Simbol patriotizma, prkosa, poštenja i sportskog uspjeha koji je došao u nadolazećim desetljećima, a na istim vrijednostima počiva i danas, kako to navodi splitski klub, osnovali su Vjekoslav Ivanišević, Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella i Ivan Šakić, uz pomoć Vladimira Šore i profesora Josipa Barača.
Hajduk je na svoj rođendan podsjetio ovim riječima:
“Kada su u ljeto 1910. godine praški studenti ponovno došli na ferije, zatekli su u klubu novonastalu situaciju, koju usprkos svemu nisu više mogli izmijeniti.”
Sretna okolnost
Prošli su i ovi praznici, a da na polju nogometnog sporta nije ništa učinjeno. Bila je međutim sretna okolnost da su kroz jesen ostala u Splitu, dva “Pražanina” Fabjan Kaliterna i Lucijan Stella koji su se povezali s već poznatim sportašem graditeljem Vladimirom Šorom. Ovoj trojici konačno je pošlo za rukom da kroz prosinac 1910. i siječanj 1911. godine pripreme sve za osnivanje novog nogometnog kluba pod imenom Hrvatski nogometni klub Hajduk.
Nova ispravljena molba predana je na odobrenje preko tadašnjih nadležnih splitskih vlasti. Namjesništva u Zadru, na kojoj su prema tadašnjim propisima bili potpisi najmanje trojice osnivača: Fabjana Kaliterna, Lucijana Stelle i Vladimira Šore.
Klupska pravila Hajduka bila su odobrena odlukom. Namjesništva u Zadru od pretposljednjeg. namjesnika Nardellija, dana 13. veljače 1911. godine, pod poslovnim brojem VIII – 534, što se smatra aktom Hajdukovog rođenja.
Ova odluka je osnivačima, potpisnicima molbe, stavljena na znanje aktom. Kotarskog poglavarstva u Splitu, policijski odsjek, dana 16. veljače 1911. godine pod poslovnim brojem 2045. Kako molba za odobrenje pravila nije bila propisno biljegovana, to je Lucijanu Stelli bio dostavljen od strane, prenosi Index.
Nisu se mogli odlučiti za ime
Splitski studenti iz Praga, zajedno s Vladimirom Šorom, sve su oko osnutka kluba odradili kako je bilo predviđeno, savladavši sve prepreke kojih je bilo na putu do konačnog osnutka kluba, osim što se nikako nisu mogli složiti kako nazvati svoj klub. Ne mogavši se odlučiti za ime, mladići potraže savjet od starog mudrog gimnazijskog profesora Josipa Barača, koji je uživao veliki ugled u Splitu, posebno kod srednjoškolske omladine. Poput vjetra upadnu mu u zbornicu.
Profesore, pomagajte, kakvo ime klubu da damo, hoćemo li Borac, ili je ljepše Hajduk – izusti Fabjan Kaliterna, ili možda Uskok, ili…
Stari profesor se zamisli gladeći bradicu:
Upali ste mi nepozvani, bez kucanja, baš poput pravih hajduka. Stoga evo vam imena HAJDUK, hajduci….I kao što znate, kao što smo vas u školi učili, ta riječ simbolizira sve najljepše u našem narodu, junaštvo, čojstvo, drugarstvo, ljubav za slobodom, prkos nemoćnoga, zaštitu slabome. Budite dostojni tog velikog imena!”
“To je naša povist, tako je to bilo…”, zaključuje Hajduk.
wpDiscuz
