Mnogi se ne mire s tim da im je život zadan okvirima koje nameću mjesto rođenja, obitelj u kojoj je rođen, intelektualne i fizičke sposobnosti. Iz tog nezadovoljstva kasnije nastaju ambicije, poduzetništvo, težnja za školovanjem, učenjem, sve ono što bi čovjeka moglo izvući iz okvira i prenijeti u neke nove slobode.
Čini se kao da su sve te slobodarske težnje, sva ta ambicioznost bile razlogom izlaska iz siromaštva, iseljavanja, traženja svog ljepšeg mjesta pod suncem. Samo naoko. Sve to su načini otkrivanja onog koji jesi od trenutka rođenja. Svu svoju budućnost donio si sa sobom na svijet. Kasnije izazivao sreću, izbjegavao nesreću. Život je otkrivanje onog koji jesi.
Možeš li postati onaj koji jesi, ako glumiš ono što nisi? Želiš da te ljudi vide poštenog, uglednoga, pravednog, karakternoga, vrijednoga…I ljudi te takvim vide. Čini se da je ekvilibrij postignut. Ali nije. Ti znaš da glumiš. Glumiš dobrog i poštenog oca, vjernog muža, a imaš ljubavnicu. Glumiš poštenje, a znaš da si nepoštenjem stekao imovinu i stvorio redovne mjesečne troškove održavanja tog dosegnutog standarda koji od tebe traže dalju krađu. Tuđega. Može to biti novac radnika, novac zajednice, nije bitno. Ti znaš da je bitno da nije tvoj, nisi ga zaradio, zaslužio.
Što ćeš tad? Imaš dvije opcije. Ni jedna nije vesela. Možeš samog sebe uvjeriti u laž da ti to u stvari zaslužuješ zato što vrijediš više od onog što ti plaća/zarada kaže da vrijediš. Druga opcija je priznati da kradeš, lažeš, ali onda moraš svakog trenutka biti obučen u odjeću lika kojeg glumiš.
S tim lažima se da neko vrijeme lagodno živjeti. No, one nisu besplatne. Koštaju. Plaćaju se valutom koja se zove strah. Grč. Kad nitko ne vidi. Noću. Kad se probudiš, u te uđe nemir i neda ti spavati – što ako netko otkrije da si lažov i lopov? Da nisi ni pošten, ni ugledan, ni vrijedan?
Postat ćeš taj lik kojeg danas glumiš, ali treba ti vremena. Moraš za sobom zatrti tragove, čekati zastare, zazivati zaborav učinjenoga. Nitko neće saznati da to što imaš nije zarađeno, nego ukradeno, oteto. Čini se da su problemi riješeni, ali nisu. Znaš ti. To je dovoljno. Nitko osim tebe nije sklapao paktove s laži. Gospodar laži te čeka na kraju tvog ovozemaljskog puta. Kako vrijeme prolazi, zaborav se išće sve češće. Ali spasa rijeci od utoka nema. Tamo je čeka more.
Tko ono tebe čeka, dragi moj ugledni i pošteni?
Možeš neko vrijeme glumom drugima pokazivati onog koji nisi, skrivati sebe koji jesi. Sebi ne možeš sakriti ništa. Ti bi samom sebi oprostio. Možda bi i On. Ali njegovo postojanje te užasava pa ga niječeš. I glumiš pravednika do zadnjeg udaha.
Jesi li razbio one okvire, postao većim od njih? Ili si postao točkica u dnu okvira, najmanji od onih koje znaš. Oni su rasli u radosti, ti si se budio u strahu. Jesi li Ti jedan od prvih ili od drugih?
To znaš. Kao i ja što znam koji sam.