Ovaj spomenički kompleks na prijevoju Makljen obilježava sjećanje na partizanske vojnike koji su se borili i dali svoje živote tijekom Bitke za ranjenike (poznatije kao Bitka na Neretvi) gdje su partizani (pod zapovjedništvom Josipa Tita) branili dolinu rijeke Neretve i planinski prijevoj na planini Makljen, sprječavajući trupe Osovine (Njemce, ustaše, Talijane i četnike) da napadnu ~4000 ranjenih partizana u obližnjoj Centralnoj bolnici tijekom kraja veljače/početka ožujka 1943.
Drugi Svjetski rat
U zimu 1942. Hitler je postao zabrinut zbog situacije u Sjevernoafričkoj kampanji i teškoćama s kojima se suočava njemački napad na Staljingrad , jer se činilo da se sile Osovine suočavaju s porazom na obje ove fronte. Hitler je teoretizirao da bi takvi porazi mogli otvoriti jugoslavensku regiju za kasniju savezničku kopnenu invaziju i stvaranje nove jugoslavenske fronte. Kako bi bio spreman za ovaj potencijalni saveznički napad, Hilter je naredio zapovjedniku u jugoistočnoj Europi, Alexanderu Löhru , da organizira plan za brisanje svih partizanskih boraca otpora koji bi mogli ometati njemačko planiranje ili operacije. Löhr je organizirao ono što će postati poznato kao ‘ Četvrta neprijateljska ofenziva ‘ (također poznata kao ‘Operacija Slučaj Bijeli ‘), čiji je cilj bio ne samo zgnječiti partizane, nego i, što je najvažnije, uhvatiti partizanskog vođu Josipa Tita. Njemačke ofenzive za ovu operaciju započele su na više lokacija početkom siječnja 1943. Dok su Tito i njegova središnja partizanska zapovjedna postrojba, nazvana Glavna operativna grupa (MOG), uspjeli izbjeći njemačku vojsku koja ga je progonila tijekom sljedećeg mjeseca veljače, postalo je Titu je bilo jasno da MOG možda neće moći održati svoje položaje braneći se od pokušaja Osovine da ih progoni preko istočne strane doline rijeke Nevetve kod Jablanice. To se posebno odnosilo na to što su sa sobom nosili evakuirane ranjenike iz Partizanske centralne bolnice.
Slika 1 : Partizanske jedinice prelaze Neretvu preko srušenog mosta u Jablanici, 1943.
Nakon uspješnih misija slanja trupa pored Prozora preko planine Raduša preko prijevoja Makljen da napadnu njemačke položaje u Gornjem Vakufu, Tito je tražio bijeg od njemačkih progonitelja, posebno u svjetlu broja partizanskih trupa koje su poginule osiguravajući prijevoj Makljen. Tito je tada osmislio hrabru strategiju stvaranja manevra pogrešnog usmjeravanja — ta je taktika uključivala navođenje njemačkih trupa na pomisao da će Tito s položaja Gornjeg Vakufa krenuti na sjever dolinom rijeke Vrbas prema Bugojnu. Da bi stvorio ovo krivo usmjeravanje, Tito je uništio sve mostove preko rijeke Neretve i Rame od mjesta Jablanica do Prozora, podvig koji je postigla Pionirska četa MOG-a od 1. do 4. ožujka 1943. Pogrešno usmjeravanje je bilo uspješno, budući da je rušenje tih mostova dovelo Nijemce do zaključka da su partizani pokušavali spriječiti četničke snage s istočne strane rijeke Neretve da ih presretnu na njihovom maršu prema Bugojnu. Dakle, dok su Nijemci krenuli na sjever u divljoj jurnjavi preko prijevoja Makljen kroz dolinu Vrbasa do Bugojna, Tito se vratio na jug u Jablanicu, gdje je njegova četa Pioneer napravila improvizirani drveni prijelaz preko ruševina nedavno uništenog Jablaničkog mosta (koji je navodno trebalo im je samo 19 sati za izgradnju). Do 9. ožujka cijela postrojba MOG-a (koja se sastojala od preko +10.000 partizanskih boraca) prebačena je preko rijeke Neretve preko ovog klimavog improviziranog mosta, uključujući otprilike 4.000 ranjenih vojnika i civila iz evakuirane Centralne bolnice. Nakon što je sa svojim MOG-om pregazio Neretvu,
Slika 2: Plakat jugoslavenskog filma za film ‘ Bitka na Neretvi ‘ iz 1969.
Iako bi se moglo tvrditi da su partizani ‘ izgubili ‘ ovu bitku jer nisu porazili njemačke jedinice koje su ih progonile, partizanski cilj je bio izbjeći zarobljavanje i spriječiti sile Osovine da ih progone preko rijeke Neretve (i učinkovito spasiti tisuće ranjenih vojnika od pogubljenje), učinilo je cjelokupnu misiju uspješnom za Tita i njegove partizane. Ne ostavljati ranjene vojnike bilo je važno obećanje koje je Tito održao svojim ljudima, osobito nakon što su Nijemci pogubili toliko ranjenih partizanskih vojnika na Zlatiboru u Srbiji tijekom zime 1941. U međuvremenu, ti su događaji također poslužili kao snažan moralni i duhovni poticaj pobjeda za partizane, jer se vidjelo da su ‘ prepametni ‘ i ‘ nadmudrili” veću i bolje opremljenu njemačku vojsku. Događaji iz tih bitaka i manevara prikazani su u jugoslavenskom filmu ‘Bitka na Neretvi’ iz 1969. godine ( Slika 2 ), koji je bio jedan od najskupljih filmova ikada snimljenih u Jugoslaviji.
U filmu je sudjelovao veliki broj međunarodnih zvijezda, poput poznatih holivudskih zvijezda tog doba poput Orsona Wellesa i Yula Brennera (koji su bili privučeni projektom zbog ogromnih iznosa novca koji je ponuđen), ukrajinskog glumca Sergeja Bondarčuka i njemačkog glumac Curd Jürgens. Bio je nominiran za ‘ Najbolji film na stranom jeziku ‘ na 42. filmskom natjecanju Američke filmske akademije 1970., ali nije pobijedio. Ovaj film možete pogledati u cijelosti u rubrici Video arhiva baze Spomenik .
Spomenik Gradnja
Još 1960-ih godina pokrenuti su napori da se obilježi partizanski pohod na prijevoju Makljen tijekom Bitke na Neretvi. Istraživanje beogradskog istraživača Andrewa Lawlera sugerira da su dva kratka obeliska (visoka oko 4 m) izgrađena 1963. kao obilježje komemoracije tom mjestu. Zapisi pokazuju da je ovaj izvorni kompleks Makljena bio jednostavnog skromnog dizajna, ali nažalost nije bilo moguće pronaći fotografije ovog izvornog mjesta. No, tu ne bi bio kraj naporima da se Makljen valorizira.
Sredinom 1970-ih na lokalnoj, regionalnoj i jugoslavenskoj razini pokrenuti su planovi za stvaranje mnogo velebnijeg spomeničkog kompleksa u spomen na događaje iz Drugog svjetskog rata na Makljenu. Godine 1976. raspisan je poziv umjetnicima i arhitektima diljem Jugoslavije za idejna rješenja za spomenik. Pristiglo je gotovo 50 planova, no 26-člana selekcijska komisija na kraju je odabrala koncept poznatog dizajnera Boška Kućanskog ( Fotografije 3 i 4 ). Proračun odobren projektu iznosio je otprilike 16,7 milijuna jugoslavenskih dinara (7,8 milijuna funti) — otprilike 60% tog troška pokrila je Bosna, a ostatak su pokrile druge republike. Izgradnja projekta započela je 1976. godine ( slike 5 i 6) i dok eksplicitne informacije nisu jasne, čini se da su izvorni spomenici obelisci srušeni kako bi se napravio prostor za novi kompleks spomenika. Nova memorijalna građevina službeno je otkrivena javnosti 12. studenog 1978. godine, a osobno ju je svečano otvorio i otvorio predsjednik Josip Tito na tom mjestu. Također 1978. godine, tijekom svoje prve turneje po Jugoslaviji, velikobritanski princ Charles posjetio je spomenik Makljen kako bi mu odao počast. Središnji element spomenika sastojao se od velikog 14 metara visokog apstraktnog oblika od bijelog betona, za koji se kaže da je figurativni prikaz cvijeta u cvatu. Samo sjeverno od tog glavnog spomenika (otprilike 150 m), nalazi se veliki amfiteatar gdje su se nekoć održavale interpretativne prezentacije školskim grupama i posjetiteljima.
Slika 3 : Izvorna idejna skica Kućanskog spomenika Makljen
Slika 4 : Idejni model spomenika na Makljenu Kućanskog
Slika 5 : Pogled na spomenik Makljen u izgradnji, 1977
Slika 6 : Spomenik Makljen neposredno nakon završetka, 1978
Slika 7 : Mirovne snage UN-a na spomeniku Makljen, 1998
Jugoslavenski ratovi
Ovaj spomenik bio je popularno i atraktivno spomen mjesto dugi niz godina tijekom jugoslavenske ere, s velikim proslavama koje su se ovdje održavale svake godine na državni praznik Dan borca 4. srpnja, što je privuklo tisuće ljudi sa cijelog Balkana. Međutim, izbijanjem jugoslavenskih ratova i raspadom jugoslavenske države, mjesto i spomenik počeli su se zapuštati i degradirati. Situacija za kompleks spomenika bila je posebno nestabilna jer se nalazio u neposrednoj blizini raskrižja linija fronta snaga VRS-a, HVO-a i ARBiH. Međutim, unatoč blizini sukoba, spomenik je preživio bosanski rat. Ipak, u post-dejtonskoj Bosni situacija oko Raduše još uvijek nije bila u potpunosti riješena. Kao takva, 1998. godine, pod vodstvom NATO-aSFOR-ova vojna mirovna postrojba vojnika britanske vojske bila je stacionirana kod spomenika na prijevoju Makljen kako bi osigurala područje ( Slika 7 ). Međutim, mirovne snage su povučene s ovog položaja sredinom 1998.
Dok je kompleks spomenika sada prazan, sredinom studenoga 2000. skupina vandala ušla je na mjesto i upotrijebila dinamit kako bi potpuno uništila fasadu skulpture. Još uvijek nisu utvrđeni točni razlozi za ovaj vandalski čin i tko ga je počinio. Od spomenika je ostao samo njegov unutarnji konstruktivni armiranobetonski skelet.
Danas
Od napada na spomenik nisam saznao ni za kakve napore ili inicijative za popravak ili rehabilitaciju strukture spomenika, bilo na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. No zanimljivo je da je 2010. godine, otprilike deset godina nakon uništenja spomenika, Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika BiH (KONS) proglasila lokalitet Makljen zaštićenim kulturnim dobrom. U tekst ove odluke KONS-a uključene su odredbe prema kojima bi organizacije trebale financirati restauraciju i rehabilitaciju spomenika u narednim godinama. Međutim, gotovo 10 godina nakon što je KONS donio ovu uredbu, vrlo malo se promijenilo na mjestu. Također treba napomenuti da je praznik Dan borca, koji se nekada slavio na Makljenu svake godine, nakon raspada Jugoslavije izbrisan kao nacionalni događaj,
wpDiscuz
