Jugoslavenska rock ikona u dobrovoljnom egzilu Branimir Johnny Štulić demantirao je navode jugoslavenske glumačke ikone Rade Šerbedžije, koji je za srbijanske medije govorio o svom “čudnom prijateljstvu” s frontmenom Azre.
– Znao me u ponoć pozvati u šetnju po Zagrebu. Sa njim se najljepše šutjelo u tim šetnjama po Zagrebu. Imali smo čudno prijateljstvo. Pitao sam ga da mi napravi pjesmu za predstavu ‘Hrvatski slavuj’ koju sam režirao 1989. godine u Zagrebu. Johnny je napravio pjesmu ‘Meni se dušo od tebe ne rastaje’ za samo otvaranje te predstave na sceni. Eto, sada mu naslovom ovih koncerata šaljem poruku, kao starom prijatelju, ispričao je Šerbedžija, objavio je RTS.
Štulića je ta navodna Šerbedžijina izjava uznemirila te je reagirao podužim demantijem, kojeg je također objavio RTS-a, a mi ga prenosimo u cijelosti.
– Taj kazandžija Šerbedžija mračno laže. Johnny ga nikad nije zvao u šetnju po Zagrebu, niti mu je napravio pjesmu, niti su ikada bili prijatelji, upravo obrnuto, on je njega jednom zgodom, po svojoj želji, provozao svojim mercedesom da bi s njime divno šutio, međutim, iskoristi taj svoj poziv da tu pjesmu lakše otuđi i ubaci u svoju predstavu bez pitanja, dapače, da to sakrije, on nju potom i snimi, a sad već tim gnjusnim lažima opravdava i sam razlog svog opakog postojanja.
Ja sam pjesmu ‘Meni se dušo od tebe ne rastaje’ izveo premijerno početkom rujna ’89. u Zagrebu, na Omladinskoj TV – ima ta emisija za potvrdu na YouTubeu. Tom prilikom sam boravio samo tjedan dana u Zagrebu, i to mi bude jedina posjeta Jugi te godine.
Šerbedžiju tad nisam sreo. Sljedeće godine ’90, provedoh deset mjeseci u Jugi, svirajući, i tad ga dvaput sretoh.
Jednom me Pađen (u prolazu) odvede na neko mjesto gdje se on zatekne (vjerojatno po dogovoru), što je naličilo audiciji za film, no brzo se digoh i otiđoh.
Drugi put, zatekavši se na nekoj večerinki, izrazi želju da me provoza svojim autom (a provozao me samo zato da ima pokriće za potonju priču, jer unaprijed je o svemu mislio spremajući savršeni zločin), i to je jedina istina koju zbori.
“Balegari”, na kojima se ta pjesma nalazi, izađoše krajem lipnja ’90. (pretpostavljam da je od tada koristi, jer službeno mu je predstava trajala od 15. 5. ’90. do 26. 4. ’91, međutim, ako je pjesmu koristio prije toga, onda ne znam kako se snimke domogao, osim ako se nije tom snimkom sa TV-a poslužio), u svakom slučaju, ja za tu predstavu uopće nisam znao, sve do prije pet-šest godina, kad u javnosti izađe sa tom pričom.
Ja nikad nisam bio prijatelj s njime, i nikad ga u životu nisam nazvao (dapače, on je mene, i to mu je vjerojatno i najbolji opis u njegovoj knjizi), otuda, znajući veoma dobro da nikad ne bi dobio odobrenje da je koristi u toj predstavi, kao ni inače, on jednostavno izmisli cijelu priču, štoviše, da to još više zamuti, on nju potom i snimi, a sad, pored višegodišnjeg izvođenja (i drugih mojih pjesama, također), on već i turneju pod imenom te otuđene i oskrnavljene pjesme radi (na kojoj i napravi karijeru tobožnjeg pjevača).
Evo, teče već i 28. godina te spletke i kako svoju mrežu plete (sve više i više).
Dakle, onamo Hrvatski slavuj, a ovamo bosanski Gruzijanac koji se izdaje za Srbina da bi ljetovao na Brionima.”
wpDiscuz