Odnos između SAD-a i Saudijske Arabije već je desetljećima enigmatičan i govori jako puno o surovoj praktičnosti geopolitike. Naime, SAD djelomično svoj vanjskopolitički utjecaj u svijetu širi i na način da svojom ekonomskom snagom nastoje države natjerati da se pridržavaju pojedinih vrednota za koje u SAD-u tvrde da su univerzalne.
Te vrednote su u prvom redu demokracija i poštivanje ljudskih prava. Ako neka zemlja počne ozbiljnije kršiti principe demokracije i ljudskih prava, onda SAD kreće u “akciju” te na spomenutu zemlju počinje vršiti pritisak na razne načine – počevši s ekonomskim sankcijama, političkim pritiscima pa sve do direktne vojne intervencije.
Selektivni angažmani globalnog širitelja demokracije
Po tom načelu SAD je preuzeo funkciju globalnog policajca koji će se angažirati svaki put kada neka zemlja, bilo gdje na svijetu, krene u gušenje demokracije ili ljudskih prava. Tako to zvuči u principu, je li zaista tako? Ne, situacija je zapravo vrlo drugačija jer SAD svoja globalna pravila ne primjenjuje na svoje saveznike gdje se tolerira i nedostatak demokracije i nedostatak ljudskih prava.
Od svih primjera najbolji je upravo onaj o odnosu između SAD-a i Saudijske Arabije. Naime, Saudijska Arabija je čista suprotnost onog za što se SAD navodno zauzima. U Saudijskoj Arabiji ne postoji demokracija, a ljudska prava se krše kao vjerojatno nigdje drugdje na svijetu.
Ipak, kada je Obama ovog tjedna posjetio Rijad, glavni grad Saudijske Arabije, mogli su se vidjeti samo osmjesi. Dakako, tu dolazimo do okrutne praktičnosti vanjske politike. Saudijska Arabija je energetska velesila, zemlja koja ima ogromne zalihe nafte i SAD ne želi ni slučajno ugroziti saveznički odnos koji postoji između Rijada i Washingtona.
Naravno, po tom ključu operiraju sve velike sile – toleriraju se kojekakvi režimi sve dok su isti podobni i njima naklonjeni. Razlika je jedina u tome što druge svjetske sile, poput Rusije i Kine, niti ne nastoje sebe prikazati nekakvim čuvarima demokracije i ljudskih prava, dok se u slučaju SAD-a priče o globalnoj zaštiti tzv. “univerzalnih prava” svode samo na praznu retoriku, ali i opasnu retoriku jer SAD, izgradivši sebi takav imidž, može svaku (njima nepodobnu) vlast proglasiti režimom i pokrenuti opću kampanju rušenja iste.
Embargo i kriza 1973: Vrijeme kada su odnosi između Rijada i Washingtona bili sve samo ne idilični
No, kada govorimo o savezničkom odnosu između SAD-a i Saudijske Arabije, onda treba spomenuti kako odnosi nisu baš uvijek bili saveznički (pitanje je jesu li i sada ili je sve skupa samo dobro uigrana predstava za globalnu javnost, no vrijeme će pokazati).
Poznato je da i danas postoje razmirice između Rijada i Washingtona po pitanju stvari kao što su cijena nafte pa i vanjska politika. Nadalje, tu je i prijetnja iz SAD-a da bi se Saudijsku Arabiju moglo prozvati za odgovornost u napadu na SAD 11. rujna 2001. (vidi: Povijesni savez SAD-a i Saudijske Arabije na prekretnici: Hoće li saudijska vlada biti optužena za odgovornost u napadima 11. rujna?).
No, sve to skupa nije ni približno loše kao što su odnosi između SAD-a i Saudijske Arabije bili loši 70-ih godina kada je umalo došlo i do američke invazije Saudijske Arabije.
Red za gorivo u SAD-u 1973. nakon uvođenja embarga od strane Saudijske Arabije i drugih arapskih proizvođačaBilo je to vrijeme kada su arapski proizvođači nafte, uključujući i najvećeg, Saudijsku Arabiju, uveli embargo SAD-u zbog američke pomoći Izraelu za vrijeme Jomkipurskog rata 1973. godine (tada se Izrael sukobio s udruženim arapskim zemljama, ali ih je uspio sve poraziti) . Bio je to veliki udarac na američku ekonomiju, toliko velik da je SAD čak razmatrao i mogućnost vojne invazije arapskog poluotoka. Embargo, koji je također uveden i protiv Japana, Kanade, Nizozemske i Britanije, izazvao je veliki ekonomski šok na globalnoj sceni poznat pod nazivom Velika naftna kriza 1973.
Kako piše američki kolumnist Michael Peck za vanjskopolitički list The National Interest: “U to vrijeme SAD su, kao i ostatak svijeta, plaćali napuhanu cijenu nafte, no, umjesto da daju sav taj novac, što da je Amerika odlučila uzeti naftu silom? 2004. deklasificirani britanski vladini dokumenti otkrivaju kako su SAD razmatrali vojno zauzimanje bliskoistočne nafte”.
Američki plan invazije Saudijske Arabije i okupacije naftnih polja
Iako se u dokumentima ne spominje eksplicitan plan invazije, navodi se kako su britanski lideri bili zabrinuti. Tadašnji britanski premijer, Edward Heath, bio je do te mjere zabrinut, naročito pojedinim komentarima tadašnjeg američkog državnog tajnika Henrya Kissingera, da je dao britanskim obavještajnim službama da istraže američke namjere.
U izvještaju britanskih obavještajaca navodi se kako SAD “možda zaključi kako više neće moći tolerirati ovu situaciju te kako su SAD i njihovi saveznici prepušteni na milost i nemilost male skupine nerazumnih zemalja”. Izvještaj dalje navodi: “Vjerujemo kako bi američka preferenca bila brza operacija koju bi izveli sami, a cilj bi bio zauzeti naftna polja. Vojna sila za inicijalnu operaciju bi zahtijevala dvije brigade* – jednu za saudijsku operaciju, drugu za kuvajtsku i eventualno treću za Abu Dhabi”.
*Brigada – između 1,500 i 3,500 vojnika
U toj operaciji bi se znatno angažirala i američka mornarica situirana na prostoru Indijskoj oceana. Nadalje, u izvještaju se navodi kako bi nakon inicijalnog napada još dvije vojne divizije* mogle biti prebačene na teren iz SAD-a. *Divizija- između 10,000 i 20,000 vojnika
Procjenjivalo se da bi okupacija naftnih polja potrajala najmanje jedno desetljeće. No, planere ove invazije brinula je reakcija svijeta te su očekivali “totalno otuđenje” Arapa i većine Trećeg svijeta. Brinula ih je i reakcija SSSR-a, no nisu smatrali da bi se Sovjeti uključili u sukob.
Samo zauzimanje naftnih polja ne bi bio problem za Amerikance. Američka vojska već se povlačila iz Vijetnama i mogli su komotno dvije divizije izdvojiti za okupaciju na Bliskom istoku te i dalje imati dovoljno snaga na prostoru Europe za slučaj eventualnog sovjetskog napada.
Lokacija saudijskih naftnih poljaSaudijska Arabija pak 1973. nije imala ništa od naprednog naoružanja kojime danas raspolaže (a većinu je kupila upravo od SAD-a). No, neki sumnjaju da je i danas Saudijska Arabija sposobna uopće upravljati sa svom vojnom tehnikom koju je nakupovala zadnjih desetljeća.
Kako bi prošla ta invazija i zašto se u konačnici nije desila?
Što bi se desilo da je SAD izveo takvu invaziju u prvoj polovici 70-ih? Pitanje je koliko bi SAD uspješno mogli držati okupaciju. 70-ih godina arapski svijet bio je prožet idealima pan-arapstva, arapskim nacionalizmom i brojnim komunističkim militantnim skupinama koje su bile spremne na borbu protiv okupatora.
No, kao što i znamo, do invazije nije došlo. Kako se onda sve završilo? SAD su popustili – Kissinger je natjerao Izraelce da vrate okupirani poluotok Sinaj Egiptu uz obećanje da će uskoro krenuti proces i povratka od strane Izraela okupirane Golanske visoravni Siriji (kako i znamo, Izrael nikada nije vratio Golan Siriji i taj prostor se dan danas još uvijek nalazi pod izraelskom okupacijom).
U konačnici ovo je vjerojatno bila dobra taktika SAD-a jer da su krenuli silom u okupaciju bliskoistočne nafte stekli bi toliko neprijatelja da možda i ne bi mogli održati svoj status svjetske super sile. Naime, čak i činjenica da su njihovi potezi (podupiranje Izraela u ratu 1973.) rezultirali time da su arapski proizvođači uveli embargo i stvorili veliki ekonomski šok, dovela je do jednog dubokog raskola u samom NATO savezu koji se na neki način osjeća i dan danas. Pojedine europske zemlje počele su se udaljavati od SAD-a uvidjevši kako njihova politika na Bliskom istoku dovodi do problema i po njih.
Nakon ove krize odnosi između SAD-a i Saudijske Arabije kreću uzlazno. Već 1975. SAD šalje Saudijskoj Arabiji 60 vojnih zrakoplova jer je Saudijska Arabija sada zauzela znatan anti-komunistički stav. Rijad i Washington našli su zajednički jezik i imaju ga još od onda. U godinama nakon zajedno su aktivno podupirali razne anti-komunističke skupine u široj regiji, a od jedne od tih skupina, koja se borila protiv Sovjeta u Afganistanu, kasnije će nastati i Al-Qaeda. Ostalo je povijest i velik dio današnje geopolitičke stvarnosti upravo je rezultat te povijesti.
Antun Roša l advance.hr
Izvori/reference:
British feared US invasion of Saudi Arabia
http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/1450678/British-feared-US-invasion-of-Saudi-Arabia.html
Oil Embargo, 1973–1974
https://history.state.gov/milestones/1969-1976/oil-embargo
The Time America Almost Invaded OPEC
http://nationalinterest.org/feature/the-time-america-almost-invaded-opec-15726
Think US-Saudi Relations are Bad Now? The 70s Almost Saw an Invasion
http://sputniknews.com/middleeast/20160423/1038504688/us-plans-invasion-saudi-arabia.html