Kako je Dayton ukrao referendum…

Pored Bjelorusa , građani BIH, jedina su politička zajednica u Europi koja nema pravo na referendum. Bjelorusiju i BIH povezuje još nešto, radi se o posljednje dvije diktature u Europi. I dok Bjelorusija fingira kao klasična diktatura u BIH je od Daytona na sceni prikrivena diktatura. Formalnopravno građani BIH “uživaju” pravo parlamentarne demokracije konsocijacijskog tipa, no  iznad cijelog koncepta stoji Veliki Diktator u instituciji Visokog predstavnika. Doduše građanima BIH ostavljeno je teoretsko pravo da kroz normalnu parlamentarnu proceduru iziđu iz okova zvanog Dayton  i postanu stvarna demokratska država, no pravila igrice su takva da je to pisano pravo samo teoretski mit nikako i praktično ostvariv čin.

S druge strane BIH je država nastala upravo na referendumu , prostom građanskom voljom više od 50% građana, što je prema Ustavu BIH iz 90-e prema mnogim teoretičarima ustavnog prava neustavan čin, budući da je za sve ključne odluke u zemlji bila potrebna suglasnost većine svakog od tri naroda. U tom činu jednostrane odluke razdruživanja od prethodne zajednice Srbi temelje vlastito međunarodno pravo na nepriznavanje istog, pa su na takav referendum odgovorili proglašenjem vlastite države u državi na datum oko kojeg se spori današnje političko Sarajevo i Banjaluka.

_____piše: Nikola Zirdum l poskok.info

Sarajevo docira Banjaluci da je Dan Republike Srpske neustavan, dok Banjaluka tvrdi da je čin razdruženja od Jugoslavije bio neustavan. Potpisom u Daytonu Srbi su pristali ostati dio zajednice ali pod uvjetima autonomije koju im jamči Dayton.

Sam Izetbegović je rezultat referenduma koji je bio oko 63% nazvao dobrim, dodajući da bi 66% bilo odlično i sam na taj način priznavši da 50% referendumske podrške u BIH ne znači nužno i legitimno DA.

Referendumom je dakle počeo rat u BIH, pa je netko u Daytonu za sva buduća pokoljenja, dok se stanje valjda ne smiri , zabranio svaku vrstu referenduma. Dozvoljen je tek lokalni referendum na razini općine kojim se omogućuje građanima da uz dovoljan broj potpisa pokrenu smjenu načelnika općine. Građanima kantona nije dozvoljeno nikakavo pokretanje referenduma po bilo kojem pitanju. Isto važi za entitetski i državni nivo.

NGO sektor, financiran od strane međunarodne zajednice godinama medijski propagira anatemiziranje političke kaste, poručujući građanima BIH kako svi njihovi problemi dolaze od korumpirane političke vlastele, kao da je ta vlastela došla iz nekih nepoznatih galaksija a nije produkt naroda koji ju je iznjedrio. Potom poručuju da je put do njihove sreće jako jednostavan – smjena postojećih političkih koncepata, i dovođenje novih, okretanje jednih drugima ,nadilaženje nacionalizama, njegovanje povjerenja itd. itd. Opet ako bi se kroz neustavne projekte koji bi pogazili Ustav na čelo Vlada doveli tzv. antinacionalisti, stanje u zemlji znatno bi se pogoršalo, nacionalizmi bi ojačali, korupcija nije padala, štoviše jačala je , a pad standarda i masovne ulične demonstracije postajale bi stvarnost.

Isti NGO sektor  opet nikada nije progovorio o tome da je građanima BIH danas oduzeto pravo na referendum i po najosnovnijim socijalnim pitanjima. Primjerice, ako žele na razini Federacije izjednačiti visinu porodiljne naknade, što želi većina građana FBIH, ako žele referendumom ukinuti Zakon o raspodjeli prihoda od PDV-a što želi ogromna većina građana FBIH, građani FBIH nemaju to pravo. Zašto? Nikakvo pravo referenduma ne prolazi kod OHR-a. Jer pristajanjem na to pristalo bi se u budućnosti i na mnoštvo drugih referenduma. A upravo su referendumi , po raznim pitanjima, nešto što može natjerati postojeće političke elite na brže ustavne promjene.

Priča o oduzetom pravu na referendum, oduzetoj privilegiji konzumiranja vrhovnog i svečanog principa direktne demokracije priča je o licemjerstvu međunarodne zajednice. OHR koji predstavlja volju stranaca u Našoj Jednoj Jedinoj, načelno se zalaže za demokratizaciju BH prostora no ne dozvoljavanj najsnažniju polugu koja tu demokratizaciju može pokrenuti.  OHR, koji je srušio Dayton postavlja se kao vrhovni čuvar Daytona. Isti OHR , naime potpuno je  Dayton stavio ad acta,  Petritschevim amandmanima iz 2002-e godine, do te mjere da današnji ustavni tumači jasno govore kako je Dayton praktički od tada srušen, jer je tim amandmanima dirnuto u njegovu srž a u BIH je ozakonjena , umjesto konstitutivnosti, majorizacija na cijelom teritoriju BIH. Povodeći se odlukama Ustavnog suda BIH, Petritsch je u “dobroj želji” da provede princip A ozakonio princip B.  I nitko do danas t amandmane, koji nikada nisu usvojeni u Parlamentu BIH nije niti probao srušiti. A zemlje , članice PIC-a, pa ni Hrvatska, nisu reagirale. Doduše teško je bilo očekivati od tadašnjeg Mesića da osudi te amandmane. On je naime bio zabavljen osudom Hrvatske Samouprave koja je bila odgovor na te amandmane, te se trudio smiriti situaciju kako bi tenkovi OHR-a ostali neokrznuti.

Manji entitet postao je tako entitet u kojem je ozakonjena majorizacija Srba nad Nesrbima a FBIH je postao entitet u kojem je Bošnjacima dano da uz pogodnu izbornu matematiku Srbima i Hrvatima nameću predsjednike i ministre uzimaju i odlučuju umjesto njih.

Tako je danas, u 2015-oj u FBIH posve moguć diskurs u kojem političke elite raspravljaju  treba li jednom od tri konstitutivna BIH naroda DOPUSTITI , DATI, USTUPITI , pravo na informiranje na materinjem jeziku. U zapadnim demokracijama, takav politički diskurs bio bi prvorazredni politički skandal. Teško je zamisliti da Englezi npr. ne dopuštaju Škotima i Welšanima pravo na kanale na vlastitom jeziku, s argumentacijom da se oni ionako svi razumiju. U BIH je i taj, srednjovjekovni dikurs itekako moguć. I stvaran. Iako smo se navodno odavno odmakli od otomanske kulture nametanja.

Uvođenjem prava na referendum, štošta toga promijenilo bi se u BIH. Uloga OHR-a time bi bila znatno oslabljena, ali i moć političkih elita koja iako ograničena ipak nije mala.
Referendumima se mogu rješiti gotovo sva politička trvenja u zemlji, pa i neriješeno trojno nacionalno pitanje zemlje, njena unutarnja rekompozicija itd. potom se mogu promijeniti diskriminatorski zakoni koji različito vrednuju građane BIH ovisno o mjestu življenja, naciji , zaposlenju u društvenom ili realnom sektoru i puno, puno toga.

No zašto bi oni koji u OHR-u imaju jako dobre plaće i lijepo žive na menadžiranjem političke agonije u BIH tako nešto dopustili?

Ako se pitate postoji li u BIH dovoljno jaka NGO koja bi na cijelom teritoriju pokrenula skupljanje potpisa za uvođenje zakona o referendumu, odnosno koja bi suprotno volji stranaca pokrenula referendum za pravo na referendum odgovor je jasan. Ne postoji.