Published On: Tue, Jul 25th, 2017

Kako se štite osobni podaci u BiH: Ne možete znati tko se natjecao za državnu službu, ali možete tko Vodovodu duguje 100 KM

Zeničanka N.G. duguje 196 maraka jednom javnom poduzeću. Tako barem stoji u presudi Općinskog suda Zenica, kojom se N.G. obavezuje da u roku od 15 dana mora platiti spomenuti iznos.

Poštujući privatnost ove osobe, odlučili smo da joj ne objavljujemo puno ime i prezime. Ipak, to joj neće baš previše pomoći, s obzirom na to da su njeno ime i prezime, kao i adresa stanovanja, već objavljeni u dnevnim novinama.

Adresa kao “javni interes”

Zaštita osobnih podataka u Bosni i Hercegovini već godinama je prilično konfuzna oblast koju razne institucije i pojedinci tumače na različite načine. Iako imamo Zakon o zaštiti osobnih podataka, u njemu se ne definiraju detaljno konkretne situacije u kojima se podaci smiju javno objavljivati, te je zbog toga ova oblast nerijetko podložna manipulacijama i zloupotrebama. Jedan od takvih primjera naveli smo na početku ovog teksta – u dnevnim novinama svakodnevno se objavljuju osobni podaci osoba koje su tužene, odnosno protiv kojih su donesene sudske presude po raznim osnovama.

– Agencija za zaštitu osobnih podataka u BiH je ovdje intervenirala u dijelu koji se odnosi na adresu stanovanja jer nečija adresa se teško može podvesti pod javni interes. Objava adrese stanovanja bilo kojeg lica je protiv zakonita i ni zakon po kojem postupaju sudovi ne daje tu mogućnost – kaže za Faktor Petar Kovačević, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH.

Uprkos tome što su iz Agencije naložili sudovima da ne smiju objavljivati adrese tuženih građana, već na temelju površnog prelistavanja dnevnih novina vidljivo je da se većina pravosudnih institucija oglušila na tu instrukciju.

No, za razliku od onih koji su u novinama izloženi javnoj sramoti čak i zbog sitnih dugovanja od nekoliko desetina maraka, ukoliko se prijavite na natječaj za bilo koji posao u državnoj službi, po završetku natječajne procedure na internetu nećete moći saznati tko se sve prijavio za to radno mjesto, niti kako je tko od njih bio rangiran na natječaju. Razlog: zaštita osobnih podataka. Usprkos tome što se radi o natječajima u državnim-javnim institucijama koji bi, kao, trebali biti potpuno otvoreni i transparentni.

Direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH Petar Kovačević kaže da se podaci o kandidatima koji su aplicirali na natječaje u državnoj službi ne objavljuju jer bi im to, između ostalog, moglo napraviti probleme kod njihovih sadašnjih poslodavaca.

– Agencija se već bavila tim pitanjem i ocijenili smo da nije korektno objavljivati imena kandidata za državnu službu u smislu zaštite privatnosti i privatnih interesa kandidata. Izvjesno je da svi oni neće biti primljeni na određeno radno mjesto, a onda se postavlja pitanje kako će njihovi poslodavci gledati na to što su se oni prijavili za neki drugi posao ukoliko ta informacija dođe do njih. Dakle, bespotrebno je objavljivati podatke svih koji su se natjecali, ali javnost nedvojbeno ima pravo da zna tko radi u javnom sektoru. Kada je u pitanju državna služba, oni su obavezni da objave ime i prezime, poziciju, instituciju u kojoj osoba radi i koeficijent – objašnjava  Kovačević.

Najčešće pritužbe građana

Da se odredbe zakona o zaštiti ličnih podataka često dovode do apsurda, dokaz je i nedavno doneseno rješenje Agencije kojim se sarajevskim fakultetima zabranjuje da na svojim web stranicama objavljuju rang liste studenata upisanih na prvu godinu studija. Međutim, nakon što su sa Univerziteta u Sarajevu od resornog Ministarstva zatražili upute u vezi sa ovim pitanjem, sugerirano im je da rang liste mogu objavljivati na oglasnim pločama na fakultetima?!

Postavlja se pitanje u čemu je razlika između objavljivanja rang liste studenata na internetu i na oglasnoj ploči, izuzev toga što studenti koji nisu iz Sarajeva moraju sjesti na autobus i osobno doći na fakultet kako bi provjerili da li su primljeni, ili koliko bodova su osvojili na prijemnom ispitu.

Iz Agencije navode da se pritužbe građana koje dobijaju najčešće odnose na uzimanje jedinstvenog matičnog broja i kopija osobne iskaznice od raznih kontrolora i uposlenika javnih institucija, te na video nadzor u određenim objektima.

Zbog kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka Agencija je u prošloj godini izrekla 11 prekršajnih naloga, a u 2015. izrečena su 22 prekršajna naloga. Prema riječima direktora Kovačevića, prekršajni nalozi se izriču samo u “radikalnim” slučajevima.

faktor.ba