Sve što OHR nametne, tada kad je odlučio da će to biti, među Hrvatima će biti shvaćeno kao SDA amandmani a izlazak na izbore izlazak prema SDA očekivanjima.
Ne po presudi Ustavog suda BIH.
OHR je ukratko ubio vlastiti autoritet a HNS više nema komfort pojašnjavati kako se mora izići na izbore.
Ne mora se. Ništa se u životu ne mora nego umrijeti.
No osim institucije OHR-a još jedna institucija je pokazala da radi u interesu SDA a ne države i po njenom ustavu i zakonima.
Ministarstvo sigurnosti (na čijem je čelu lik koji je u ratu Mlaći od Bugojna naznačavao koje hrvatske zatočenike na stadionu Iskra treba “dodatno obraditi” da bi potom postao dva puta ministar, nikada optuženik za ratni zločin), nije se niti oglasilo povodom prijetnji, prosvjeda i državnog udara koji je organiziran u Sarajevu. Samo zato jer je nerede vodio SDA a prijetnje ratom puštala SDA mašinerija.
Možemo li zamisliti HDZ ili SNSD prosvjede koje Selmo ne zaustavlja, ne snima i pušta da se događa ulica?
Dobro ste pročitali ovo za državni udar.
Budući da je institucija OHR-a dio ukupnog Daytonskog sporazuma prema kojem funkcionira država BIH, onda su prijetnje OHR-u, protesti , uskrata slobode kretanja i slobode djelovanja, nasilničko traženje da se izmjeni odluka, od jedne BH institucije, ništa drugo nego državni udar.
I razumijemo Srbe, njih se događanja oko Schmidta ne tiču, ali zar je moguće da niti jedan hrvatski političar nije otvorio ovo pitanje, zatražio ostavku odgovornog ministra Selme?
Ili barem pojašnjenje zašto je počinio kazneno djelo nesavjesnog obavljanja dužnosti?
I baš nitko da ga se sjeti i to baš u danima kada su obljetnice zločina u Bugojnu.
Onih zločina za kojih odgovornih nema. A neki su i izbrisani iz optužnica.
Doista imamo li mi Hrvati političare ili su baš svi leziljebovići kao Dario Knezović?