Kako je jedan zaboravljeni detalj na sarajevskoj izložbi podsjetio na „stara savezništva“: Jedan od osnivača HDZ-a u Sarajevu bio je Nusret Šišić Dedo, a četvrtina članova predsjedništva bili su Muslimani

Iako izložba prezentira eksponate iz vizure bošnjačke strane u BiH, i njenog krnjeg Predsjedništva koje je tijekom rata izgubilo legitimitet za predstavljanje sve tri sukobljene strane, pojedini detalji iz izložbe podsjećaju starije na neka davna „vezivanja zastava“, a mlađima otkrivaju jedan dio povijesti koji se iz današnje vizure čini kao nemoguća.

Jedan detalj koji je uočen i koji je potaknuo raspravu na mreži „Reddit“ je izborni plakat HDZ-a iz 1990. godine, a na kojem se, pored križa, nalazi i polumjesec. Kreator plakata je očito ciljao na neko nejasno jedinstvo katolika i muslimana u BiH. Sudionici, uglavnom mlađe generacije su u nevjerici komentirali ovaj detalj, te predvidljivo skrenuli u diskusiju o tome tko je započeo rat i otrovao odnose između Hrvata i tadašnjih Muslimana.

Drugi zanimljiv detalj na plakatima je samoidentifikacija SDA kao „muslimanske stranke“, i to u doba kada nije bilo nikakvih restrikcija o nacionalnom izjašnjavanju. Štoviše, nekoliko tisuća ljudi su se na popisu 1991. izjasnili kao Bošnjaci, naspram nekoliko milijuna Muslimana.

Tim povodom se prisjećamo i osnivačke konferencije HDZ-a u Sarajevskoj „Skenderiji“, gdje su govornici bili i Adil Zulfikarpašić, pa i kasniji bošnjački ideolog Muhamed Filipović.

U kulturno-sportskom centru “Skenderija” u Sarajevu 18. kolovoza 1990. održana je osnivačka skupština HDZ-a BiH. Pred pet tisuća članova, izaslanika i simpatizera HDZ-a, izabrano je radno predsjedništvo, u kojemu su četvrtina članova bili Muslimani. Od dužnosnika HDZ-a Hrvatske skupu su bili nazočni D. Brozović, M. Žagar, N. Jurica, fra T. Duka, Z. Babić i P. Glumac. Skup su pozdravili u ime SDA. Zulfikarpašić, Foruma za zaštitu nacionalnih prava Muslimana M. Filipović, Hrvatske stranke iz Zagreba H. Šošić, Demokratskoga saveza Kosova F. Agani, Demokratskoga saveza Vojvodine M. Bićanić, Hrvatske republikanske stranke I. Paraga, Hrvatske demokratske stranke D. Stipac i Hrvatskoga islamskoga centra iz Sydneya R. Avdić. Skupštinu je dosta neuko vodio A. Beljo.

Skup je počeo sa zakašnjenjem, uz izvjesne novinarske pretpostavke da su M. Žagar i D. Brozović nagovarali D. Perinovića da se ne kandidira za predsjednika HDZ-a BiH, čemu se usprotivio A. Zulfikarpašić. Uvodni referat podnio je D. Perinović, predsjednik IO HDZ BiH. U dugom obraćanju, prekidanom što spontanim, što dirigiranim aplauzima, govorio je o utemeljenju Inicijativnoga odbora HDZ BiH 19. siječnja 1990., hrvatskoj povijesti, neprijateljima Hrvata u BiH, 250.000 članova HDZ-a u 60 općinskih odbora u BiH, o tome da se u zapadnoj Hercegovini nitko više ne učlanjuje u HDZ, jer su svi postali članovi, o nemijenjanju granica BiH, o suverenoj i konfederalnoj BiH, o braći Muslimanima, i o pretvaranju Bosne i Hercegovine u balkansku Švicarsku.

Bilo je u njegovu govoru i megalomanskih usporedaba, kao ona da je 2. lipnja 1990. u Duvnu, na sastanku privremenih koordinacijskih odbora HDZ BiH, Perinović izabrana za predsjednika IO HDZ BiH, kao što je kralj Tomislav na Duvanjskom polju izabran za hrvatskoga kralja. A. Zulfikarpašić, obratio se u ime 400.000 članova SDA, te istaknuo kako SDA vjeruje Hrvatima u BiH i kako su oni najvjerniji saveznici bosanskohercegovačkim Muslimanima. Ta konstatacija bila je dočekana frenetičnim aplauzom. H. Šošić, u svojemu obraćanju okomio se na predsjednika SIV-a A. Markovića, da treba Hrvatskoj vratiti deset milijardi dolara deviza, a Bosni i Hercegovini pet, davši potporu F. Abdiću. Zajedničko djelovanje SDA i HDZ-a najavio je i M. Filipović. U popodnevnim satima usvojen je Statut HDZ-a BiH i Programska deklaracija. U čl. 4. Statuta kaže se da HDZ BIH djeluje na području BiH i “ostalom teritoriju SFRJ”. U čl. IX. Programske deklaracije kaže se “da HDZ BiH odlučno stoji na stajalištu da se odnosi u državnoj zajednici naroda Jugoslavije mogu zasnivati na dosljednom poštovanju svakoga naroda na samoodređenje do odcjepljenja”.Nakon stanke pristupilo se biranju članova Koordinacijskoga i Izvršnoga odbora HDZ BiH. I tada je došlo do svojevrsna raskola na skupštini. Na prijedlog da se za predsjednika koordinacijskoga odbora izabere D. Perinović, s tribina se začuo povik: “Nećemo Srbina za predsjednika”.

Nakon polusatne stanke, u kojoj su se prikupljali potpisi potpore za predsjedničku kandidaturu M. Lasića, vatrenim govorom skupu se obrati fra Tomislav Duka, koji se založio za dr. D. Perinovića za predsjednika. Taj je prijedlog prihvaćen i D. Perinović je većinom glasova izabrana za predsjednika Koordinacijskoga odbora HDZ BiH. Kada je D. Perinović predlagao članove Koordinacijskoga i Izvršnoga odbora HDZ BiH, ponuđeno članstvo odbili su I. Šarac (Tomislavgrad) i V. Zorić (Grude). Nakon skupa u sarajevskoj Skenderiji, na povratku u Hercegovinu, nekoliko autobusa je kamenovano.

O osnivačkoj skupštini HDZ-a BiH u Sarajevu oglasio se i M. Jergović. On piše kako je D. Perinović nekritično i katkad neumjereno govorio, a da su najuvjerljivije izlagali M. Filipović, H. Šošić i fra T. Duka. Međutim, pita se Jergović, na skupu nije bilo eminentnih hrvatskih intelektualaca u BiH (A. Vuletić, V. Koroman, M. Stojić, V. Lukić, I. Lovrenović). “Time se obistinjuje predviđanje da će bosanski HDZ biti različit od domicilnoga i po tome što će biti potpuno narodnjačka organizacija, lišena elite, ako to već nije ona crkvena”.

U HDZ-u BiH za prvoga čovjeka nametnuo se Davor Perinović, liječnik iz Sarajeva. U svojim prvim istupima žestoko se okomio na SK CK BiH, ističući da su Hrvati u BiH potisnuti na marginu, ali je s pojedinim političkim nespretnim izjavama iznenađivao javnost. Tako je u razgovoru s novinarima, u svojemu stanu u Sarajevu, koji je postao HDZ-ov inicijativni stožer, izjednačio bosanske franjevce s komunistima.