Nije lako naučiti strani jezik. Čak i oni koji imaju sklonosti za učenje, moraju uložiti mnogo truda i vremena da bi ga savladali. Ako je novi jezik koji učimo sličan našemu, to nam može olakšati stvar.
Ako nije sličan, gotovo svaku riječ valja učiti kao potpuno novu i nepoznatu, onda vježbati izgovor nama nepoznatih glasova, navikavati se na drugačiju konstrukciju rečenica i tako dalje. Ali mi smo već naviknuti na to, znamo da nam je učiti i mučiti se sa stranim jezicima.
“Moja koza je srna”
Međutim, nekada se i stranci potrude naučiti naš jezik. Tako priča jedna profesorica kako su neki stranci došli u Bosnu pa su se potrudili naučiti i koliko-toliko jezika domaćina. Jedan od njih je čitao zadani tekst i pročitao je rečenicu: „Moja koza je srna.“ Profesorica se prvo začudila, jer u tekstu nije bilo takve rečenice, a i zbunilo ju je to – kako koza može biti srna?! Onda se sjetila da tamo, u stvari, piše: „Moja kosa je crna.“. Francuzi slovo “s” između dva samoglasnika izgovaraju kao “z”.
Rekoh, lakše je učiti sličan jezik, iz iste jezične grupe jezika, ali i u tom slučaju postoje neočekivani problemi. Neke riječi su nam iste, neke skoro iste, ali desi se da imaju drugo značenje. I to baš tako da nam se čini prirodno da znače jedno, a one znače sasvim drugo.
Kada “pravo” nije “pravo”
Eto, ako u Rusiji pitaš za neki put pa ti kažu da ideš pravo, obradovat ćeš se što si sve razumio i raspaliti pravo – i zalutati! Pravo, znači desno. Miška, s malo tvrđe izgovorenim „i“ stvarno znači miš, ali ako ga izgovorimo kao naše „i“, to znači medvjed. Život je stomak, stolica je glavni grad, spička je šibica i tako dalje. Zato nije rijetka pojava da se dešavaju smiješni događaji u komunikaciji onih koji tek uče slične jezike.
“Naša armija – naš ponos”
Nedavno je jedna ruska turistkinja u Crnoj Gori izazvala salvu smijeha kod konobara. Jednostavno, zamislila je kako je dovoljno, ako ne zna neku riječ, samo rusku malo drukčije izgovoriti, i posao je završen. Naručila je pečenu koku, a kokoš se na ruskom kaže kurica. Možete zamisliti! A kažu da je prije rata dolazila ruska vojna delegacija u Jugoslaviju u posjetu jugoslavenskoj armiji i da su se masovno fotografirala ispod parole: „Naša armija – naš ponos!“, ne krijući osmijehe. Domaćinima nije bilo jasno zbog čega se baš tu svi fotografiraju i toliko smiju dok nisu saznali da riječ ponos na ruskom znači – proljev!
Hrvatski granični policajci optuženi ni krivi ni dužni
Prije samo koju godinu zbog sličnosti jezika između Hrvatske i Češke je izbio međudržavni nesporazum, kad su granični policajci u Hrvatskoj „zlostavljali“ češke turistkinje. Pitali su šta ima „kod cura“, a one su čule „kocura“, što je kod njih riječ za muški polni organ. Digla se frka, uključila se i diplomatska služba i razne istrage, a onda se otkrilo u čemu je problem.
Eto, problem nam je kad se jezici mnogo razlikuju, treba puno učiti, a problem je i kad su slični.
