Politička bura koja je izazvana izglasavanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore rezultat je hrabrog poteza koji su povukli predstavnici prosrpskih Demokrata i upravo iz tog razloga slušamo žestoke reakcije Beograda i Banje Luke.
Prilikom glasanja o rezoluciji čak 55 zastupnika (skupštinu čini 81 zastupnik), članova suprotstavljenih političkih opcija, dalo je podršku rezoluciji.
Iako su svi nesumnjivo očekivali da će Građanski pokret URA sa svoja četiri zastupnika dati podršku rezoluciji, bilo je pitanje kako će se postaviti Demokratska Crna Gora Alekse Bečića, politička opcija koja je uživala podršku preminulog Amfilohija, crnogorsko-primorskog mitropolita.
Nijednim gestom i javnim istupom Demokrati nisu narušavali dojam da oni jesu prosrpska stranka, međutim, isto tako, nisu po mišljenje, makar ne otvoreno kao Demokratska fronta, išli u Beograd, niti su bilo čime nagovještavali da će odbaciti dosadašnji vanjskopolitički kurs Crne Gore (članstvo u NATO-u i EU). Tome je doprinio i Dritan Abazović, koji je svoj ulazak u Vladu uslovio zadržavanjem ranijeg smjera političkog djelovanja. Kroz nekoliko mjeseci profilisao se crnogorski trijumvirat premijer Zdravko Krivokapić, Abazović i Bečić.
Istog dana kada se glasalo o rezoluciji Skupština je smijenila ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici. Prilikom glasanja Demokrati sa svojih 10 zastupnika nisu podržali smjenu ministra. Podrškom članova GP URA i opozicije odluka je prošla sa 43 glasa “za”. Međutim, svi zastupnici Demokrata glasaju za rezoluciju uprkos tome što bi ona prošla i bez njihove podrške. Da stvar bude nevjerovatnija, jedna članica Pokreta za promjene, koji se smatra dijelom Demokratske fronte, Branka Bošnjak dala je podršku rezoluciji.
Tim potezom prvi put se desilo da jedna srpska stranka u regionu otvoreno prihvati sudske odluke koje su utvrdile da se u Srebrenici desio genocid. Težinu tog poteza najbolje oslikavaju brutalni napadi srpskih tabloida, koji već danima, prvenstveno Krivokapića i Bečića proglašavaju izdajnicima. U sve to uključili su se patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, koji su osudili takav civilizacijski iskorak. Narativ srpskih političkih elita da se u Srebrenici desio “incident”, “osveta” i ostala promašena opravdanja, narušen je uz pomoć dijela srpskih političara Crne Gore, odnosno onih koji i jesu dio te elite.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik proglasio je to “neprijateljskim činom” protiv RS-a. Smjenjivali su se njegovi stranački poslušnici ko će sočnije “oprati” Bečića i Krivokapića.
Dodik je nezadovoljan iz razloga što su Demokrati podrškom rezoluciji pokazali da odbacivanje politike koja se dokazala zločinačkom i generalno promašenom, ne znači ugrožavanje srpskog naroda, već upravo suprotno, skidanje bremena koje mu je ratno rukovodstvo Republike Srpske svojim suludim odlukama nametnulo. Upravo stalnim proglašavanjem Mladića “legendom” i “herojem”, i govoreći da je Rezolucija napad na Srbe, Dodik zločin svjesno kolektivizuje.
Neko će reći da su Demokrati bili pritisnuti međunarodnim faktorom, u što ne sumnjamo, međutim, kakvi god motivi stajali iza ovog poteza, mogli su i drugačije “odigrati”, spašavajući svoju glavu, jer bi rezolucija svakako prošla.
U prošli četvrtak, dominirajući narativ srpske političke elite o ratu u BiH, koji služi samo u svrhu uvjeravanja srpskog naroda da zločina nije bilo, a koji je u svjetskim okvirima neupitno poražen, prvi put je osporen, iznutra.
(klix)
wpDiscuz
