Kada su bosanskohercegovačke pravosudne vlasti početkom ove godine dobile tajnu depešu iz Sjedinjenih Američkih Država u kojoj je stajalo da postoji velika vjerovatnoća da je Mirsad Kandić, jedan od ljudi iz vrha terorističke, zločinačke Islamske države vjerovatno pobjegao u našu zemlju, među njima je zavladala totalna panika i strah.
Obavještajni podaci američkog pravosuđa i obavještajne zajednice nedvosmisleno su sugerirali da je riječ o osobi spremnoj i obučenoj za sve vrste terorističkog djelovanja, što ga je i preporučilo za istaknutog pripadnika ISIL-a. Strahovalo se da je takav profil iskusnog, prekaljenog teroriste spreman na najgore akcije (i) u Bosni i Hercegovini. Srećom, to se nije desilo, BiH i Sarajevo Kandić je vjerovatno smatrao “sigurnom kućom” za zločince njegovog kalibra.
AMERIKA I BIH NA NOGAMA!
Potraga za Kandićem stoga je bila sveobuhvatna i provedena u najvećoj tajnosti u komunikaciji nadležnih službi SAD i BiH. Od javnosti je bilo sakriveno i njegovo hapšenje koje su pripadnici SIPA-e izveli početkom jula u stanu u naselju Grbavica, u kojem se krio mjesecima nakon što je u januaru uz pomoć falcificiranih dokumenata stigao u Bosnu i Hercegovinu. Od tada pa do hapšenja, o njegovim aktivnostima, kretanju, kontaktima… u Sarajevu znalo se vrlo malo. Sigurno je samo da je krajem aprila operisao bruh u privatnoj klnici “Alea” u vlasništvu njegovog rođaka dr. Zuvdije Kandića.
(Zanimljivo da se Kandić na Sudu BiH nije sjetio imena svog rođaka, a doktor Kandić je u izjavi za medije “zaboravio” da je imao takvog pacijenta.)
Pravosuđe SAD-a je nalog za hapšenje Mirsada Kandića, svog državljanina koji je bio izuzetno visoko pozicioniran u strukturi ISIL-a, izdalo 2014., u vrijeme “zlatnog perioda”, vojnog uspona džihadističkog kalifata u Siriji i Iraku. Dvije godine kasnije, 2016. za Kandićem je raspisana crvena potjernica INTERPOL-a.
PRIČA “VODOINSTALATERA” NE DRŽI VODU
Mirsad Kandić, rođen je 1981. u Peći na Kosovu, u Ameriku je odselio prije dvadesetak godina, tijekom bombardiranja Srbije od NATO alijanse. Iako je tokom izjašnjavanja pred Sudom Bosne i Hercegovine za sebe rekao da je po zanimanju “običan vodoinstalater”, američke obavještajne službe su ga godinama tretirale kao bezbjednosno interesantnu osobu, zbog njegove bliskosti sa radikalnim pojedincima i pokretima u SAD, ali i širom svijeta, tokom kojih je pokazao izuzetne vještine zaštićene, sofisticirane elektronske komunikacije.
Dok je živio u Americi Kandić je imao zabranu napuštanja te države, a razlozi nisu poznati. No, on početkom 2013. ilegalno odlazi iz SAD-a u Meksiko. Tu se nije dugo zadržavao, nego je produžio u Brazil. Iz Brazila je, nakon izvjesnog vremena, otputovao u Tursku, odakle je produžio u Siriju, u koju se u to vrijeme slijevaju islamski radikalni dobrovoljci iz cijelog svijeta, njih desetine hiljada.
Zanimljivo je da se Kandić u Siriji ne priključuje velikoj koloniji džihadističkih boraca iz bivše Jugoslavije (Kosova, BiH, Srbije, Makedonije), nego se angažira u jedinicama ISIL-ovih boraca pristiglih iz Rusije. Izuzetne organizacione sposobnosti, kao i činjenica da je govorio najmanje četiri svjetska jezika, te superiorno “baratanje” informacijskim tehnologijama, Kandića su vrtoglavo brzo lansirale u sam vrh ISIL-ove teroristčke vojne hijerarhije. Na jednom od stotinu svojih Twitter profila navodni “vodoinstalater sa Kosova” se predstavlja kao gospodar tursko-sirijske granice i hvali da je osobno, preko “svojh ruku” na frontove u Siriji “otpremio” 20 hiljada islamskih dobrovoljaca-terorista.
Mirsad Kandić, koji je posjedovao dokumente na čak 11 raznih imena, nije imao smetnji u svojoj “kontroli granice”, sve dok su turske vlasti tolerirale dolazak džihadista u tu zemlju i njihov transfer u Siriju. No, nakon što je krajem prošle godine turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan objavio rat ISIL-u, status i sigurnost Kandića su ugroženi, a manevarski prostor sužen. Zbog čega je u januaru ove godine utočište odlučio potražiti upravo u Bosni i Hercegovini, a ne u nekoj od brojnih zemalja u kojima je posljednjih godina boravio, trebala bi pokazati istraga, ne samo u SAD-u, nego i u našoj zemlji.
Izručenjem Kandića (odnosno Ivana Popovića, kako se zvao u ukrajinskom pasošu sa kojim je ušao u BiH) prošle nedjelje, posao pravosudnih i policijskih institucija u BiH nije ni izbliza završen. Jer javnost čeka još mnoge odgovore vezane za njegov pola godine dug boravak u našoj zemlji.
(S. AVDIĆ) l Slobodna Bosna