Mrske i drske Jugoslavije odavno više nema, super nam je, super se živi, imamo pravo slobodno misliti i govoriti, osim protiv NATO-a, EU, Brusselsa, Plenkovića itd. Ugl. nismo gladni, ne idemo u Trst po leviske, leviske trče k nama, dakle svoji smo na svome, sve nas je više, berićet je.
Ključ uspona Komunista tijekom WWII leži u dvije riječi , točnije u jednoj: U Fundamentalizmu. Nigdje na tlu Europe nije bio toliki ustanak naroda protiv tadašnje najveće svjetske sile koliko na tlu Juge. I u prvu je Prkačin kada kaže da Tito nije mario za žrtve. Njega je zanimalo samo gorivo, gorivo koje će probuditi mase. A to gorivo Titu je nakon propasti Užičke Republike dao nit manje nit više nego čovjek ravan njemu po fundamentalizmu no onom nacističkom – Ante Pavelić.
Taman kad su komunisti mislili da je gotovo i da ne postoji šansa da se u gradskim sredinama Jugoslavije povežu i organiziraju jaki pokreti otpora, taman kad je Užička propala, kad je dogovor s Mihajlovićem propao, širom Dalmatinsme Zagore, Zapadne HercegBosne, kreću ustanci, spontani ustanci seljaka. Oni će biti direktna posljedica Pavelićevog genocida nad Srbima i izdaje Hrvata Dalmacije te savršen prostor otkud će Tito širiti svoj utjecaj i agitirati mase.
Nikada se nitko nije bavio pitanjem koja bi cijena naših života bila plaćena da Pokreta Otpora nije bilo, odnosno što bi bilo s ovim narodima da su kao i većina ostalih u Europi mirno čekali da se velike sile pokupe i odu, uglavnom su udžbenici punjeni divljenjem Titu i Revolucionarnoj organizaciji.
A ta će organizacija od 1945 pa sve do njegove smrti sijati režim jednoumlje, doduše i tehnološki i tehnički napredak. Neki tvrde da se zaostalom narodu i nije moglo drugačije nametnuti progres. No bilo kako bilo eto, par stavki na razmišljanje.
No teza da je Tito trebao Paveliću dići spomenik nije naša. Izgovorio ju je jedan prokomunistički povjesničar.
Jučerašnji dan generacijama prije nas ostao je upamćen kao Dan Republike.
Zemlja rođena u gluho doba noći
Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu, u noći između 29. i 30. studenog, a završilo je u pet sati ujutro.
Na sjednici su se okupili vijećnici, predstavnici partizanskog pokreta iz cijele ratom zahvaćene Jugoslavije. Nisu došli samo Makedonci i Vojvodina, jer nisu uspjeli probiti frontove.
Zasjedanje AVNOJ-a i odluke koje su na tom zasjedanju donesene tada su bile udarne vijesti u cijeloj Europi, pa iu SAD-u.
Sve se to događalo u vrijeme kada su saveznici, zemlje antihitlerovske koalicije, predvođene Velikom Britanijom, SAD-om i Staljinovim Sovjetskim Savezom, “raspravljale” hoće li priznati jugoslavenske partizane kao jedini ozbiljniji oslobodilački pokret na Balkanu. .
Vođa pokreta Josip Broz Tito dobro je znao da će biti „ozbiljan faktor“ u oslobođenoj Europi samo ako se „održi“ oslobodilački pokret i uspostave institucije vlasti. Zato je i sazvan AVNOJ.
Nećemo kralja, hoćemo Tita
Na sjednici u Jajcu odlučeno je da se kralju Petru Drugom Karađorđeviću i njegovoj obitelji zabrani povratak u Jugoslaviju jer bi to, kako stoji u odluci, “moglo dovesti do građanskog rata”.
AVNOJ je proglašen vrhovnom zakonodavnom i izvršnom vlašću u ono što je tada definirano kao Demokratska Federativna Jugoslavija. Osnovan je i Nacionalni komitet narodnog oslobođenja Jugoslavije kao izvršno tijelo AVNOJ-a.
Demokratska Federativna Jugoslavija definirana je kao zajednica ravnopravnih naroda.
Sve su te odluke kreirali Moša Pijade i Edvard Kardelj, ali ih je na skupu predložio Tito. Za njihovo usvajanje jednoglasno je glasalo svih 142 vijećnika.
Tanjug, maršal i grb SFRJ
Te noći u Jajcu su utemeljeni neki od simbola buduće SFRJ.
Na prijedlog Slovenaca ustanovljen je čin maršala Jugoslavije i taj je naslov dodijeljen Titu.
Tito je izabran i za prvog predsjednika Narodnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, koji je zapravo bio privremena vlada. Tito je u toj vladi bio i ministar obrane, te vrhovni zapovjednik oružanih snaga.
Po mnogima te su odluke bile temelj za stvaranje kulta Titove ličnosti.
Uz vijećnike u Jajce potkraj studenoga 1943. stižu diplomati i umjetnici. Bili su tu pripadnici vojne misije Velike Britanije, glumci partizanskog kazališta te brojni pjesnici, glazbenici i slikari.
Đorđe Andrejević Kun je u Jajcu prije AVNOJ-a skicirao grb nove Jugoslavije, koji će postati jedan od najpoznatijih simbola SFRJ.
– Strani diplomati vidjeli su da mi nismo neki banditi, nego ozbiljni ljudi koji se bave umjetnošću i grade državu – govorio je nakon rata poznati kipar Antun Augustinčić.
Tito i njegove kolege dobro su znali koliko je važno poslati pravu vijest u pravo vrijeme, pa je nekoliko dana prije AVNOJ-a osnovan Tanjug – Telegrafska agencija nove Jugoslavije, piše Srpskainfo .
wpDiscuz
