Situaciju u BiH često dobro ilustrira jedan komentar na kultni film Sedam (Seven) koji je radio legendarni David Fincher istovremeno kad je i ova država nasta(ja)la u Daytonu.
Zapažene uloge u filmu su ostvarili Brad Pitt i Morgan Freeman, ali gotovo ispod radara oko 70 posto filma neprimjetan je Kevin Spacey koji, ispostavit će se na kraju, odigra ključnu ulogu u filmu. Riječ je o masovnom ubojici koji se otkriva tek na kraju filmu, a legendarni Spacey ulogu je odradio gotovo maestralno.
Ne biti luđak, a tako specifično i do u detalje razrađeno odigrati ulogu histeričnog luđaka mogu samo najbolji među holivudskim majstorima.
Uglavnom, komentar se odnosi na njegovu ulogu, a dežurni filmoljubac je primjetio kako je Spacey u tom filmu odglumio premalo jer se ukazao tek pred sami kraj.
“Nije ni sada trebao biti prikazan kad ga do sad nije bilo”, glasio je anonimni komentar na jednoj od filmskih stranica.
Prigodničarski posjet
Ta situacija podsjetila me na trenutni mandat Kolinde-Grabar Kitarović koja se tek u kampanji za predsjedničke izbore sjetila da u Bosni i Hercegovini žive nekakvi Hrvati pa je, eto, odlučila posjetiti ih nekoliko (tje)dana pred prvi krug izbora.
Baš poput uloge koju je Spacey odigrao, takva je i uloga Grabar-Kitarović koju je odigrala kad su bh. Hrvati u pitanju. Pojavila se ona tu, ali je komotno mogla i da se ne pojavi s obzirom na to da tijekom mandata nije previše marila o nama niti je na diplomatskom i geo te realpolitičkom planu radila išta od onog za što se, makar deklarativno, zalaže.
Njego prigodničarsko Herceg-Bosno srce ponosno danas nam djeluje pomalo karikaturalno jer se predsjednica nas sjeti samo i isključivo – prigodničrski.
Sjećate se kako je u prvoj godini mandata primila u Sarajevu nagradu Isa-beg Isaković? Nagrada nosi ime po čovjeku koji je ugnjetavao narod(e) u BiH a naša dična predsjednica bez problema je istu primila.
Tijekom mandata, da potpuno izuzmemo njeno djelovanje u RH koje nas ne zanima naročito, nije dala nijednu hvalevrijednu izjavu o bh. Hrvatima.
Ista i retorika i motorika
Šutnja naše aktualne predsjednice pokazala se i izborom Željka Komšića u Predsjedništvo. Ni tada predsjednica nije uradila bogzna šta, ali je šutnja tijekom narednog perioda bilo gromoglasna. Niti jednim potezom nam nije pokazala kako točno namjerava učiniti ono za što se zalaže i što je ponovila nekoliko puta tijekom zadnje posjete Hrvatima u BiH prije izbora 2015. godine. Pardon, 2019., iako je u biti svejedno. U te četiri godine retorika je ostala ista, ali je izostala motorika.
Hrvatima u BiH doslovce je puna kapa, da ne bismo kazali da nam je puno nešto drugo na k, od ljudi koji u Hrvatskoj bivaju izabrani na kojekakve funkcije. Cijelo vrijeme se daju paušalne ocjene o tomu u kakvom smo stanju mi ovdje i nitko ne pokušava to stanje promijeniti.
Famozne ustavne obveze koje Hrvatskoj kažu da treba brinuti o bh. Hrvtima ogledaju se, nažalost, kroz pomoć u pojedinim financijskim projektima za nama istinski važne institucije poput SKB Mostar ili Sveučilišta. Sve je to lijepo i tako treba, ali ta pomoć je više nalik na ono što matične države daju svojim sunarodnjacima tamo gdje su oni nacionlna manjina.
Gdje su nama Pitt i Freeman?
Ako smo konstitutivan narod, a trebali bi biti, onda je red i da se Hrvatska prema toj činjenici napokon krene odnositi s poštovanjem. Ako ne zbog nas, onda zbog svih oni koji su ginuli braneći i našu konstitutivnost i samo Republiku Hrvatsku. Možda tražimo previše, ali bi to bilo pošteno nam reći jer što god da nam iz Zagreba poručili – licemjernije od ovog ne može biti.
Vratimo se na početak i na anonimnog komentatora koji je zamjerio Fincehru što se Spacey pojavio tek pred kraj. Njegov manjak u filmu dobro je upotpunjen odličnim Bradom Pittom i Morganom Freemanom, samo, tko će biti naši Pitt i Freeman? A film se, polako, bliži kraju…
wpDiscuz