2021. ću definitivno pamtiti po uspješnim akcijama. Prošla godina bila je fenomenalna zaista. Otvorila mi je brojna vrata, upoznala sam puno ljudi i nadam se da će se i dalje sve dobro razvijati, rekla je dvadesetogodišnja Jelena Šutić za Hrvatski Medijski Servis koja trenutno pohađa zadnju godinu diplomskog studija teologije na Teološko-katehetskom institutu Mostar.
Piše: Davorka Novak, Hrvatski Medijski Servis
Jelena je svoj humanitarni rad započela 2017. godine osnivanjem profila “Pomozi mojoj nevjeri” na društvenim mrežama s ciljem poticanja mladih na dobra djela i pomaganjem potrebitih. Djeluje tijekom cijele godine provođenjem različitih akcija kako bi pomogla ljudima u teškim životnim situacijama. Uz pomoć donacija koje skuplja putem društvenih mreža pomaže potrebitima u novcu, hrani i higijenskim potrepština.
Humanitarni rad mi ispunjava i usrećuje
-Stvarno sam sretna i ispunjena humanitarnim djelovanjem. Ne znam kako će se to razviti. Sada me čini sretnom, mada je dosta trenutaka kada je naporno sve stići. Na početku je većini ljudi ovo bilo nezanimljivo. Govorili su mi da je to glupost, tako da su rijetki podržali moje ideje. Danas skoro svi podržavaju, pomažu i podrška su. Zaista se trudim da me ne dotiču ni dobri, ni loši komentari, sve dok me ispunjava, raditi ću. Kao i u svemu pravi prijatelji su uvijek tu, a ti su rijetki, govori Šutić.
Kada je riječ o usporedbi života prije i sada, navodi da sve što je postigla ne bi mijenjala ni za što. Cijelo humanitarno djelovanje oduzima mnogo vremena jer je potrebno svaki dan odvojiti po nekoliko sati za rad i istraživanje na društvenim mrežama koje danas nude pregršt informacija. Život smatra ispunjenim, no njezina stranica pomalo već prerasta njezine mogućnosti pa zbog toga počinje surađivati s mnogo novih mladih ljudi. Puno ideja i puno ruku ostvariva njezinu misiju u kojoj više ne može djelovati sama.
-Presretna sam, ali puno je stvari na kojima još moram poraditi. Nisam se nadala da ću dosegnuti ovako velike brojke. Radim na način da upoznam potrebitu obitelj koju netko preporuči ili se jave sami. Pomažemo im sve dok ne uspijemo pronaći za njih neki posao. Kad stanu na noge, više im nismo potrebni. Voljela bih i da više i jače mogu djelovati, ali što je u mojoj moći, radim. S obzirom da sam završna godina na fakultetu i u roku sve polažem, mnogi misle da stignem obaviti sve no baš i nije tako“, objašnjava sugovornica HMS-a.
Fakultet prioritet
Fakultet joj je prioritet, s druge strane, kaže, ne može sve što zamisli ostaviti. Na večer do kasno odgovara na poruke i objavljuje akcije. Društveni život joj je oslabio, prijatelje vidi samo kada joj pomažu u radu.
„Srećom, imam dečka koji mi pomaže u bilo kojem segmentu rada. Odricanje se najviše vidi u nepostojanju slobodnog vremena s obzirom da trenutno pohađam dvije obuke u Sarajevu i aktivno volontiram u Mostarskoj župi. Ove godine sam uspjela dobiti stipendiju, što mi je znatno olakšalo. Na ovaj način sigurno neću raditi još dugo, planiram pronaći posao kada završim studij. Od humanitarnog djelovanja se ne planiram u potpunosti odvojiti, uvijek ću pronaći dio vremena”, govori Šutić koja se nada uspješnom daljnjem radu humanitarnog karaktera, ali i uspjehu na svome diplomskom studiju./HMS/
wpDiscuz
