Ovog je tjedna demokratski predsjednički kandidat Joe Biden konačno imenovao s kim će “trčati” protiv Trumpa na izborima u studenom. Izbor je pao na Kamalu Harris, 55-godišnju odvjetnicu i senatoricu iz Kalifornije.
piše:Borislav Ristić I Večernji list
Premda su bolje obaviješteni izvori tvrdili kako je ta odluka donesena još prošle godine, sa samim imenovanjem Harris se neobično dugo kasnilo. Riječ je o klasičnoj marketinškoj predstavi u kojoj se odlaganjem neke odluke kod publike stvara osjećaj neizvjesnosti, kako bi se odluci dalo na težini i prikazalo ju kao nešto senzacionalno.
U tome se u dobroj mjeri i uspjelo, pa je tako izbor Harris za Bidenovu zamjenicu bila udarna vijest u svim medijima. To je neobično, jer sama funkcija zamjenika predsjednika u američkom sustavu i nema neki značaj.
Potpredsjednici su ljudi čija je uloga zamišljena tako da predstavljaju vjernu sjenu predsjednika, na kojemu je pak sav fokus. Njih se imenuje kao nekoga tko će zamijeniti predsjednika u slučaju da se dogodi nešto što nitko ne želi, naime, da predsjednik umre ili bude smijenjen. Dotle su nevidljivi i bez utjecaja.
Uobičajeni razlog zbog kojeg se u izbornoj utrci imenuje kandidat za zamjenika predsjednika jest da predsjedničkom kandidatu donese glasove države iz koje dolazi. Kako je američki izborni sustav elektorski, u kojem se izbori odlučuju pobjedom u svega nekoliko “neodlučnih” država, vezanih uglavnom za tzv. pojas hrđe, tako najčešće i kandidati za potpredsjednika dolaze iz tih država. Međutim, Kamala Harris se ne uklapa u ovaj obrazac, jer dolazi iz države koja je i inače jaka demokratska utvrda, tako da njezin izbor neće pomoći Bidenu oko pridobivanja glasova bijele radničke klase sa Srednjeg zapada.
Zbog toga su krenule različite spekulacije o tome zašto je izbor pao baš na senatoricu Harris, jer ona nije baš omiljena među različitim ciljnim skupinama. Teško bi se moglo reći da će osoba sa šarmom šalterske službenice osvojiti velike simpatije kod bilo koga. Na jednu osobu koja ju voli dolazi njih pet koje ju ne mogu smisliti. Svoj otresit karakter je pokazala i na debatama, zbog čega je i ispala iz utrke još u ranoj fazi. Svi se sjećamo kako je oštro napala Bidena zbog njegove segregacionističke prošlosti, pa je utoliko čudnije da upravo nju sada bira kao osobu od najvećeg povjerenja.
Kamala Harris ni privatno ni profesionalno nije kandidatkinja koja bi mogla pobuditi veliki entuzijazam kod glasača. Lijevo krilo demokrata ju ne voli jer za njih ona predstavlja kandidata Silicijske doline, iako se pretpostavlja kako će te veze donijeti novac kampanji.
Među afroameričkom zajednicom je, pak, poznata kao javna tužiteljica koja ih je nemilosrdno trpala u zatvor. Kako je karijeru gradila pod zaštitom moćnog gradonačelnika San Franscica, Willija Browna, s kojim je godinama bila u ljubavnoj vezi, pretpostavlja se da tu ima puno kostura u ormanu, koji će početi ispadati sada kada je zaigrala u “nacionalnoj ligi”.
Prema pisanju New York Timesa, pored Harris, u užem krugu izbora za Bidenovu zamjenicu našle su se još tri kandidatkinje – senatorica Elizabeth Warren, guvernerka Michigana Gretchen Whitmer i bivša Obamina savjetnica za nacionalnu sigurnost, Susan Rice. Rice je navodno otpala zbog toga što nema političkog iskustva, iako je dugo surađivala s Bidenom. Warren bi donijela glasove lijevih radikala, ali je otpala zbog svojih godina (71) i boje kože. Whitmer bi vjerojatno osigurala Bidenu Michigan, ali je i za nju hendikep predstavljalo to što je bjelkinja.
Kamala Harris je, navodno, zadovoljavala sve zadane kriterije za izbor. Tako je njen izbor komentirao bivši vođa demokrata u senatu, Harry Reid, izjavivši kako je “na Bidenovu odluku odlučujući utjecaj imalo pitanje rase”. Zato se treba prisjetiti upravo njenog neugodnog napada na Bidena za rasizam. Iako nekome može zvučati licemjerno da mu sada pristaje biti zamjenica, njen pristanak se može tumačiti i kao davanje oprosta Bidenu za rasističku prošlost. Taj njezin napad na Bidena bio je dio programirane pripreme za njenu sadašnju nominaciju.
Bidenu je za zamjenicu izabrana obojena žena koja je spremna oprostiti mu njegove grijehe. Prenesena na veliko platno, ta slika nam prikazuje Bidena kao staru Ameriku na izdisaju, dok je Harris simbol nove Amerike, koja će zamijeniti staru i dati joj oprost za njenu rasističku prošlost. Za većinu ljudi ovakva slika Amerike nema puno smisla, ali za poklonike progresivističkog kulta ona ima magijsku moć. U središtu tog kulta je rasno pitanje. To je i razlog zbog kojeg je pri izboru Bidenove zamjenice odlučilo to pitanje, a ne racionalna politička kalkulacija.
Svaki će napad na Kamalu Harris biti protumačen kao izraz rasizma ili seksizma. Glavna poruka kampanje bit će: “ako izaberete nas prestat će rasni nemiri koje sada izazivamo na ulicama američkih gradova, koji su podijelili zemlju; jedino tako može doći do iscjeljenja duše nacije”. Oprost će, jasno, dobiti samo oni koji svoj glas povjere demokratima. Pitanje je, međutim, koliko će Amerikanaca pristati na tu vrstu moralne ucjene i povjerovati u politički igrokaz u režiji ljudi koji sami predstavljaju opreku onome što navodno promoviraju.
A ako se po jutru dan poznaje, možda ima neke simbolike u tome što je ta “vizija” nove Amerike pod vodstvom Bidena i Harris na njihovom prvom zajedničkom skupu u Delawareu popraćena – nestankom struje.