Ulaskom u prostor Isusova groba, čovjek u tih minutu-dvije osjeti nekakav mir i spokojstvo te izađe puno jači, veći i s nadom u bolje sutra.
Međutim, da bi ušao, čekat će i do pola sata te se na kraju provući kroz otvor u kojem je Božji Sin pokopan. Sve to nadziru svećenici. Vrijeme je ograničeno, ali pred ulazom u Eidiculu, mjestu na kojem je smješten Isusov grob, svi strpljivo čekaju, napetosti nema. Bazilika je kroz povijest i ratove te brojne osvajače Jeruzalema mijenjala svoj izgled. Kad se uđe u baziliku, s desne strane nalazi se stubište s 18 stepenica koji vode u Golgotu jer, kako je poznato, zadnjih pet postaja križnog puta kojim se kretao Isus nalazi se usred tog zdanja.
Nakon stepenica put hodočasnike vodi do kamena pomazanja, do kojega se teško probiti, jer mnoštvo ljudi čeka da dotakne kamen ili ga poljubi i u molitvi izrazi svoje želje, nadanja i patnje. Uglavnom smo svi sami na tome mjestu. Mjestu gdje u Isusu tražimo utjehu za sve životne nedaće koje “šibaju” čovječanstvo poput vjetra koji ne staje iznad Svetoga grada. Neposredno pokraj groba nalazi se i prostorija u kojoj je Isus bio zatvoren čekajući izvršenje presude.
Presudu su izrekli oko kilometar i pol dalje. Nakon osude vjernika Isus je doživio i istu sudbinu od, u ono vrijeme, vladajuće rimske političke vlasti. Židovi su osudili Isusa zbog “bogohuljenja”. No posljednja je ipak bila ona koju je u ime rimske vlasti izrekao njezin upravitelj Pilat.
Pilat ga je osudio kao političkog buntovnika, “kralja Židova”, kako je uostalom i stajalo na njegovu križu. Povijest kaže kako su Rimljani Isusa smatrali velikom prijetnjom te im je dobrodošla židovska “podloga”.
Grad ljepote i patnje
Nakon osude i “krunidbe” počeo je Isusov križni put. Druga postaja je kapela udaljena oko 50 metara od mjesta osude, gdje je Isus bičevan i s križem krenuo na svoj put. Slijedi treća postaja od ukupno 14 križnog puta. Najveći dio ide Via Dolorosom, koja se cijelim putem penje prema Bazilici groba i uskrsnuća. Isusa su putem, kao što je poznato, pratile mase ljudi jer ih je on svojim nastupom prije osude pridobio i svojim čudima probudio nadu u bolje sutra. Isto kao i danas, nakon više od dvije tisuće godina on je mnogima bez obzira na boju kože i vjeru jedina istinska svjetlost koja će ih povesti prema ljepšem životu.
Poznata židovska izreka kaže: “Deset mjera ljepote Bog je dao svijetu, devet Jeruzalemu, a jednu ostatku. Isto tako je dao i deset mjera tuge. Devet Jeruzalemu i jednu preostalom čovječanstvu”. Ova izreka najbolje oslikava ovaj grad u kojemu se dogodilo najveće čudo u svijetu. U njemu je prije više od dvije tisuće godina osuđen Isus, razapet na križ i nakon toga uskrsnuo iz groba.
Poništene su vjerske razlike
Upravo njegovo uskrsnuće koje slavimo u nedjelju i koje se smatra najvećim kršćanskim slavljem pokrenulo je rijeke ljudi koji dolaze u ovaj grad burne povijesti.
Grad se smjestio na brežuljcima višim od 800 metara i gdje vjetar ne miruje, pa su se uspjele “rashladiti” užarene vjerske razlike kako bi sve išlo u službu Božju.
Kao što je poznato, Isus je rođen u 20-ak kilometara od Jeruzalema udaljenom Betlehemu, koji je smješten u dijelu Izraela pod palestinskom samoupravom, piše Željko Rukavina u reportaži za 24sata.hr.
To nekad malo selo poznato je u židovskoj povijesti jer je tamo rođen i kralj David.
Posjet špilji u kojoj se rodio Isus
David je, kako govori predaja, sišao u dolinu i suprotstavio se Golijatu. Upravo po tome što je tamo rođen David, glas o njegovu rođenju brzo se proširio tim područjem jer su govorili da se rodio Davidov nasljednik.
Izgled današnje Bazilike rođenja je impresivno zdanje od 12.000 kvadrata. Unutar njega središnje mjesto zauzima špilja u kojoj se rodio Isus. Put u nju vodi uzanim stepenicama, gdje se na dnu nalazi mjesto gdje je Marija, Isusova majka, na svijet donijela najvećeg sina. Zbog mnogo ljudi, i tu su aktivni svećenici koji kontroliraju ulaz u špilju Isusova rođenja.
Stari dio Jeruzalema ili, kako ga zovu, Sveti grad, opasan je zidinama u koje se ulazi na jedna od sedam vrata. Taj dio grada je podijeljen na četiri vjerske skupine – židovsku, kršćansku, muslimansku i armensku, koje zajedno upravljaju Bazilikom groba i Isusova uskrsnuća. Inače je Jeruzalem glavni i najveći grad u Izraelu, u kojem živi nešto više od 2,5 milijuna ljudi.