Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ponovno je “uznemirio osjetljivu sarajevsku javnost” svojom izjavom medijima koju je dao tijekom posjete Vatikanu.
Naime, predsjednik Hrvata je izjavio kako se svi u BiH trebaju zabrinuti, što više, jeza će im proći niz kralježnicu onog trenutka kad Hrvati odustanu od BiH. U svojoj totalnoj autarkičnosti i mentalnoj zatvorenosti, sarajevski mediji su izjavu predsjednika Milanovića dočekali na nož sada već po uvjetovanom refleksu. Umjesto da su pokušali razmisliti što to točno Milanović govori i zbog čega, sarajevska javnost je njegove izjave odbacila uz opasku kako “hrvatski predsjednik bulazni”.
Jurica Gudelj l Dnevnik.ba
“Dok god Hrvati insistiraju na tome da im se ne dira to simbolično pravo da izabiru svog člana Predsjedništva i okreću se prema Sarajevu i to kažu, budite sretni. Neka vam jeza krene niz kralježnicu kad Hrvati okrenu glavu od Sarajeva i kažu da ih to ne zanima. (…) Htio bih da se okupe i Vučić, ako treba, a treba, i Erdogan, tu sam kao ‘honest broker’, kao sudionik, kao zainteresirana osoba kojoj ne moraju sve strane vjerovati, ali pretpostavljam da mi vjeruje hrvatska strana, da sjednemo i da vidimo možemo li mi, odnosno predstavnici naroda u BiH, uz neku našu kreativnu i poštenu pomoć postići više od drugorazrednih, ali zaista drugorazrednih, ne po statusu, nego po karakteru, diplomata koji rade nered u BiH već godinama, koji ne odgovaraju nikome”, rekao je predsjednik Milanović medijima nakon susreta s papom Franjom.
Ono što sarajevska javnost nije razumjela, i što je u svojoj oholosti ocijenila kao bulažnjenje, zapravo je jedna velika istina.
Onog trenutka kad hrvatski narod do kraja okrene leđa Bosni i Hercegovini, odnosno kad odustane od Bosne i Hercegovine, to će biti trenutak kraja ove države. Taj se pak trenutak čini bližim nego ikad.
Naime, unatoč tomu što trpe pravno, političko pa i fizičko nasilje, Hrvati Bosne i Hercegovine i dalje pokušavaju od ove zemlje napraviti funkcionalnu državu u kojoj će svaki konstitutivni narod imati jednaka, ustavom zajamčena prava. Trude se poštivati Daytonski mirovni sporazum i doći do suglasja s političkim predstavnicima druga dva naroda o sadašnjosti i budućnosti države BiH.
Iako im je tri puta od strane Bošnjaka nametan član Predsjedništva BiH, iako imaju iskustva Alijanse i Platforme, iako im je ekonomija uništena tenkovskim napadom na privatnu banku, iako su im politički lideri proganjani zbog političkih stavova, iako su im najviši politički dužnosnici ubijani, poput Joze Leutara, iako su ubijani povratnici u Središnjoj Bosni i Konjicu, iako je danas svaki politički Hrvat iole prisutan u javnom životu BiH etiketiran kao “uzp-ovac” i kao takav zapravo uokolo hoda s metom na čelu, iako se danas otvoreno najavljuje spuštanje fenomena Komšić na niže razine i pretvaranje FBiH u unitarni entitet pod bošnjačkom dominacijom, unatoč svemu tom – Hrvati i dalje nisu odustali od Bosne i Hercegovine.
S obzirom na iskustvo života u poslijeratnoj BiH, hrvatski narod imao bi puno pravo danas se pozivati na samoopredjeljenje, i zapravo na izlazak iz BiH. Hrvati danas imaju svako pravo zagovarati separatističke politike, no to ne čine. Oni i dalje vjeruju kako je moguće izgraditi funkcionalnu BiH. Najbolji dokaz za to vidljiv je kroz zapravo svakodnevno zagovaranje hrvatske javnosti za reformom izbornog zakonodavstva u skladu s presudama Europskog suda za ljudska prava i Ustavnoga suda BiH. To je minimum minimuma potreban za ostanak Hrvata u BiH.
No, ako sve to propadne i ako se izbori 2022. godine održe po sadašnjem manjkavom Izbornom zakonu, ako se ponovi fenomen Komšić i ako bošnjačka politika u hrvatski klub Doma naroda FBIH “ugura” šest svojih “halal-Hrvata”, vrlo je lako moguće da Hrvati okrenu leđa Sarajevu i prestanu u potpunosti sudjelovati u bilo kakvim politički, pravnim i svim drugim procesima u BiH.
Umjesto toga, Hrvati bi mogli krenuti izgrađivati vlastiti državno-pravni okvir i to bi onda bilo definitivno “zbogom Bosni i Hercegovini”.
Tako bismo došli u situaciju da stanovništvo nastanjeno na tri četvrtine teritorija ove zemlje ne želi više živjeti u državi BiH. Nema tog “međunarodnog pritiska” koji bi u tom scenariju mogao očuvati BiH. Sloboda, naime, nema cijenu.
Stoga bi, umjesto da se infantilno izruguju, kreatorima sarajevske javne političke scene pametnije bilo saslušati što to točno i zbog čega govori hrvatski predsjednik.
Zoran Milanović je netko tko s razlogom govori to što govori o BiH.
No, pitanje je imali za ovu zemlju više uopće nade. Politička atmosfera je takva da bilo kakav suvisao dogovor o bilo čemu izgleda nemoguće postići, u prvom redu jer političko Sarajevo ne pristaje dijeliti vlast s političkim predstavnicima druga dva naroda. Sarajevo jednostavno ne može prihvatiti da je BiH u vlasništvu 1/3 između tri ravnopravna konstitutivna naroda.
Bosna i Hercegovina može opstati isključivo kao država u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda. Ako ime se de facto oduzme njihova konstitutivnost, onda Hrvati mogu povući svoju suglasnost za postojanjem BiH i to nas dovodi vrlo blizu situacije zbog koje bi svakom “bh. patrioti” niz kralježnicu trebala prolaziti jeza.
Dnevnik.ba
wpDiscuz
