Ugledni sarajevski neurokirurg dr. Kemal Dizdarević komentirao je nepravosnažnu presudu u aferi “Respiratori”, gdje je premijer FBiH Fadil Novalić osuđen na četiri godine zatvora, vlasnik poduzeća Srebrena malina Fikret Hodžić na pet, a bivši direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak na šest. U kolumni za sarajevski Avaz dr. Dizdarević je napisao:
– Krenimo simplicirano, ali vodeći računa o činjenicama.
Tri su činjenice koje treba naglasiti:
– Srebrenoj malini nije trebalo biti dozvoljeno da nabavlja kompleksnu medicinsku opremu, koja izravno utječe na ishod liječenje, tijekom pandemije;
– Civilna zaštita nije zakonski mogla sudjelovati u javnim nabavkama u korist Maline;
Izravno ugrožavali liječenje
– Portabl respiratori (ACM812A) su izravno ugrožavali liječenje i život pacijenata, kada su korišteni za prolongiranu respiratornu podršku u Intenzivnoj jedinici KCUS, u slučajevima teško oboljelih od Covida-19. To su javno potvrdili i oni koji se najbolje razumiju u ovu problematiku i koji su izravno bili uz pacijente – anesteziolozi!
Sudac Suda BiH, koji je dao izdvojeno mišljenje u predmetu “Fadil Novalić i ostali” (Branko Perić, op hms), kaže (parafraziram) da svaka zloupotreba (uključujući ovu grupu) nije krivično djelo, da u ovom slučaju nisu prezentirani nedvosmisleni i jasni dokazi, te da Sud ne može zasnivati odluke na pretpostavkama i mišljenjima. Upravo tako, sudska praksa, kao ni znanost, ne može biti bazirana na mišljenjima i pretpostavkama. Znanost je bazirana na dokazima. Sudska praksa mora biti bazirana na dokazima.
A što je to dokaz i kako se dolazi do njega?
Dokaz omogućava da se od pretpostavke dođe do istinite tvrdnje. Dokazivanjem u sudskom postupku se utvrđuje činjenično stanje, a predmet dokazivanja su sporne, ali relevantne pravne činjenice.
Tendenciozno prezentirano
Izdvojeno mišljenje koje nam je netipično i tendenciozno prezentirano (sigurno postoje razlozi za to: neke razloge znamo, npr. pomoć Apelacijskom vijeću Suda BiH da donese “pravilnu” odluku, dok druge možemo samo pretpostaviti, a nikako ustvrditi) ne uzima u obzir dokaze Tužiteljstva ili ih degradira na razinu pretpostavki. Ovo mišljenje uopće ne vodi računa o nastalim posljedicama na osnovu kojih se mogu dobiti dodatni dokazi o značenju aktivnosti ove grupe, nepravomoćno osuđenih, po živote pacijenata oboljelih od Covida-19. Naravno, njihova opasna djelatost nije bila predmet ovog suđenja (možda će biti predmet nekog drugog i nekom drugom), ali je, ipak, treba istaknuti jer govori o bezočnom postupanju koje uopće nije marilo za eventualne posljedice po živote nemoćnih pacijenata.
Nisu još na jasan način prezentirani dokazi i opseg tragedije koja se dogodila korištenjem ovih respiratora, tako da se to nije moglo koristiti u postupku, ali je ovim postupkom jasno dokazano da se spomenuti respiratori nisu smjeli koristiti na način na koji su se koristili u Intenzivnoj jedinici KCUS tijekom pandemije. Postoje pretpostavke, proistekle iz ovog postupka, da je korištenje ovih respiratora, i to uprkos glasnim upozorenjima stručnjaka da se ne smiju koristiti na taj način, ustvari bilo svjesno i naročito drsko postupanje, u inat onima koji suprotno tvrde, pri tome ne vodeći računa o životima ljudi i posljedicama koje proističu iz takvog, zlobom ispunjenog, inata.
O veleposlanstvu SAD
Sudac priča o dokazima, neizravno tvrdeći da je jedna važna Ambasada utjecala na sudski postupak time što je tužitelje proglasila herojima mjeseca. Ispade da je dokaz utjecaja na Sud ta simbolična i pomalo smiješna pohvala tužiteljima. To nije nikakav dokaz utjecaja na Sud. To je samo potvrda da Ambasada misli da su tužitelji hrabri jer su se uhvatili u koštac s ovim teškim slučajem. Dogodilo se da onaj tko priča o važnosti dokaza uzima primjer obične pretpostavke i podvodi nam je kao značajan dokaz. Onaj tko sudi i prosuđuje ne bi trebao javno brkati pretpostavke i dokaze jer analogno tome, moguće je da se na sličan način odnosi i prema nekim drugim, u samom postupku važnim, dokazima.
Ali ovom tvrdnjom, pretpostavljamo, neizravno se omalovažava stav drugih sudaca iz Sudskog vijeća. Time se kaže, da je ova nagrada tužiteljima, ustvari neizravna poruka Ambasade samim sudcima da bi trebali osuditi optužene. Time se kaže, da sudci ne donose autonomne odluke bazirane na Zakonu, već da obična čokolada iz značajne Ambasade, dodjeljena tužiteljima, može utjecati na sudske odluke.
Ako je ovakav mentalni modus bio osnova za procjenjivanje ponuđenih dokaza i za donošenje definitivne odluke onda postaje jasno zašto je dobro da postoji instanca Sudskog vijeća i mogućnost preglasavanja./HMS/
wpDiscuz
