Published On: Sat, Sep 22nd, 2012

Kako su Darko Elez i Naser Kelmendi naručivali ubistva u Sarajevu

Sudeći prema rezultatima istrage Tužiteljstva BiH ubojstvo Ramiza Delalića Ćele, koje je dogovoreno s vođama srbijanske kriminalne grupe iz Šapca izvedeno je uz „logističku potporu“ kriminalaca Darka Eleza u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, s tim da je ovoga puta nalogodavac bio odbjegli Naser Kelmendi.

U prošlom broju Slobodna Bosna je pisala kako je prve informacije o Delalićevim ubojicama Tužiteljstvo BiH dobilo od kolega iz Srbije, poslije hapšenja nekolicine šabačkih kriminalaca.

Prema iskazima svjedoka-pokajnika koje su kasnije potvrdili i drugi insideri, nakon što se serija zločina počela razotkrivati, Kelmendi je plaćene ubojice angažirao uz pomoć Ljubiše Buhe Čumeta, bivšeg vođe surčinskog klana iz Beograda, i Milovana Jeremića iz Šapca, koji je taj posao povjerio jednom od vođa šabačkog klana Milovanu Ostojiću (trenutačno se protiv njega vodi proces na Specijalnom sudu u Beogradu).

Prema nalazima Tužiteljstva BiH, o Ćelinom su ubojstvu u Beogradu pregovarali Muhamed Ali Gaši, Muharem Čaušević i Benjamin Halilović, dok su za egzekuciju bili zaduženi Strahinja Rašeta i Milan Mitić. Čaušević i Halilović su kasnije iz Sarajeva u Beograd odnijeli 100.000 eura, koliko je, prema nalazima istrage, Kelmendi keširao kako bi se riješio neugodnog rivala.

Navodno je upravo Benjamin Halilović dvojici srbijanskih plaćenika našao smještaj u Sarajevu, dok su ključne informacije o kretanju Ramiza Delalića Ćele, koji je u to vrijeme bio vrlo oprezan, jer je imao informacije da se sprema njegova likvidacija, dobivali od sarajevskih taksista, Robovića, Ahmetspahića i Dorića.

U tom smislu Tužiteljstvo BiH ima informacije da je taksista Sead Robović 28. lipnja 2007. dovezao Rašetu i Mitića u sarajevsku Odobašinu ulici, gdje je Delalić živio u stanu s ljubavnicom. Nakon što je Rašeta u Ćelu sasuo rafal iz Hecklera, nanijevši mu smrtne ozljede, Robović je dvojicu ubojica odvezao u ranije iznajmljeni stan.

Navodno su Rašeta i Mitić, nakon svake plaćane egzekucije, upravo u automobilima sarajevskih taksista bježali u Srbiju, budući da su tako bili najmanje sumnjivi policajcima, piše Slobodna Bosna.