Nacionalističke stranke gotovo u svim lokalnim zajednicama u BiH od rata do danas vode glavnu riječ. Odlike njihove vladavine su: pljačkanje, duhovno i materijalno uništavanje naroda, neprestano raspirivanje najnižih nacionalističkih strasti, širenje mržnje i netrpeljivosti prema drugima, korupcija, nepotizam, nezakonito bogaćenje… Ukratko: sustavno i dosljedno uništavanje.
Kada je u pitanju Federacija BiH, glavne nacionalističke kolovođe su SDA i HDZ BiH. To su dvije najjače stranke kod Bošnjaka odnosno Hrvata. One su narod uvele u rat i narod su ‘izvele’ iz rata. Političari koji su djelovali u okrilju ovih stranaka isključivi su krivci za sukob između Bošnjaka i Hrvata u kasnijoj Federaciji. Politika koja se kovala u ovim strankama krivac je za: tisuće mrtvih, ranjenih i silovanih, desetke tisuća protjeranih sa svojih ognjišta, krivac je za masovne pokolje, logore, sustavno uništavanje imovine, itd. I dvadesetak godina poslije ovih užasnih događanja, politika je ovih stranaka ostala ista. To se posebno vidi u predizborno vrijeme kada pokažu svoje pravo (nakazno) lice. A narod prešućuje i potiskuje zlo koje je proizvedeno u ovim strankama misleći da će ga se na taj način riješiti.
Spomenute nacionalističke stranke (nažalost i većina drugih) na predizbornim skupovima uglavnom ponavljaju iluziju o ugroženosti ‘nas’ (‘svoga naroda’) kojima, jer smo malobrojni i nezaštićeni, prijeti nestanak. Krivac za to su ‘oni’. ‘Svoj narod’ se poziva da zbije redove i prijeđe preko crte u nacionalno, k’ ‘svojima’, jer: „zajedno smo jači“; odnosno: „mi smo snaga ove zemlje“.
Jer je pristao na sistematsko zaglupljivanje, narod još nije zreo na sagledavanje sadašnjeg užasnog stanja i istinoljubivog (objektivnog) pogleda na prošlost. Nacionalistički zavodnici su majstori raspirivanja najnižih i najprimitivnijih instinkata rulje. Dok god se bude hranila njihovim poslasticama, rulja će sve više tonuti u kaosu i sve dublje padati u životni besmisao. Izgleda da je otupjelost rulje toliko velika da više ne vjeruje ni vlastitim očima; potkučivati joj dokumente da su joj naci idoli prevaranti, besmisleno je. Dok god rulja bude ovakva, njom će lako manipulirati nacionalistički zlodusi. Književnik Svetislav Basara za sitne nacionalne zloduhe veli: „Oni ne mogu da žive bez smrti, naročito tuđih; neprestano broje leševe, dodaju hiljade fiktivnih smrti na ionako zastrašujuće liste streljanih i zaklanih da bismo zauvek bili lider u regionu u broju žrtava po glavi stanovnika i da bismo imali što više argumenata za samosažaljenje i projekciju krivice na druge. Besramno jedu i piju po grobljima. Drže posmrtne govore. Prijatelje počnu istinski voleti tek kada pomru i oslobode im ‘prostor za život’.“
Sudeći prema vladajućim političarima od rata do danas, koji su barem u nekoj mjeri slika birača, izgleda da su se narodi opredijelili za samouništenje. Pljačkanje, uništavanje, ponižavanje ‘svoga naroda’ većina tolerira samo zato što to rade ‘naši’. To je odlika naroda opredijeljenoga za samouništenje. Mala je utjeha ako se to čini nesvjesno.
Pokretačka snaga naci(onalističkih) političara, konkretno hadezeovih i ezdeaovih, jest vlastito povećanje materijalnih dobara, političke moći i društvenog utjecaja. ‘Briga’ za narod je biznis koji donosi dobrobit svome ‘borcu’ (Pantovčak na Radobolji). Oni ‘suosjećaju’ i ‘supate’ sa svojim ‘ugroženim’ narodom samo zbog toga što im to donosi podebljanje bankovnih računa, umnožavanje vikendica po planinama i vila po predgrađima, članstvo u bezbroj upravnih i nadzornih odbora i sl. Oni su – da upotrijebim riječi Svetislava Basare – „vrhunski inženjeri lažnog suosjećanja“. Kao slikoviti primjeri mogu poslužiti jedan prozorski političar XY, donedavno visokorangirani, i Dragan Čović. Većina Prozoraka sjeća se XY-ovih suza na predizbornom skupu njegove stranke (SDA) u Prozoru. On je tada oplakivao sudbinu prozorskih Bošnjaka, a poslije skupa je nastavio živjeti raskošno kao i prije, pred očima sirotinje iz ‘svoga naroda’. Drugi primjer su suzne oči i drhtavi glas Dragana Čovića nad sudbinom Hrvata u BiH na sjednici Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru. Čim je ušao u vlast, kojeg li čuda!, povratio mu se osmijeh na lice.
Zato je logično da će ove stranke poslije izbora biti zajedno jer jedna uvjetuje postojanje drugoj. Njihova logička struktura i misaoni koncept potpuno je identičan. Također je logično da će se okomiti na ljude koji imaju drukčije poglede na život, koji život promatraju na ljudskiji, humaniji način s one strane svih besmislenih i čovjeka nedostojnih podjela. Smetaju im ljudi koji se bore da svoj kratki život na ovoj zemlji prožive smislenije i sretnije.
Prometej.ba
wpDiscuz