Život u Bosni i Hercegovini za Hrvate sličan je hodu po minskom polju gdje, bez obzira što Ustav i zakoni stoje na njihovoj strani, svaka borba za prava nailazi na zid međunarodne šutnje. Na papiru, sve djeluje čisto – tu su zakoni, tu su tumačenja, tu je i Daytonski sporazum, dokument s čarobnim pečatom međunarodnih mirotvoraca. No, stvarnost je, kao i uvijek, daleko od savršenog. U stvarnosti, Hrvati u BiH, iako mogu dokazati da su u pravu, žive pod neprestanom diskriminacijom. Država na to ne reagira, a OHR se pravi Englez – iako to možda nije loša stvar, s obzirom na recentne lekcije iz Brexita.U tom kontekstu, Hrvati su usvojili stav sličan Amišima. Znate, onim ljudima u SAD-u koji su se odvojili od modernog svijeta i žive u skladu sa svojim pravilima, poljoprivrednim alatima i tradicijama. Tako se i Hrvati u BiH, pod neprestanom represijom, polako povlače iz glavne političke arene, grade svoje društvo, ulažu u svoje krajeve i, što je najvažnije, ne ovise o državi. Postali su svojevrsni “bh. Amiši” – izolirani, ali ne zbog vlastite volje, već zbog sustava koji ih ne prepoznaje, ali koji ih istodobno ne može ni uništiti.
Psihološki paradoks: Tirani stvaraju svoje noćne more
Ovdje dolazimo do zanimljivog psihološkog fenomena: što duže Hrvati žive u sustavu koji ih ignorira i marginalizira, to su otporniji na svaku vrstu političke opresije. Iako se mladi odlijevaju u inozemstvo, iako je politička elita pod pritiskom, Hrvati nalaze način da jačaju svoje zajednice i vraćaju se. Stanogradnja buja u hrvatskim općinama, ekonomski pokazatelji su među najboljima u BiH, a natalitet u nekim krajevima je veći nego kod drugih naroda u zemlji. Hrvati, paradoksalno, rastu u uvjetima političkog geta.
Zapravo, ovaj sustav je toliko frustrirajući da su Hrvati razvili vrstu “psihološkog oklopa”. Biti manjina, biti potlačen, živjeti u društvu koje ignorira tvoje temeljna prava – sve to samo ih je učinilo jačima. Oni više ne ovise o državi koja im nije sklona, već se oslanjaju na sebe. Živeći u paralelnom sustavu, Hrvati su postali nezavisni, ne samo ekonomski već i mentalno. Njihova borba nije samo politička, ona je i egzistencijalna.
Kako uništiti Hrvate? Dajte im sve što traže
I tu dolazimo do ključnog pitanja – ako OHR i međunarodni akteri žele uništiti Hrvate, koji su sada otporni kao bedem, što im je činiti? I odgovor je jednostavan, no ironičan: dajte im sve što traže. Da, tako je. Dajte im ravnopravnost, autonomiju, prava, čak i republiku ako treba. Jer, kad više ne budu imali protiv koga boriti se, kada više ne budu potlačeni, tada će se okrenuti sami sebi. Vidjeli smo to već kroz povijest – kad represija prestane, unutarnji sukobi počinju.
Dokle god Hrvati u BiH osjećaju pritisak, oni će biti noćna mora svakoj tiraniji. Dokle god su potlačeni, oni će biti prisiljeni na rast i razvoj, jačanje svojih zajednica i očuvanje identiteta. Ali kad im jednom daš sve što traže, tek tada dolazi prava opasnost za njih same. Jer, kada više nema pritiska izvana, unutarnje podjele postaju ključni problem.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
