao da nemaju mise zadušnice, tužne mise. Mise na kojima se ništa ne slavi. Nego se samo šuti.
No slavit će se kažu stradanje, obljetujući će obljetničari obljetovati obljetnicu STRADANJA.
Kao da su ti ljudi doista pali s ljuljačke.
Ili su pobjedili na nekom turniru.
Grabovica, slavlje, stradanje, obljetnica.
Tren dna ljudskog roda, koji se uvijek tu negdje događa svako malo. I u kojem smo i mi sudjelovali.
U nekim našim pokušajima Grabovica.
Ne ponovilo se.
No ne nazivaj stradanjem nešto što je bilo plansko brisanje jedne cijele vrste s jednog prostora.
To bijaše genocid. Potpuni, notorni, genocid u Grabovici. Iz kojeg su žive ostale samo dvije ptice koje su odletjele na vrijeme. I pokoja domaća životinja.
Z.A. l poskok.info