Posljednjih mjeseci u BiH otvoreno se zvecka oružjem i prijeti. Nabavljaju su tisuće dugih cijevi za policiju u Republici Srpskoj, spominju zaostale stotinu haubica iz proteklog rata u Federaciji BiH, a u vehabijskim kampovima djeca provode vojničku obuku. Verbalni plotuni na relaciji Sarajevo – Banja Luka učestala su pojava, a čuju se i „ratne trube“ iz Sarajevo kako prema Banja Luci tako i prema Mostaru, piše Slobodna Dalmacija.
Građani u BiH uoči svakih izbora, nakon rata do danas, navikli su na svakojake izjave političara kojima bi se mobiliziralo svoje članstvo, ali nedavno javno izrečene prijetnje ratom koje su uputili čelnici bošnjačkih stranaka SDA i SBB-a Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić, prema hrvatskoj i srpskoj strani u BiH, izlaze iz iole normalnih okvira političke komunikacije. Dapače!
Nažalost, riječ rat tako je uvedena u javni diskurs i postala normalna pojava koja se može čuti, sada prije svih od bošnjačkih političara iz Sarajeva. Prije svih predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i čelnika najjače bošnjačke stranke SDA Bakira Izetbegovića, koji je usred Zagreba na javnoj televiziji ničim izazvan poručio Hrvatima u BiH kako nema ništa od trećeg entiteta bez rata. Ono što bode oči, a na što predstavnici međunarodne zajednice gotovo u pravilu žmire kada su u pitanju bošnjački političari i ratna retorika, jeste to da ovo nije prvi puta da Izetbegović prijeti ratom. Jer i prošle godine u intervju za Deutsche Welle na pitanje je li spreman na najgori mogući scenarij, odnosno na rat, Izetbegović je potvrdno odgovorio kazavši da “tko voli ovu zemlju mora biti spreman ići do kraja kad je u pitanju njezin teritorijalni integritet”.
Na takvu huškačku i ratnu retoriku, a koja podsjeća na prijetnje koje je svojevremeno uoči rata iznosio čelnik bh Srba ratni zločinac Radovan Karadžić, nadovezao se predsjednik SBB Fahrudin Radončić. On je tako na jednoj tribini u Tuzli poručio predsjedniku Republike Srpskea Miloradu Dodiku kako „neće biti trećeg entiteta po cijenu rata na cijeloj teritoriji BiH“.
Što kažu na takvu zapaljivu retoriku, ali i ne samo retoriku nego i na neke vrlo konkretne aktivnosti, te mogu li one pridonijeti da se s riječi pređe na (ne)djela pitali smo vlč. mr. Josipa Vajdnera, glavnog urednika Katoličkoga tjednika i portala nedjelja.ba iz Sarajeva. Na cijelu ovu situaciju u kojoj sve iznova zvecka oružjem i prijeti ratom, vlč Vajdner kaže kako se sjeća da su mnogi „obični“, „mali“ ljudi, dok je na našim prostorima bjesnio rat, govorili otprilike ovako: „Tko rat želio – u kući mu bio!“. To je bio izraz zdrave čovječje pameti koja se susrela s gorkom činjenicom da svojim snagama ne može nikako utjecati na promjenu stanja bezumlja.
-No, žalosna je istina da to, od vremena prestanka otvoreni ratnih sukoba iz 1990-ih do danas, nije došlo do nekih „usijanih glava“ i „ispranih mozgova“. Potvrdu toga imamo u periodičnim informacijama koje zapljusnu javnost a govore o vehabijama, nekim Askerima, zatim o Ravnogorskom četničkom pokretu, Noćnim vukovima… A njih prati ratnohuškačka retorika koja se u ovoj izbornoj godini u BiH, neskriveno očitovala kod pojedinih političara – u prvom redu bošnjačkoga naroda (Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića).
Ako je netko imao nedoumica, sada je i više nego očito tko komu i zbog čega pripada. Političarima trebaju nacionalisti i(li) fanatici kako bi u stanju dejtonskoga čvora, ostvarivali svoje kratkoročne interese. To je neka perverzna simbioza – tako razvidna u izbornim godinama, pri čemu opet najviše stradaju oni „najmanji“, oni „obični“ ljudi koji svoje stavove kreiraju isključivo na osnovu medijskih propagandnih materijala – dakako, koji su u rukama političkih centara moći – ističe vlč. Vajdner te podsjeća kako se tako dogodilo da su mu susjedi – svakodnevno bombardirani ratnohuškačkom retorikom i mrziteljskom logikom – uoči lokalnih izbora u BiH 2016. godine, u razgovoru kazali da „nema smisla izlaziti na glasovanje jer će i onako rat“… a i ako odu glasovati da će svoj glas dati onima koji ih „štite“.
-U kontekstu rečenoga, otprilike u ova doba prije pet godina, napisao sam da je dobro „što se Hrvati u BiH ne žele konfrontirati s drugima; što nemaju svoje ‘vehabije’ ili svoj ‘Ravnogorski četnički pokret’…“ (KT 7/2013). I to je nepobitna činjenica koja stoji do danas. No, odmah su se pojavili neki koji se zovu Hrvatima (dakako, i ovo samo prema potrebi), a vode se komunističkom „uravnilovkom“ – da smo svi isti i svi jednako krivi i odgovorni – te počeli kritizirati ove navode. Prema njihovoj uvrnutoj logici valjda su dječaci koji se negdje u Zapadnoj Hercegovini na nekom nogometnom turniru pojave u crnim majicama sa slovom U (što također treba navesti kao negativnu pojavu!), ista prijetnja kao i neke bradonje – s potkraćenim hlačama ili ovčjim „četiri s“ kožunima – koji također treniraju, ali ne loptom nego oružjem – naglašava Vajdner te konstatira kako će i toga, nažalost, biti sve dok bude ratova u ljudskim glavama.
-Ono što danas, može učiniti taj „mali“ čovjek, neovisno kojega nacionalnog ili religijskog predznaka bio, jest: nipošto dati svoj glas onima koji prizivaju neke ratove, osvete ili obračune. Iskustvo nas uči da na ovim prostorima – sviđalo se to komu ili ne – moramo graditi mostove prijateljstva i dobro susjedstva, a to nije moguće s puškama u rukama i ideologijom dominacije u glavama: bilo da je riječ o promjeni Izbornoga zakona ili redefiniranju Ustava – ističe vlč. Vajdner uz poruku kako u BiH ima toliko dobrih ljudi i toliko pozitivnih snaga da je krajnje vrijeme pokazati kako ne živimo u dobu kada „pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“.
Prof.dr. Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, u izjavi za Slobodnu Dalmaciju ocjenjuje kako vanjska percepcija Bosne i Hercegovine kao sigurnosno kriznog područja u osnovi nije točna.
-Tu se, u BiH, ne događa ništa posebno što bi nagovještavalo bilo kakve ozbiljnije sigurnosne prijetnje, mada je zemlja u permanentnoj političkoj krizi. Izvori sigurnosne nestabilnosti povremeno se generiraju iz nacionalističkih ideologija unutar sva tri naroda. U tome prednjači, tradicionalno, neslužbeni Beograd, dok se isti takav Zagreb trudi da ne zaostaje za njim, dok se Sarajevo stavlja u obranašku poziciju. Svako ozbiljnije narušavanje mira i stabilnosti u BiH neizvodivo je bez aktivnog sudjelovanja i potpomaganja Beograda i Zagreba. Iskustvo prošlog rata to najbolje svjedoči – mišljenja je prof. Filanda naglašavajući kako budući da su službene politike i Beograda i Zagreba mirnodopske, legalističke i europske bilo kakva priča o sigurnosnoj nestabilnosti BiH je običan spin.
-Takva neodgovorna retorika dio je razvijenog populističkog diskursa u regiji koji konstruiranjem vanjskog neprijatelja nastoji riješiti određena politička pitanja na unutrašnjoj sceni. A BiH je tradicionalno moneta za potkusurivanje, te prostor za dijeljenje, između nacionalista u Zagrebu i Beogradu. Upravo ti nacionalisti svoje ambicije spram BiH danas nastoje iskoristiti na islamofobičnom i desničarskom valu u Europi kako bi kroz stigmatiziranje bosanskih muslimana ostvarili neke svoje interese – mišljenja je prof. Filanda.
Glede prijetnji ratom i prizivanje rata u izjavama od strane političkih čelnika Bošnjaka i Srba u BiH, slično stajalište dijeli i Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH, ističući da ih ne bi uzimao previše zaozbiljno, jer, kako ističe, ipak se radi o ljudima koji su najbliže pravome ratu bili ispred elektroničkih uređaja u kojekakvim uredima.
-Dok su jedni ratovali, oni su se bogatili, zar bi netko bio ponovno toliko glup i ginuo za njihov društveni status. Izjave treba gledati isključivo u kontekstu predizborne kampanje i listopadskih izbora-analizira Raguž te vrlo jasno kaže kako postoje druge stvari u BiH koje b i nas itekako trebale zabrinuti.
Neodgovorne političke izjave u kojima se spominju prijetnje ratom komentirao je i brigadni general Robert Huston, zapovjednik NATO stožera u Sarajevu.
– Cjelokupna međunarodna zajednica, a ne samo NATO, ostaje predana miru u BiH i sva naša zajednička nastojanja na putu BiH k euroatlantskim integracijama, uključujući tu i snažnu suradnju s nadležnim lokalnim institucijama, imaju isti cilj, a to je povećati sigurnost, stabilnost i prosperitet BiH i cijelog Zapadnog Balkana. Iz perspektive NATO, ovdje smo da damo savjete i pružimo pomoć na reformskom putu ove zemlje k NATO, koji će, i u to čvrsto vjerujem, donijeti veću sigurnost i stabilnost svim građanima BiH – zaključuje general Huston./M.L./HMS/
wpDiscuz