Britanski list The Guardian objavio je ovog tjedna tekst s naslovom “Erdogan je problematičan partner, ali EU treba tursku pomoć”. U tekstu se ističe kako se autoritarni turski predsjednik tijekom zadnjih 5 godina, otkako je u Siriji buknuo rat, pokazao “nepouzdanim i problematičnim partnerom”. No, navodi se u tekstu, EU hitno treba pomoć i ta potreba trenutačno nadilazi druge činjenice piše advance.hr.
Ovo je tipičan stav koji dominira u Europi već godinama, a svodi se na okretanje glave od “režimskih” aspekata turske vlasti. Dobro, možemo se složiti da Europi zaista hitno treba pomoć zbog konkretnih problema, ali što ako je uzrok tih problema upravo turska vlast? Zar ćemo od nje tražiti i rješenja? Pa to su metode koje su zagovarala pojedina gospoda s juga Italije po dolasku i organiziranju svojih “poslova” u New Yorku.
Nije pritom problem da se Turska počela na takav izrabljivački način ponašati prema Europi, problem je, zapravo čuđenje, zašto Europa to uporno prihvaća i tretira Tursku kao nekakvu tabu temu kojoj se nitko ne smije suprotstaviti?
Zanimljivo je kako Erdogan vješto koristi svoju poziciju. Baš nakon ovakve mlitave europske reakcije, baš nakon svih tih javnih objava u stilu “Nije da volimo Erdogana, ali ga trebamo!”, on pokreće najveću ofenzivu protiv slobode govora u Turskoj. Eliminirao je najtiražniji turski list Zaman i pretvorio ga u pro-režimski medij, a onda se požurio dalje i na druge nepogodne novinare i novinske organizacije.
Erdogan zna da ako ikada ima priliku biti “zločest” po pitanju ovakvih stvari, onda je to sada. Njegovi potezi ne čude, znalo se tko je on. Ovo nije sramota za njega, on sada napokon nastupa onakvim kakav je, ali ovo jest ogromna sramota za Europu koja to dopušta -ne samo da dopušta, već se ne usuđuje niti pisnuti.
wpDiscuz