Kanadski vojni obavještajac: Muslimani granatirali svoj narod

HAAG – Kanadski vojni obavještajac je, svjedočeći danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Tribunalom u Haagu, rekao da su bh.. Muslimani topnički gađali vlastiti narod u Sarajevu da bi za to okrivili Srbe i izazvali međunarodnu intervenciju protiv njih.
Bivši predsjednik Republike Srpske optužen je za teroriziranje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada; za genocid u Srebrenici; za progon Muslimana i Hrvata diljem BiH i za uzimanje za mirovnih snaga UN za taoce 0,1992 do 95.
Svjedočeći u Karadžićevu obranu, identiteta zaštićenog pseudonimom KW -554, kanadski časnik je izjavio da je u glavnoj komandi UNPROFOR-a u Zagrebu, gdje je službovao, “bilo rašireno vjerovanje da su Muslimani bili odgovorni za neke od najzloglasnijih incidenata” u kojima su tijekom rata stradali civili u Sarajevu.
“Vladalo je uvjerenje da muslimanske snage artiljerijski gađaju vlastiti narod kako bi okrivili Srbe i izazvali međunarodnu intervenciju u svoju korist”, izjavio je svjedok.
Naglasio je da su, po saznanjima koje je imao, Muslimani bili odgovorni za “bar jednu” od dvije eksplozije na tržnici Markale.
U prvoj, 5. veljače 1994, poginulo je 66 osoba, a ranjeno više od 140 građana. U drugoj, 28. kolovoza 1995, stradale su 43 osobe, dok je ranjeno 75.
KW -554 je tvrdio da mu je “jedan američki vojnik” pokazao sliku na kojoj se vidi kako, 5. veljače 1994, “jedna osoba sa prozora zgrade baca minobacačku granatu” na Markale.
Za drugu eksploziju ispred zatvorene tržnice Markale kolovoza 1995. svjedok je izjavio da “nije moglo biti utvrđeno s koje je strane bila ispaljena”.
Dok je boravio u BiH, KW -554 je rekao da se uvjerio da su pripadnici UNPROFOR-a, NATO i nacionalnih kontigenata radili na utvrđivanju “potencijalnih meta” u Republici Srpskoj za napade zrakoplova NATO. Te informacije prenosili su Alijansi, a svjedok je vidio te popise.
Na terenu su, po njegovim riječima, bili i zapadni specijalci koji su, ui oko muslimanskih enklava u istočnoj Bosni, navodili bombe NATO aviona na srpskom ciljeve.
KW -554 je rekao da su svibnja 1995. ti “istureni zrakoplovni kontrolori” (forward air-controlers) označili kao metu depo za municiju na Palama, koji je avijacija NATO potom uništila, “obezbijedivši vojnu prednost za Muslimane”. Za to je, po svjedoku, znao i Rupert Smith, tadašnji zapovjednik UNPROFOR-a u BiH.
Pošto je, po povratku iz BiH, proučio opsežan materijal “s oznakom tajnosti” o zbivanjima u Srebrenici srpnja 1995, svjedok, kako je rekao, nije našao nijedan dokaz da je Karadžić “bio umiješan ili informiran” o masovnim pogubljenjima Muslimana koje je VRS, po optužnici, počinila pošto je zauzela tu enklavu 11. srpnja 1995.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljica Kimberly West pitala je svjedoka da li je zaista vidio i koliko je dobro proučio fotografiju na kojoj navodno osoba baca minobacačku granatu na Markale sa obližnje zgrade.
“Vidio sam tu fotografiju iz daleka, nisam je izbliza detaljno pregledao”, odgovorio je svjedok.
Upitan s koje je daljine video fotos “uobičajene veličine”, kazao je – “sa tri metra”.
“Američki vojnik je fotografiju pokazao vrlo brzo i nisam mogao razaznati što je na njoj”, rekao je KW-554.
Na sugestiju tužiteljice, on je prihvatio da bi osoba koja je fotografiju načinila “morala biti blizu”, odnosno da bi “fotograf morao preživjeti eksploziju u kojoj je 66 osoba poginulo, a 140 ranjeno”.
O prvoj eksploziji na Markalama danas je svjedočio i francuski časnik koji je sudjelovao u istrazi, ali je njegov iskaz, zbog zaštite identiteta, bio većim djelom zatvoren za javnost.
U Karadžićevu obranu, iskaz pred sucima jutros je dao i britanski brigadni general Vire Hayes, koji je bio načelnik stožera UNPROFOR-a u Kiseljaku kod Sarajeva od travnja do listopada 1993.
Hayes je opisao teške pregovore o demilitarizaciji Srebrenice u proljeće 1993, potvrdivši da je Karadzić prethodno naredio da se zaustavi ofenziva VRS na tu enklavu i da se omogući pristup humanitarnim konvojima.
Po sporazumu od 18. travnja 1993. VRS i Armija BiH suglasile su se da će Srebrenica biti demilitarizirana odmah pošto u nju uđe jedna satnija UNPROFOR-a, kazao je svjedok.
Sukladno dogovreno, Hayes je definirao “sigurnu zonu” koja je obuhvaćala “urbano područje Srebrenice i brda neposredno iznad”. Kada je 21. travnja 1993, zajedno sa nenaoružanim oficirima VRS, otišao u Srebrenicu da provjeri da li je demilitarizacija provedena, britanskog brigadira je u enklavi dočekao Naser Orić “koji je bio naoružan, kao i dvojica njegovih tjelohranitelja”.
“Sa Orićem sam razgovarao pola sata i objasnio sam mu sporazum. Izgledalo je da on ili prethodno nije bio informiran o tome ili da to nije u potpunosti shvatio”, rekao je Hayes, dodavši da je Orić “nestao” prije nego što su ga vidjeli časnici VRS.
Ono što je vidio na punktovima za prikupljanje oružja u Srebrenici, po riječima svjedoka, bilo je potpuno u skladu s naređenjem tadašnjeg generala ABiH Sefera Halilovića, koje je kasnije vidio, da se upotrebljivo oružje ne predaje pod kontrolu UNPROFOR-a.
Sporazum o demilitarizaciji, ocijenio je Hayes, nije bilo moguće provesti zato što “nijedna strana nije bila voljna” da to učini i zbog međusobnog nepovjerenja.
Također, “bilo je izvještaja da su se napadi iz Srebrenice na okolna srpska sela nastavili tijekom ljeta”, a UNPROFOR “nije mogao učiniti ništa da ih spriječi”.
Suđenje Karadžiću nastavlja se sutra.